Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1258/10 (S. M.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Naknada štete
  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1258/10

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 1258/10, rješavajući apelaciju Stojana Miškića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 16. svibnja 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Stojana Miškića.

Utvrđuje se povreda članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 029507 09 Gž od 28. siječnja 2010. godine.

U skladu s člankom 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Stojanu Miškiću, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s člankom 74.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Stojana Miškića, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 029507 09 Gž od 28. siječnja 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 029507 07 P od 23. rujna 2009. godine u odnosu na ostale aspekte članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na članak II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovina i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članak 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u odnosu na članak 2. stavak 3. točka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Stojan Miškić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Vid Dujković, odvjetnik iz Banjaluke podnio je 12. travnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 029507 09 Gž od 28. siječnja 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 029507 07 P od 23. rujna 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Pravobraniteljstva Republike Srpske, Sjedište zamjenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo) zatraženo je 24. prosinca 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i Pravobraniteljstvo 30. prosinca 2010. godine, 19. i 11. siječnja 2011. godine dostavili su odgovor na apelaciju.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 27. siječnja 2011. godine.

5. Ustavni sud 8. ožujka 2013. godine zatražio je od Osnovnog suda kopiju spisa, koji je postupio po traženom 21. ožujka 2013. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 28. lipnja 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske radi naknade štete.

8. Zaključkom Pravobraniteljstva broj Un-114/06 od 2. listopada 2006. godine obustavljen je postupak izvansudskog poravnanja s apelantom, a povodom apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete.

9. Dopisom od 26. studenog 2007. godine Pravobraniteljstvo je u smislu Zakona o ostvarivanju prava i naknade materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. svibnja 1992. godine do 19. lipnja 1996. godine vratilo predmet Osnovnom sudu.

10. Podneskom iz ožujka 2009. godine apelant je uredio tužbu, a Osnovni sud je 7. travnja, 8. lipnja i 2. rujna 2009. godine održao ročišta.

11. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 029507 07 P od 23. rujna 2009. godine obvezana je tužena Republika Srpska, Vlada Republike Srpske, Ministarstvo financija (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu naknadi nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 15.000,00 KM i troškove postupka u iznosu od 4.171,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. rujna 2009. godine (dan donošenja presude) pa do isplate. U ostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu troškova postupka, koji predstavljaju razliku između dosuđenog iznosa i traženog, kao i isplatu zakonske zatezne kamate počevši od 29. lipnja 1999. godine, Osnovni sud je odbio kao neutemeljen.

12. Obrazlažući presudu u odbijajućem dijelu, Osnovni sud je istakao da je apelantu dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja, jer je tek danom presuđenja visina nematerijalne štete utvrđena i dospjela za isplatu u smislu članka 277. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Vezano za troškove postupka, Osnovni sud je naveo da je o troškovima odlučio u smislu članka 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika, dosuđujući apelantu nužne troškove postupka u iznosu od 2.100,00 KM uvećano za paušal 25% (525,00 KM) i uvećano za PDV 17% (446,00 KM) što ukupno iznosi 3.071,00 KM i uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 600,00 KM i troškove sudske takse od 500,00 KM.

13. Odlučujući o žalbi apelanta i tužene, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 029507 09 Gž od 28. siječnja 2010. godine kojom je žalbe odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Istom presudom Okružni sud je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da nisu utemeljeni apelantovi da mu u smislu članka

186. ZOO pripada pravo na zateznu kamatu od dana štetnog događaja. Naime, učinci nematerijalne štete mogu se smanjiti davanjem novčane naknade kao satisfakcije, a obim takve satisfakcije kao novčane obveze je poznat u momentu donošenja presude kada je ta novčana naknada izražena, što je sukladno odredbama članka 277. ZOO.

14. Osim toga, Okružni sud je naveo da apelantu ne pripada pravo na naknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva, zato što se na njemu ne nalazi prijemni pečat tužene (niti je ovaj zahtjev u prvostupanjskom postupku predočen tuženoj radi izjašnjenja o prijemu). Također, apelantu ne pripada niti trošak uređenja tužbenog zahtjeva po podnesku od 30. ožujka 2009. godine, jer je to mogao uraditi na pripremnom ročištu, a pogotovo zato što je po provedenom medicinskom vještačenju tužbeni zahtjev konačno postavio na ročištu za glavnu raspravu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant navodi da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao i pravo iz članka 2. stavak 3. točka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant ističe da je nepravilan stav sudova da se zatezna kamata na nematerijalnu štetu dosuđuje od dana presuđenja. Naime, zatezna kamata se dosuđuje od dana nastanka štete, koji stav je i Ustavni sud zauzeo u svojim odlukama br. AP 1433/06, AP 1757/06 i AP 2157/08. Apelant navodi da postupak traje više od deset godina, a još nije okončan, zbog čega trpi nematerijalnu štetu. Apelant, pored ostalog, traži naknadu nematerijalne štete u visini od 3.000,00 KM. Osim toga, nije pravilan stav suda u vezi s troškovima postupka, jer on ima pravo na naknadu za sastav zahtjeva za sudsku nagodbu i za sastav podneska kojim je uredio tužbu.

b) Odgovor na apelaciju

16. Okružni sud je istakao da je apelacija neutemeljena.

17. Osnovni sud je naveo da nisu povrijeđena prava koja apelant navodi u apelaciji.

18. Pravobraniteljstvo je istaklo da na podnesku za čiji sastav apelant traži naknadu nema prijamnog pečata tužene, zbog čega mu ne pripada pravo na naknada za ove troškove. Također, apelantu ne pripada naknada na ime troškova podneska kojim je uredio tužbu, jer je to mogao učiniti na pripremnom ročištu, a apelant je bio dužan da usuglasi ranije podnesenu tužbu sa izmjenama zakona o parničnom postupku.

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 386. stavak 1.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove. Članak 387.

Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeriće se po toj tarifi.

21. U Zakonu o obveznim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89, te «Službeni glasnik RS» br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase: Kad dospijeva obveza naknade Članak 186.

Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Kad se duguje Članak 277. stavak 1.

(1) Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

22. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. svibnja 1992. godine do 19. lipnja 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05) relevantne odredbe glase:

Članak 4.

Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem izvansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobraniteljstva Republike Srpske.

VI. Dopustivost

23. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 029507 09 Gž od 28. siječnja 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 15. veljače 2010. godine, a apelacija je podnesena 12. travnja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

27. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao i pravo iz članka 2. stavak 3. točka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Pravo na pravično suđenje

28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

29. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

30. U konkretnom slučaju apelant je 28. lipnja 1999. godine podnio tužbu radi naknade štete, a postupak je okončan presudom Okružnog suda od 28. siječnja 2010. godine. Dakle, postupak je trajao deset godina i šest mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

31. Ustavni sud ne može naći da je u postupku bilo složenih pravnih i činjeničnih pitanja koja je trebalo riješiti, tako da se konstatira da se nije radilo o složenom postupku, tj. da složenost predmeta nema utjecaja na njegovu duljinu. Osim toga, Ustavni sud nalazi da apelant ničim nije doprinio duljini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.

32. U odnosu doprinos redovitih sudova odnosno Pravobraniteljstva, Ustavni sud ukazuje da se u dostavljenom spisu nalazi tužba, a da nema dokaza da je bilo postupanja Osnovnog suda po tužbi. U spisu se ne nalazi dokument kojim je Osnovni sud proslijedio predmet Pravobraniteljstvu. Međutim, imajući u vidu objektivnu činjenicu da je Zakon o ostvarivanju prava i naknade materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. svibnja 1992. godine do 19. lipnja 1996. godine stupio na snagu tijekom 2005. godine (u smislu ovog zakona predmeti su ustupani Pravobraniteljstvu), proizlazi da nije bilo postupanja Osnovnog suda više od pet godina do ustupanja predmeta Pravobraniteljstvu. Pravobraniteljstvo je 26. studenog 2007. godine vratilo predmet Osnovnom sudu, nakon čega je postupak okončan u roku od dvije godina i dva mjeseca. Redoviti sudovi i Pravobraniteljstvo se nisu očitovali u svezi duljine trajanja postupka. Imajući u vidu da je postupak naknade štete trajao deset godina i šest mjeseci, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku. Tim prije što se nije radilo o složenom postupku, da nisu navedeni razlozi za dugo trajanje postupka, te da apelant nije doprinio predmetnoj duljini postupka.

33. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

34. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

35. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog duljine trajanja postupka naknade štete. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak trajao deset godina i šest mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje

36. Povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje apelant nalazi u pogrešnom stavu redovitih sudova da se zatezna kamata na nematerijalnu štetu dosuđuje od dana presuđenja (navedeno suprotno stavu Ustavnog suda u odlukama br. AP 1433/06, AP 1757/06 i AP 2157/08), te u stavu vezano za troškove postupka, jer on ima pravo na naknadu za sastav zahtjeva za sudsku nagodbu i za sastav podneska kojim je uredio tužbu, a to mu nije dosuđeno.

37. Iz obrazloženja presuda redovitih sudova slijedi da je apelantu dosuđena zatezna kamata na nematerijalnu štetu od dana presuđenja. Ustavni sud nalazi da apelant neutemeljeno ukazuje na praksu Ustavnog suda u predmetima broj AP 1433/06 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. rujna 2007. godine) i broj AP 1757/06 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine). Naime, u navedenim predmetima postupci su se vodili pred redovitim sudovima povodom tužbi za naknadu materijalne štete. Predmetnim odlukama Ustavnog suda je utvrđeno da je proizvoljan stav redovitih sudova u pogledu dosuđivanja zakonske zatezne kamate kod materijalne štete od dana donošenja prvostupanjske odluke, odnosno od dana podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju apelant ukazuje na to da su redoviti sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo prilikom određivanja početka tijeka obračuna zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete. Ustavni sud dalje nalazi da iz obrazloženja presuda redovitih sudova slijedi da je apelantu dosuđena zatezna kamata na nematerijalnu štetu od dana presuđenja, jer se učinci nematerijalne štete mogu smanjiti davanjem novčane naknade kao satisfakcije, a obim takve satisfakcije kao novčane obveze je poznat u momentu donošenja presude kada je ta novčana naknada izražena, što je sukladno odredbama članka 277. ZOO. Ustavni sud ocjenjuje da su obrazloženja redovitih sudova argumentirana.

38. U odnosu na dosuđene troškove, Ustavni sud primjećuje da su redoviti sudovi, koristeći svoje diskreciono pravo, odlučili koji su troškovi bili nužni za uspješno vođenje predmetne parnice, što su jasno obrazložili u svojim odlukama, odnosno da su odluku donijeli pozivajući se na odredbe članka 386. ZPP-a. Osim toga, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja presude Okružnog suda slijedi da apelantu ne pripada pravo na naknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva, zato što se na njemu ne nalazi prijemni pečat tužene (niti je ovaj zahtjev u prvostupanjskom postupku predočen tuženoj radi izjašnjenja o prijemu). Također, da mu ne pripada niti trošak za uređenje tužbenog zahtjeva po podnesku od 30. ožujka 2009. godine, jer je na pripremnom ročištu mogao urediti tužbeni zahtjev, a pogotovo zato što je po provedenom medicinskom vještačenju tužbeni zahtjev konačno postavio na ročištu za glavnu raspravu. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud i ove apelantove navode ocjenjuje kao neutemeljene.

39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, neutemeljeni.

Pravo na imovinu

40. Apelant ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu. Budući da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje koji su već razmotreni u okviru ostalih aspekata prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

Ostali navodi

41. Vezano za apelantove navode u svezi povrede prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim paušalnih navoda o povredi ovih prava, niti je obrazložio u čemu nalazi povredu ovih prava, niti je ponudio argumente i dokaze na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je došlo do povrede navedenog prava u predmetnom postupku. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantovi neutemeljeni.

42. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo iz članka 2. stavak 3. točka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojim je propisana obveza država članica Pakta da osiguraju da nadležne vlasti postupe po svakoj žalbi koja se usvoji kao opravdana. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant povredu ovog prava nije ničim obrazložio, a da činjenice konkretnog predmeta ni na koji način ne pokreću pitanje kršenja ovog prava. Stoga Ustavni smatra da su apelantovi navodi o povredi članka 2. stavak 3. točka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, također, neutemeljeni.

VIII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije kada je postupak radi naknade štete trajao deset godina i šest mjeseci, a kada nisu navedeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

44. Međutim, nema kršenja prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i prava iz članka 2. stavak 3. točka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

45. Na temelju članka 61. st. 1, 2. i 3. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1258/10 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio