Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1311/11 (Zemljoradnička zadruga "Sitneš" p.o. Sitneš)
Odluka donesena 16. 05. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1311/11
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 05. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1311/11, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge "Sitneš" p.o. Sitneš, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zemljoradničke zadruge "Sitneš" p.o. Sitneš.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci pod brojem I-137/99 (novi broj 72 0 I 010664 10 I).
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj I-137/99 (novi broj 72 0 I 010664 10 I), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zemljoradnička zadruga "Sitneš" p.o. Sitneš (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srpca, koju zastupa Draginja Aničić, advokat iz Srpca, podnio je 18. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem I-137/99 (novi broj 72 0 I 010664 10 I). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 2. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 11. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositeljki apelacije 18. aprila 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantkinja je protiv Jovana Tovilovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) 22. jula 1999. godine podnijela Osnovnom sudu u Srpcu predlog za izvršenje pravosnažnog platnog naloga Osnovnog suda u Srpcu broj PL-9/99 radi naplate glavnog duga u iznosu od 358,00 KM sa mjesečnom kamatom od 2% počev od 3. novembra 1997. godine pa do 31. avgusta 1998. godine, a od tada sa zateznom kamatom od 5% do isplate, parničnih troškova u iznosu od 37,00 KM, te troškova izvršenja koliko budu iznosili, i to popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u njegovom domaćinstvu.
7. Rješenjem Osnovnog suda u Srpcu broj I-137/99 od 22. jula 1999. godine određeno je predloženo izvršenje.
8. Osnovni sud u Srpcu je 3. februara 2003. godine sačinio zapisnik o popisu i procjeni izvršenikovih stvari u kojem je sudski izvršilac konstatovao da izvršenik nema pokretne imovine koja bi po odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) mogla biti predmet izvršenja.
9. Apelantkinja je podneskom od 5. maja 2004. godine Osnovnom sudu (koji je postupao nakon ukidanja Osnovnog suda u Srpcu), u smislu člana 8 ZIP-a, predložila novo sredstvo i predmet izvršenja – novčano potraživanje izvršenika – platu koju izvršenik ostvaruje kod ŠG "Motajica" Srbac. Osnovni sud je Rješenjem broj I-45/05 od 14. jula 2004. godine odredio predloženo izvršenje.
10. Nakon toga, Osnovni sud je donio zaključak broj I-45/05 od 19. decembra 2005. godine kojim je obavijestio apelantkinju, u smislu člana 125 ZIP-a, da 3. februara 2003. godine kod izvršenika nisu pronađene pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja. U istom zaključku je navedeno da apelantkinja može u roku od tri mjeseca od dana prijema zaključka predložiti da se zapljena ponovo sprovede.
11. Apelantkinja je podneskom od 6. marta 2005. godine obavijestila Osnovni sud da je podneskom od 5. maja 2004. godine već predložila novo sredstvo i predmet izvršenja, te zahtijevala da sud odluči o predlogu.
12. Nakon toga, Osnovni sud je 22. maja 2006. godine obavijestio apelantkinju da je, postupajući po njenom podnesku od 5. maja 2004. godine, donio rješenje o izvršenju 14. jula 2004. godine i dostavio ga izvršeniku i ŠG "Motajica" Srbac radi sprovođenja, pa je apelantkinja pozvana da sudu dostavi informaciju da li je ŠG "Motajica" Srbac postupila po rješenju o izvršenju.
13. Apelantkinja je podneskom od 21. juna 2006. godine obavijestila Osnovni sud da joj izvršenik nije uplatio dugovani iznos, odnosno da ŠG "Motajica" Srbac nije postupila po rješenju suda. Dalje, apelantkinja je, zbog ekonomičnosti postupka, u usmenom kontaktu sa nadležnom službom poslodavca izvršenika - ŠG "Motajica" Srbac, obaviještena da poslodavac nije primio Rješenje Osnovnog suda broj I-45/05, te da je prema novoj reorganizaciji preduzeća – nadležna služba za postupanje po rješenju suda ŠG "Gradiška" u Gradišci.
14. Osnovni sud je ponovo 9. maja 2007. godine obavijestio apelantkinju da je, postupajući po njenom podnesku od 5. maja 2004. godine, donio rješenje o izvršenju 14. jula 2004. godine i dostavio ga izvršeniku i ŠG "Motajica" Srbac radi sprovođenja, pa je apelantkinja pozvana da sudu dostavi informaciju da li je ŠG "Motajica" Srbac postupila po rješenju o izvršenju.
15. Apelantkinja je podneskom od 22. maja 2007. godine obavijestila Osnovni sud da ŠG "Motajica" Srbac, odnosno sada ŠG "Gradiška" u Gradišci, čiji je reorganizacioni dio RJ „Šumska uprava“ Srbac u kojoj je zaposlen izvršenik, nije postupila po rješenju suda, odnosno nije 1/3 plate izvršenika prenijela na račun tražioca izvršenja.
16. Postupajući po pozivu Osnovnog suda od 14. februara 2008. godine, JP "Šume Republike Srpske" a.d. Sokolac, ŠG "Gradiška" Gradiška (u daljnjem tekstu: poslodavac) je podneskom broj 01-716/08 od 6. marta 2008. godine obavijestio sud da nisu vršene isplate po rješenju od 17. aprila 2004. godine, te da će se isplate početi vršiti od plate izvršenika za februar 2008. godine.
17. Izvršenik je 14. aprila 2008. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju na koji je apelantkinja 15. maja 2008. godine dostavila odgovor Osnovnom sudu.
18. Rješenjem Osnovnog suda broj I-45/05 od 2. decembra 2008. godine izvršenikov prigovor je odbačen kao neblagovremen.
19. Apelantkinja je podneskom od 28. aprila 2009. godine obavijestila Osnovni sud da je poslodavac nakon 23. jula 2009. godine prestao da vrši prenos 1/3 plate izvršenika na apelantkinjin račun. Apelantkinja je u navedenom podnesku navela da poslodavac, nakon uplate iznosa od 825,00 KM, što predstavlja iznos glavnog duga – 358,00 KM i iznos od 358,00 na ime kamate, te iznos od 37,00 KM na ime troškova parničnog postupka, nije imao odluku suda o troškovima izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, apelantkinja je predložila da sud, u skladu sa članom 16 ZIP-a, odluči o troškovima postupka i da odredi izvršenje radi naplate troškova izvršnog postupka na način bliže naveden u samom predlogu.
20. Osnovni sud je Rješenjem broj I-45/05 od 11. juna 2009. godine obavezao izvršenika da apelantkinji na ime troškova izvršnog postupka isplati iznos od 1.000,00 KM, a koji se odnosi na nagradu za zastupanje po punomoćniku – advokatu, u roku od osam dana od prijema rješenja. U stavu II izreke rješenja je navedeno da, ukoliko u ostavljenom roku izvršenik ne postupi po stavu I izreke rješenja radi naplate troškova izvršnog postupka, sud će odrediti izvršenje zapljenom 1/3 plate koju izvršenik prima kod poslodavca i prenosom radi naplate do konačnog namirenja troškova izvršenja.
21. Apelantkinja je podneskom od 18. avgusta 2009. godine obavijestila Osnovni sud da izvršenik nije postupio po rješenju od 11. juna 2009. godine, pa je predložila da sud dostavi rješenje poslodavcu radi postupanja po stavu II izreke rješenja od 11. juna 2009. godine.
22. Osnovni sud je podneskom od 28. septembra 2009. godine pozvao poslodavca da izvrši zapljenu 1/3 ličnog dohotka izvršenika, te da postupi u skladu sa rješenjem suda od 11. juna 2009. godine.
23. Apelantkinja je podneskom od 1. februara 2010. godine obavijestila Osnovni sud da je u usmenom kontaktu sa Službom računovodstva poslodavca radi postupanja po stavu II izreke rješenja od 11. juna 2009. godine upoznata da poslodavac izvršenika nije u mogućnosti da postupi po predmetnom rješenju i obustavi 1/3 plate izvršenika, jer je izvršenik na bolovanju i ne prima puni iznos plate, te da se od iznosa koji se isplaćuje već odbija rata kredita izvršenika. Apelantkinja je predložila da Osnovni sud zatraži pismeno izjašnjenje o nepostupanju po rješenju od 11. juna 2010. godine, kako bi mogao, nakon izjašnjenja poslodavca izvršenika, predložiti drugi predmet i sredstvo izvršenja
– ukoliko se izvršenje ne može sprovesti na plati izvršenika.
24. Osnovni sud je podneskom broj 72 0 I 010664 10 I od 29. aprila 2010. godine od poslodavca zatražio izjašnjenje da li je postupio po rješenju o izvršenju od 11. juna 2009. godine.
25. Poslodavac je podneskom od 31. maja 2010. godine obavijestio sud da je izvršenik već duže vrijeme na bolovanju u kom slučaju mu je naknada koju prima za vrijeme bolovanja nedovoljna da se postupi po apelantkinjinom izvršenju.
26. Nakon toga, Osnovni sud je podneskom broj 72 0 I 010664 10 I od 6. avgusta 2010. godine pozvao apelantkinju da se izjasni da li ostaje kod istog predmeta izvršenja ili ga mijenja.
27. Apelantkinja je podneskom od 1. decembra 2010. godine Osnovnom sudu predložila novo sredstvo i predmet izvršenja – zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se zateknu u njegovom posjedu, te namirenjem apelantkinje iz iznosa dobijenog prodajom.
28. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-010664 10 I od 1. decembra 2010. godine odredio predloženo izvršenje.
29. Osnovni sud je zaključkom broj 72 0 I 010446 10 I od 7. decembra 2010. godine naložio apelantkinji da uplati predujam troškova izvršenja a koji se odnosi na izlazak službenog lica na lice mjesta u iznosu od 50,00 KM.
30. Apelantkinja je podneskom od 22. decembra 2010. godine obavijestila Osnovni sud da je postupila po nalogu suda iz zaključka od 7. decembra 2010. godine sa dokazom o uplati predmetnog iznosa.
31. Nakon toga, apelantkinja je podneskom od 15. februara 2011. godine urgirala uzimanje predmeta u rad.
32. Poslodavac je podneskom od 10. avgusta 2011. godine obavijestio sud da je izvršenik i dalje na bolovanju, te da mu je naknada koju prima za vrijeme bolovanja nedovoljna da se postupi po izvršenju apelantkinje.
33. Apelantkinja je podneskom od 15. septembra 2011. godine obavijestila sud da se izvršeniku ne može vršiti obustava plate radi namirenja apelantkinjinog potraživanja jer već ima obustave zbog zaduženja po kreditima a na bolovanju je, pa mu je plata umanjena. Apelantkinja je u istom podnesku navela da smatra da obustava po osnovu kredita kod poslovnih banaka ne može imati prioritet, jer je podizanje i vraćanje novčanih sredstava kod banke zasnovano na principu dobrovoljnosti, a sprovođenje sudskog rješenja o izvršenju je obavezujuće i utemeljeno na ZIP-u, te nepostupanje povlači i krivičnu odgovornost. Osim toga, apelantkinja je u predmetnom podnesku predložila da sud, ukoliko utvrdi da Rješenje broj I-45/05 (novi broj 72 0 I 010664 10 I) ima prioritet, naloži poslodavcu da postupi po rješenju o izvršenju.
34. Nakon toga, Osnovni sud je podneskom broj 72 0 I 010664 10 I od 4. novembra 2011. godine pozvao apelantkinju da se izjasni da li ostaje kod istog predmeta izvršenja ili ga mijenja.
35. Apelantkinja je podneskom od 28. novembra 2011. godine Osnovnom sudu predložila isti predmet izvršenja, odnosno predložila je da sud preduzme zakonom propisane mjere da poslodavac izvršenika postupi po Rješenju o izvršenju broj I-45/05 od 11. juna 2009. godine. Apelantkinja je u navedenom podnesku ponovno istakla da plaćanje kredita kod Raiffeisen banke ne može imati prioritet u pogledu plaćanja i nikako ne može zbog te, dobrovoljno preuzete, obaveze od izvršenika da trpi apelantkinja koja ima pravosnažno i izvršno rješenje. Apelantkinja je predložila da Osnovni sud rješenjem naloži poslodavcu izvršenika da isplati apelantkinji sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema Rješenju o izvršenju broj I-45/05.
36. Osnovni sud je podneskom broj 72 0 I 010664 10 I od 21. marta 2012. godine od poslodavca zatražio izjašnjenje da li je postupio po rješenju o izvršenju od 1. decembra 2010. godine.
37. Poslodavac je podneskom od 23. aprila 2012. godine obavijestio sud da je izvršenik i dalje na bolovanju, te da mu je naknada koju prima za vrijeme bolovanja nedovoljna da se postupi po apelantkinjinom izvršenju.
38. Apelantkinja je u podnesku Osnovnom sudu od 5. jula 2012. godine istaknula da smatra da se poslodavac treba izjasniti kada je nastalo zaduženje izvršenika po kreditu čija visina premašuje iznos koji je po zakonu dozvoljen da se odobri u odnosu na primanja, a radi uvida ko u konkretnom slučaju ima prioritet u namirenju. Pored toga, apelantkinja je istaknula da smatra da je kreditno zaduženje izvršenika nastalo nakon što je poslodavac zaprimio rješenje od 11. juna 2009. godine, te zahtijeva da se izjasni o danu nastanka kreditnog zaduženja i po kom osnovu, odnosno da li je poslodavac dao saglasnost ili potvrdu o plati sa iznosom koji omogućuje izvršeniku kreditno zaduženje koje ima.
39. Nakon toga, apelantkinja je podneskom Osnovnom sudu od 29. januara 2013. godine urgirala uzimanje predmeta u rad, tražeći od Osnovnog suda da donese odluku prema stanju spisa i nakon pribavljanja svih potrebnih podataka od poslodavca izvršenika. Apelantkinja je podsjetila da je obaveza poslodavca nastala danom prijema Rješenja o izvršenju broj I-45/05 (novi broj 72 0 I 010664 10 I) od 5. avgusta 2004. godine, pa ukoliko je kreditno zaduženje izvršenika nastalo nakon prijema tog rješenja, a u odsutnosti rješenja suda da je postupak okončan, nije mogao dati prioritet kreditnom zaduženju. Konačno, apelantkinja je istaknula da ostaje kod predloga da sud naloži poslodavcu da apelantkinji isplati sve rate koje je propustio da obustavi i isplati prema Rješenju broj I-45/05.
40. Osnovni sud je podneskom broj 72 0 I 010664 10 I od 25. marta 2013. godine poslodavcu dostavio Rješenje o izvršenju broj 72 0 I 010664 10 I od 14. jula 2004. godine, koje je poslodavac zaprimio 5. avgusta 2004. godine sa nalogom da sudu dostavi informaciju da li je postupio po rješenju u cijelosti, odnosno da li je isplaćen glavni dug, zakonska zatezna kamata i troškovi postupka u potpunosti. Osim toga, Osnovni sud je od poslodavca zatražio izjašnjenje da li postoje smetnje da se po spornom rješenju postupa. Takođe, sud je obavijestio poslodavca da, ukoliko izvršenik ima drugih zaduženja, po osnovu kredita i slično, dužan je da postupa po redoslijedu zaprimanja osnova po kome je izvršenik dužan. Osnovni sud je od poslodavca zatražio i obavijest kada je nastalo kreditno zaduženje izvršenika, a kada je poslodavac zaprimio rješenje suda, te ukoliko je rješenje o izvršenju zaprimljeno prije kreditnog zaduženja, tada je dužan da postupi prvo po rješenju suda a onda po kreditnim zaduženjima.
41. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
42. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela hronologiju predmetnog postupka, te istaknula da je izvršni postupak pokrenut predlogom od 22. jula 1999. godine i da još nije okončan. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Osnovnom sudu hitno postupanje u predmetu. Takođe, apelantkinja je tražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja izvršnog postupka, počev od dana podnošenja predloga za izvršenje od 22. jula 1999. godine.
b) Odgovor na apelaciju
43. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka, te istakao da je glavna prepreka izvršenju Rješenja o izvršenju broj I-45/05 od 11. juna 2009. godine ta što je naknada izvršenika već opterećena kreditnim zaduženjima, a poslodavac izvršenika po sili zakona ne smije obustaviti isplatu više od polovine plate ili naknade radnika, odnosno izvršenika. Osim toga, Osnovni sud je naveo da Ustavni sud prilikom razmatranja predmetne apelacije treba imati u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o složenom izvršnom predmetu, jer se nastoji sprovesti izvršenje u situaciji kada izvršenik ne raspolaže pokretnom imovinom koja može biti predmet izvršenja, a zadužen je kreditnim zaduženjima koja su prepreka izvršenju na plati, odnosno naknadi izvršenika, koji je, pored toga, i na bolovanju. Pored toga, Osnovni sud je naveo da u konkretnom slučaju treba imati u vidu veliki priliv predmeta i nedovoljan broj sudija, odnosno sudskih izvršilaca, te da su to objektivne okolnosti u kojim posluje sud koje ne može da promijeni.
V.Relevantni propisi
44. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93 i 14/94) Član 10.
U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
45. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
46. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
47. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
48. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
49. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u "razumnom roku", u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije okončan. Stoga je, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Konačno, apelacija, u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
50. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
51. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
52. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
53. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
54. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organizuju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da obezbijede izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
55. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
56. Ustavni sud zapaža da je apelant 22. jula 1999. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 13 godina i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
57. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku te da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu predmetnog postupka.
58. Ustavni sud, dalje, imajući u vidu da je izvršni postupak za realizaciju potraživanja radi naplate duga trajao 13 godina i devet mjeseci, smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i traži globalnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom predmetu nije prepoznao, niti ih je Osnovni sud predočio. Pri tome Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda o tome da je u konkretnom slučaju riječ o složenom izvršnom predmetu jer se nastoji sprovesti izvršenje u situaciji kada izvršenik ne raspolaže pokretnom imovinom koja može biti predmet izvršenja, a opterećen je kreditnim zaduženjima koja su prepreka izvršenju na plati, odnosno naknadi izvšenika, koji je, pored toga, još na bolovanju, predstavljaju samo objektivnu okolnost koja u manjoj mjeri opravdava dužinu trajanja predmetnog postupka, dok navodi o uslovima rada u sudu (veliki priliv predmeta i nedovoljan broj sudija, odnosno sudskih izvršilaca), ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Ovo stoga što Osnovni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu, zbog čega se dužina predmetnog postupka može u cijelosti pripisati propustu Osnovnog suda da djelotvorno kontroliše predmetni izvršni postupak.
59. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je, zbog neokončavanja predmetnog postupka koji je trajao 13 godina i devet mjeseci, došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
60. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
61. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud je zaključio da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantkinjinih ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja odgovarajuća satisfakcija za apelantkinju. VIII.Zaključak
62. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantkinjinom predlogu za izvršenje pravosnažnog platnog naloga traje duže od 13 godina iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.
63. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
64. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić