Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-770/11 (D. A. i D. A.)

Odluka donesena 16. 05. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-770/11

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 05. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 770/11, rješavajući apelaciju Drage Antića i Dražena Antića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. maja 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Drage Antića i Dražena Antića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj P- 2967/08.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da hitno okonča postupak u predmetu broj P-2967/08, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Drago Antić i Dražen Antić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 18. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P-2967/08. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 28. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 12. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 17. aprila 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 12. septembra 2008. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuli parnični postupak protiv Biroa zelene karte BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete vsp. 6.000,00 KM.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud dostavio tužbu tuženom na odgovor 15. oktobra 2008. godine, te da je tuženi 27. oktobra 2008. godine dostavio odgovor na tužbu.

8. Zatim, iz stanja spisa proizlazi da je 15. decembra 2008. godine Triglav BH osiguranje d.d. (u daljnjem tekstu: umješač) dostavio sudu podnesak kojim je izjavio da želi stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženog.

9. Podnescima od 26. maja i 16. decembra 2009. godine apelanti su od Općinskog suda tražili da postupa u navedenom predmetu.

10. Općinski sud je 24. marta 2011. godine dostavio dopis umješača na izjašnjenje apelantima i tuženom. Tuženi je podneskom od 31. marta 2011. godine obavijestio sud i apelante da su saglasni sa stupanjem umješača u parnicu. Apelanti su podneskom od 5. aprila 2011. godine obavijestili sud da se ne protive stupanju umješača u parnicu.

11. Dalje, prema stanju spisa proizlazi da je održan veći broj ročišta (18. maja, 12. jula i 27. septembra 2012. godine i 29. januara 2013. godine) na koja su redovno pristupali apelanti, dok na njih nisu pristupili uredno obaviješteni tuženi i umješač, kao ni vještaci.

12. Na ročištu za glavnu raspravu, koje je održano 27. marta 2013. godine, ponovo su pristupili apelanti, dok za tuženog i umješača nije pristupio niko, iako su uredno obaviješteni. Apelanti su na tom ročištu, a nakon što su izvršili vještačenja vještaci medicinske i saobraćajne struke, preinačili tužbeni zahtjev tako što su povećali visinu u odnosu na prvobitno postavljeni zahtjev. Prema stanju spisa Općinski sud je u predmetnom postupku zakazao ročište za glavnu raspravu za 10. maj 2013. godine.

13. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije), kao i pravo na i imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da je razlog podnošenja apelacije nezakazivanje ročišta po njihovoj tužbi za naknadu štete koja je podnesena Općinskom sudu 12. septembra 2008. godine. Apelanti zahtijevaju i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 550,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te predložio da Ustavni sud odbije apelaciju u cijelosti kao neosnovnu istaknuvši da nije povrijeđeno načelo pravičnog suđenja i da su strankama bila osigurana prava iz člana 6. Evropske konvencije.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

22. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno njihovo pravo na donošenje oduke u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njihove tužbe, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

26. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom Općinskom sudu 12. septembra 2008. godine pokrenuli parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog postupka je period od četiri godine i sedam mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelanata odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

28. Ocjenjujući parnični postupak u svjetlu navoda apelacije i dokaza u spisu, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud svoju prvu procesnu radnju preduzeo vrlo brzo nakon podnošenja tužbe, dostavljajući tužbu tuženom na odgovor. Međutim, nakon toga, sud je podnesak umješača od 15. decembra 2008. godine kojim želi stupiti u parnicu dostavio strankama na izjašnjenje tek nakon dvije godine i tri mjeseca (24. marta 2011. godine). Nakon toga, Općinski sud je zakazivao ročišta (18. maja, 12. jula i 27. septembra 2012. godine i 29. januara 2013. godine) na koja su redovno pristupali apelanti, dok na njih nisu pristupili uredno obaviješteni tuženi i umješač, kao ni vještaci. Konačno, na ročištu od 27. marta 2013. godine zakazano je ročište za glavnu raspravu za 10. maj 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da do dana donošenja ove odluke, kako proizlazi iz stanja u spisu, nije donesena odluka Općinskog suda u ovom predmetu. Sve navedeno ukazuje na to da je Općinski sud propustio da djelotvorno kontroliše predmetni postupak, odnosno da je postupao suprotno odredbi člana 10. ZKP koja propisuje da je sud obavezan da provede postupak bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini postupka, a da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio racionalne razloge kako bi opravdao neaktivnost u postupku, za Ustavni sud je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Općinskom sudu da u što kraćem roku okonča parnični postupak, odgovarajuća satisfakcija za apelante.

d) Ostali navodi

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon četiri godine, a apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli da postupak traje tako dugo.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-770/11 (D. A. i D. A.) | Sudska praksa | Aktio