Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-492/11 (F. G.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-492/11
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 492/11, rješavajući apelaciju Fazile Galijašević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Fazile Galijašević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 I 061065 09 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 71 0 I 061065 09 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Fazila Galijašević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 31. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 I 061065 09 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 8. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 20. marta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelanticinom opunomoćeniku 20. aprila 2013. godine.
4. Također, Ustavni sud je 28. marta 2013. godine od Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatražio informaciju da li je izvršeno Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 061065 09 I. Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine je 11. aprila 2013. godine dostavilo traženu informaciju.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj P-36/05 od 13. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Suda BiH broj Gž-108/06 od 22. septembra 2008. godine, obavezana je Bosna i Hercegovina-Uprava za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantici isplati iznos od 2.548,52 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Istom presudom odbijen je kao neosnovan preostali dio apelanticinog tužbenog zahtjeva i odlučeno je da svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka.
7. Apelantica je posredstvom opunomoćenika 3. aprila 2009. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Suda BiH broj P-36/05 od 13. oktobra 2006. godine, tako što će se izvršiti pljenidba novčanih sredstava sa računa izvršenika kod komercijalnih banaka.
8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 061065 09 I od 12. juna 2009. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 13. jula 2010. godine izjavio prigovor Osnovnom sudu, dok je apelantica posredstvom opunomoćenika 16. augusta 2010. godine dostavila sudu odgovor na prigovor izvršenika.
10. Apelantica je podnescima od 13. oktobra i 1. decembra 2010. godine tražila da Osnovni sud dostavi predmetno rješenje o izvršenju nadležnoj banci na izvršenje.
11. Iz spisa proizlazi da je Osnovni sud 21. juna 2012. godine donio rješenje po prigovoru izvršenika kojim je prigovor odbacio kao neblagovremen, nakon čega je rješenje o izvršenju dostavio Ministarstvu na provođenje.
12. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da je neizvršenjem rješenja o izvršenju sudske presude u konkretnom slučaju došlo do povrede njenog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je u toku, te istakla da do dana podnošenja apelacije sud nije dostavio rješenje o izvršenju nadležnoj banci na provođenje. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da dostavi rješenje o izvršenju nadležnoj banci na provođenje. Također, apelantica je zatražila i naknadu nematerijalne štete zbog «bezrazložnog odugovlačenja izvršnog postupka».
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo tok predmetnog postupka nakon podnošenja apelacije koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Osnovni sud je u odgovoru naveo da je, nakon donošenja rješenja kojim je prigovor izvršenika odbacio kao neblagovremen (21. juna 2012. godine), predmetno rješenje o izvršenju dostavio nadležnom ministarstvu na provođenje, te da je navedenom radnjom okončao izvršni postupak u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku. Dalje se navodi da je neosnovan apelanticin navod da je predmetno rješenje trebalo dostaviti nadležnoj banci s obzirom na to da se računi izvršenika vode kod Trezora BiH tako da se na računima kod komercijalnih banaka ne može izvršiti zapljena i prenos novčanih sredstava izvršenika zbog striktno propisane namjene shodno Zakonu o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda. Na kraju, Osnovni sud smatra da je postupak proveo u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da nije povrijedio navedena apelanticina prava.
15. Iz informacije Ministarstva proizlazi da Ministarstvo nije postupilo po predmetnom rješenju o izvršenju koje mu je dostavljeno od Osnovnog suda, zbog toga što Ministarstvo ne izvršava rješenja o izvršenju, već poslovne banke kod kojih se vode računi Ministarstva.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
22. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelantica 3. aprila 2009. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i dva mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelanticinog potraživanja pljenidbom novčanih sredstava sa računa izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.
27. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon dva mjeseca od prijema prijedloga za izvršenje, odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg rješenja je izvršenik 13. jula 2010. godine izjavio prigovor. Nakon toga apelantica je dostavila odgovor na prigovor izvršenika, te je nekoliko puta urgirala kod Osnovnog suda da predmetno rješenje dostavi nadležnoj banci na izvršenje. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud tek nakon dvije godine i jedan mjesec odlučio o izjavljenom prigovoru izvršenika, nakon čega je predmetno rješenje o izvršenju dostavio Ministarstvu na provođenje, a ne nadležnoj banci na izvršenje. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da nije došlo do povrede apelanticinog prava i da je predmetni izvršni postupak proveo u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon četiri godine i dva mjeseca okončao predmetni izvršni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je urgencijama pokušavala da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.
28. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. stav 1. ZIP-a, prema kojem je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
29. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje četiri godine i dva mjeseca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda koji još uvijek nije dostavio predmetno rješenje o izvršenju nadležnoj banci na provođenje, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje četiri godine i dva mjeseca, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanticu odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon četiri godine i dva mjeseca premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim. Pri tome apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić