Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4050/11 (CAN-BOS d.o.o. iz Lukavca)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4050/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4050/11, rješavajući apelaciju CAN-BOS d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija CAN-BOS d.o.o.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Lukavcu pod brojem 126 0 Mal 066369 12 Mal (stari broj Mal.1549/05).

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 126 0 Mal 066369 12 Mal (stari broj Mal.1549/05), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. CAN-BOS d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 19. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 126 0 Mal 066369 12 Mal (stari broj Mal.1549/05).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli je 23. aprila 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Lukavcu 10. maja 2013. godine.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud u Lukavcu je dostavio 15. maja 2013. godine, a Općinski sud u Tuzli je 20. maja 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni podnosiocu apelacije 24. maja 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je tužbom Općinskom sudu u Lukavcu 18. augusta 2003. godine pokrenuo parnični postupak protiv Senade Imamović (u daljnjem tekstu: tužena) radi naplate duga u iznosu od 2.352,08 KM. Tužba je zavedena pod brojem P-452/03.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Lukavcu održao ročište 16. septembra 2003. godine, a nakon toga i 7. oktobra 2003. godine, uz prisustvo punomoćnika tužene i bez apelanta koji je uredno obaviješten, nakon čega je, na osnovu člana 200. u vezi s članom 201. Zakona o parničnom postupku, donio rješenje o mirovanju postupka počevši od 7. oktobra 2003. godine.

8. Zatim, iz stanja spisa proizlazi da je apelant 3. novembra 2003. godine podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Lukavcu od 7. oktobra 2003. godine.

9. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je predmetni spis 2003. godine (nije preciziran tačan datum), a nakon ukidanja Općinskog suda u Lukavcu, dostavljen na nadležno postupanje Općinskom sudu u Tuzli.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je spis 1. decembra 2003. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Tuzli na daljnji postupak, a 22. marta 2005. godine vraćen Općinskom sudu u Tuzli, kao stvarno nadležnom da odluči o apelantovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Predmet je u međuvremenu registrovan pod brojem Mal.1549/05.

11. Apelant je podneskom od 16. februara 2006. godine urgirao kod Općinskog suda u Tuzli da postupi po tužbi od 18. augusta 2003. godine.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Tuzli 2. novembra 2007. godine održao pripremno ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, zatim nastavak ročišta 22. januara 2008. godine, nakon čega je 6. februara 2008. godine donio rješenje kojim se dozvoljava povrat u pređašnje stanje.

13. Općinski sud u Tuzli je 18. februara 2010. godine donio rješenje kojim je apelantu naložio da u roku od osam dana dostavi uređenu tužbu od 18. augusta 2003. godine, kako bi sud mogao dalje postupati.

14. Apelant je 2. marta 2010. godine podnio uređenu tužbu s prilozima.

15. Općinski sud u Tuzli je 13. augusta 2010. godine zaprimio odgovor na tužbu kojim tužena u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i predlaže da se tužba odbije.

16. Nakon ponovnog osnivanja Općinskog suda u Lukavcu, 1. decembra 2012. godine, spis je ponovo dostavljen tom sudu na postupanje, i to 13. decembra 2012. godine i zaveden je pod poslovnim brojem 126 0 Mal 066369 12 Mal.

17. Prema stanju spisa Općinski sud u Lukavcu je u predmetnom postupku zakazao pripremno ročište za 3. juni 2013. godine.

18. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je naveo da zbog nepostupanja sudskih organa nije u mogućnosti da ostvari svoje pravo – naplatu duga. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, naloži Općinskom sudu u Tuzli (pred kojim se predmet nalazio u vrijeme podnošenja apelacije) donošenje presude, kao i da mu Federacija Bosne i Hercegovine na ime nematerijalne štete isplati iznos od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

20. Općinski sud u Lukavcu je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant pokrenuo parnični postupak podnošenjem tužbe 18. augusta 2003. godine, da je predmetni spis 2003. godine, nakon ukidanja Općinskog suda u Lukavcu, dostavljen Općinskom sudu u Tuzli na nadležno postupanje. Zatim, Općinski sud u Lukavcu je naveo da je nakon ponovnog osnivanja Općinskog suda u Lukavcu 1. decembra 2012. godine, predmetni spis 13. decembra 2012. godine ponovno dostavljen tom sudu na postupanje. Nakon toga, Općinski sud u Lukavcu je zakazao pripremno ročište za 3. juni 2013. godine.

21. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud u Tuzli je iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te predložio da se apelacija odbije u cijelosti kao neosnovana jer smatra da nije povrijeđeno načelo pravičnog suđenja i da su strankama bila osigurana prava iz svih tačaka člana 6. Evropske konvencije.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

2. Mirovanje postupka Član 200.

Mirovanje postupka nastupa ako se obje stranke prije zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju, ili kad obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu, odnosno kad prisutne stranke na ročištu neće da raspravljaju, te i kad jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga predloži mirovanje, ili kad na ročište dođe samo tužitelj, pa ne predloži donošenje presude zbog izostanka.

Kad su se stranke sporazumjele da postupak miruje, to mirovanje nastupa od dana kad stranke o tome obavijeste sud.

Mirovanje postupka neće nastupiti ako obje stranke izostanu s ročišta za izvođenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem. U tom slučaju, ako su stranke uredno pozvane, ročište će se održati.

Ako se u istom postupku ponovno udovolji uvjetima za mirovanje, smatrat će se da je tužba povučena.

Član 201.

U slučaju mirovanja postupka nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći.

Postupak miruje dok jedna stranka ne predloži da se postupak nastavi. Takav prijedlog ne može se staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka.

Ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tužba povučena. U rješenju kojim se utvrđuje mirovanje postupka naznačit će se od kojeg dana postupak miruje i upozorit će se stranke na pravne posljedice iz st. 1. do 3. ovog člana.

23. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud u Tuzli nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 18. augusta 2003. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njegovom tužbenom zahtjevu Općinski sud u Tuzli povrijedio njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedno od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman» rok

29. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud prije svega smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav

5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud u Lukavcu donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

32. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Općinskom sudu Lukavcu 18. augusta 2003. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od devet godina i devet mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.

34. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u Lukavcu nakon prijema tužbe, u vrijeme dok je predmet bio u njegovoj nadležnosti, postupao u razumnim rokovima, održao je dva ročišta (16. septembra i 7. oktobra 2003. godine) nakon čega je 7. oktobra 2003. godine donio rješenje o mirovanju postupka na osnovu člana 200. u vezi s članom 201. Zakona o parničnom postupku. Nakon toga, apelant je 3. novembra 2003. godine podino žalbu Općinskom sudu u Lukavcu, o kojoj je nakon ukidanja Općinskog suda u Lukavcu odlučio Općinski sud u Tuzli tek nakon četiri godine i tri mjeseca od podnošenja, tako što je rješenjem od 6. februara 2008. godine dozvolio povrat u pređašnje stanje. Nakon toga, Općinski sud u Tuzli je tek nakon dvije godine rješenjem od 18. februara 2010. godine od apelanta tražio da sudu dostavi uređenu tužbu, kako bi mogao postupati dalje. Apelant je 2. marta 2010. godine uredio tužbu. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon ponovnog osnivanja Općinskog suda u Lukavcu (1. decembra 2012. godine) predmetni spis ponovo dostavljen tom sudu na nadležno postupanje, i to 13. decembra 2012. godine, nakon čega je zakazao pripremno ročište za 3. juni 2013. godine. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je okolnost da se apelant nije pojavio na pripremnom ročištu od 7. oktobra 2003. godine, nakon čega je sud, istoga dana, donio rješenje o mirovanju postupka, u izvjesnoj mjeri uticala na dužinu postupka. Međutim, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje devet godina i devet mjeseci i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati Općinskom sudu u Tuzli, koji nije postupao s adekvatnom efikasnošću. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koji nisu posebno obrazloženi, a koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi temelje na istim razlozima.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

36. Ustavni sud zapaža da je apelant tražio od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51).

37. Imajući u vidu sve okolnosti predmeta Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom je utvrđeno kršenje ustavnih prava i nalog Općinskom sudu u Lukavcu da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni devet godina i devet mjeseci nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud u Tuzli, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije u značajnijoj mjeri uticao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić