Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1016/11 (M. P.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1016/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1016/11, rješavajući apelaciju M.P., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. P.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 071-0-I-08-015065.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 071-0-I-08-015065, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 28. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 071-0-I-08-015065.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 5. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. aprila 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 26. aprila 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 3. juna 2008. godine Osnovnom sudu podnio predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - Presude Osnovnog suda broj P-83/05 od 24. oktobra 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011- 0-Gž-07-002204 od 24. marta 2008. godine. U predlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika Verice Marković (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate iznosa od 4.350,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. decembra 2004. godine pa do konačne isplate, te naplate iznosa od 2.320,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. oktobra 2007. godine, uz naknadu troškova postupka i to zapljenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika i isplatom cjelokupnog iznosa apelantu kao tražiocu izvršenja. Apelant je uz predlog za izvršenje podnio i predlog za utvrđivanje izvršenikove imovine u smislu člana 37 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-08-015065 od 12. septembra 2008. godine odredio predloženo izvršenje.

8. Apelant je podneskom od 14. oktobra 2008. godine obavijestio Osnovni sud da izvršenik posjeduje registrovano putničko vozilo „audi 80“, reg. oznaka 899-E-601, te predložio izvršenje na tom predmetu.

9. Osnovni sud je zaključkom broj 71 0 I 023256 08 I od 16. oktobra 2008. godine odredio popis, zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika i to javnim nadmetanjem za 18. novembar 2008. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je sudski izvršilac, postupajući po predmetnom zaključku suda, sačinio službenu zabilješku 22. oktobra 2008. godine kojom je konstatovano da izvršenik nije zatečen na licu mjesta iako je uredno obavješten, kao i da će sudski izvršilac ponovo sprovesti radnju pljenidbenog popisa.

10. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud 28. novembra 2008. godine podneskom Policijskoj stanici Lazarevo – Banja Luka, predložio da oduzme saobraćajnu dozvolu, original i rezervne ključeve za putničko vozilo „audi 80“, reg. oznaka 899-E-601, vlasništvo izvršenika.

11. Apelant je podnescima od 27. novembra 2008. godine, 6. aprila, 5. maja, 21. maja, 26. maja, 7. jula i 13. avgusta 2009. godine urgirao kod Osnovnog suda da što hitnije zakaže novi popis, procjenu i zapljenu izvršenikovih nekretnina.

12. Osnovni sud je zaključkom broj 71 0 I 023256 08 I od 24. novembra 2009. godine odredio popis, zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika i to javnim nadmetanjem za 22. decembar 2009. godine.

13. Iz stanja spisa proizilazi da je sudski izvršilac 22. decembra 2009. godine ponovo sačinio zapisnik o pljenidbenom popisu pokretnih stvari izvršenika.

14. Takođe, iz stanja spisa proizilazi da je sudski vještak mašinske struke Zoran Knežević 18. februara 2010. godine sačinio nalaz i mišljenje vještaka i procijenio pokretne stvari izvršenika koje su bile predmet pljenidbenog popisa prema zapisniku sudskog izvršioca od 22. decembra 2009. godine.

15. Apelant je podnescima od 1. novembra i 27. decembra 2010. godine i 14. februara 2011. godine ponovo urgirao kod Osnovnog suda da što hitnije nastavi predmetni postupak i sprovede izvršne radnje, imajući u vidu dužinu trajanja postupka, kao i značaj predmetne pravne stvari za apelanta.

16. Nakon toga, Osnovni sud je zaključkom o prodaji broj 71 0 I 023256 08 I od 21. marta 2011. godine odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika.

17. Osnovni sud je ponovo donio zaključak o prodaji broj 71 0 I 023256 08 I od 1. jula 2011. godine kojim je određeno prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika. Sudski izvršilac je, postupajući po navedenom zaključku, sačinio izvještaj sa lica mjesta u kojem je konstatovao da je apelant, kao tražilac izvršenja, kupio pokretne stvari koje su bile predmet prodaje prema zaključku od 1. jula 2011. godine.

18. Nakon toga, Osnovni sud je ponovo 11. oktobra 2011. godine donio zaključak o prvoj prodaji pokretnih stvari izvršenika putem usmenog javnog nadmetanja i to stvari koje su naknadno od sudskog izvršioca popisane kod izvršenika.

19. Sudski izvršilac je, postupajući po zaključku o prodaji od 11. oktobra 2011. godine, sačinio zapisnik sa ročišta od 10. novembra 2011. godine kojim je konstatovao da prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika nije uspjelo iz razloga što nije bilo zainteresovanih kupaca.

20. Osnovni sud je ponovo 6. marta 2012. godine donio zaključak o prodaji kojim je odredio drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika koje je zakazano za 5. april 2012. godine. Na ročištu od 5. aprila 2012. godine apelant se pojavio kao kupac i kupio pokretne stvari, vlasništvo izvršenika, prema zaključku o prodaji od 6. marta 2012. godine.

21. Osnovni sud je 25. jula 2012. godine donio zaključak radi predaje u posjed i vlasništvo apelantu svih pokretnih stvari koje je apelant prethodno kupio od izvršenika na ročištu održanom 5. aprila 2012. godine i 11. avgusta 2011. godine. Osnovni sud je istoga dana donio i rješenje o namirenju i rješenje o dosudi.

22. Osnovni sud je zaključkom broj 71 0 I 023256 08 I od 4. aprila 2013. godine odredio pljenidbu pokretnih stvari izvršenika radi namirenja preostalog apelantovog potraživanja.

23. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, te istaknuo da je postupanjem, odnosno nepostupanjem Osnovnog suda u postupku izvršenja i naplate potraživanja od izvršenika u vremenu od preko dvije godine, s ciljem sprovođenja izvršenja dozvoljenog rješenjem Osnovnog suda od 12. septembra 2008. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, te pravo na imovinu. Takođe, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu na ime nematerijalne štete koju je pretrpio zbog nepostupanja Osnovnog suda isplati novčani iznos od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

25. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju detaljno opisao hronologiju postupka, te istakao da je u konkretnom predmetu postupao blagovremeno i ažurno. Osim toga, Osnovni sud je istaknuo da je apelant djelimično namiren prema Rješenju o izvršenju broj 071 0 I 08 015 065 od 12. septembra 2008. godine.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 21.

Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u "razumnom roku", u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije okončan. Stoga je, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

35. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 Evropske konvencije» (vidi vodeće odluke Ustavnog suda AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organizuju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da obezbijede izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

36. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijiumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je apelant 3. juna 2008. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i 11 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

38. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanta zapljenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim

39. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 27. novembra 2008. godine, 6. aprila, 5. maja, 21. maja, 26. maja, 7. jula i 13. avgusta 2009. godine, 1. novembra i 27. decembra 2010. godine i 14. februara 2011. godine). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.

40. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud za tri mjeseca od prijema predloga za izvršenje, dakle 12. septembra 2008. godine, odredio predloženo izvršenje, ali da predmetni izvršni postupak ni nakon četiri godine i 11 mjeseci od pokretanja nije dovršen. Naime, zapljena i prodaja pokretnih stvari izvršenika radi namirenja preostalog potraživanja apelanta još uvijek su u toku pred Osnovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 ZIP-a. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju istakao da je u konkretnom predmetu postupao blagovremeno i ažurno, te da je apelant djelimično namiren prema Rješenju o izvršenju broj 071 0 I 08 015 065 od 12. septembra 2008. godine. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je javna vlast obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon četiri godine i 11 mjeseci okončao predmetni izvršni postupak. (vidi, Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37).

41. Takođe, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64 Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog predloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanta da nije moguće sprovesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizilazi da Osnovni sud nije djelotvorno kontrolisao postupak niti je iskoristio ovlašćenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja da li je izvršenik zaista i izvršio svoju obavezu i, dosljedno tome, da li su se se stekli uslovi za okončanja predmetnog izvršnog postupka ili ne.

42. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje četiri godine i 11 mjeseci, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.

43. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

44. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

45. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava apelanta i nalog da se bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

46. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Osnovnim sudom, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije u cjelini dovršen u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku, ni nakon više od četiri godine, premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, a Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka.

48. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1016/11 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio