Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1460/11 (F. D.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1460/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1460/11, rješavajući apelaciju F. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija F. D.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj RS-20 973/05 (stari broj Pr-19/92).

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj RS-20 973/05 (stari broj Pr-19/92), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu F. D., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. F. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kulen-Vakufa, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnio je 24. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj RS-20 973/05.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 23. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 6. maja 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 27. maja 1988. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Franca Kureta (u daljnjem tekstu: tuženi) iz Republike Slovenije radi naknade štete. Apelant je u tužbi, između ostalog, naveo da je kao radnik u tuženikovoj privatnoj radnji – bravariji u mjestu Kamnik u Republici Sloveniji, 21. januara 1986. godine doživio nezgodu radeći na bravarskoj mašini usljed čega je zadobio tjelesne povrede u vidu amputacije prstiju lijeve noge. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da sud donese presudu kojom bi obavezao tuženog da mu isplati na ime naknade štete, i to za pretrpljene bolove iznos od 500.000 dinara, za pretrpljeni strah iznos od 500.000 dinara, za naruženost iznos od 1.000.000 dinara i za umanjenje opće životne sposobnosti iznos od 1.500.000 dinara sa zakonskim zateznim kamatama počev od 21. januara 1986. godine pa do isplate, kao i troškove spora. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem Pr- 19/92.

7. Apelant je podnescima od 14. marta i 24. oktobra 2002. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.

8. Općinski sud se Rješenjem broj PR-1915/01 od 11. novembra 2002. godine proglasio nenadležnim za rješavanje predmetne pravne stvari, jer je utvrdio da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, nego u Republici Sloveniji. Istim rješenjem je odbačena tužba i ukinute sve provedene radnje u postupku.

9. Apelant je 20. novembra 2002. godine podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 11. novembra 2002. godine.

10. Apelant je podneskom od 28. marta 2005. godine urgirao postupanje Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po navedenom predmetu.

11. Kantonalni sud je Rješenjem broj RSŽ-614/04 od 8. juna 2005. godine uvažio apelantovu žalbu, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je uredujuća sutkinja zakazala ročišta za 20. septembar i 20. oktobar 2005. godine, koja nisu održana, jer se nije moglo izvršiti uručenje poziva tuženom. Nakon toga, Općinski sud se obraćao Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine s ciljem uručenja poziva tuženom. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je tuženi u tom periodu imao opunomoćenika, advokata Ivana Đakulu, ali da je po obavijesti Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine utvrđeno da je on izbrisan sa spiska advokata 1991. godine.

13. Apelant je podnescima od 29. augusta 2005. godine, 10. januara i 16. februara 2007. godine, 7. januara i 13. novembra 2008. godine, 22. septembra 2010. godine i 20. januara 2011. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu, koji je zaveden pod brojem RS- 1213/05 (prema stanju spisa, predmet je u međuvremenu zaveden pod brojem CMS RS-20 973).

14. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zakazao ročišta za 6. decembar 2005. godine, 13. februar, 30. jun i 7. decembar 2006. godine i 12. jun i 12. oktobar 2007. godine, a koja nisu održana, između ostalog, zbog toga što se nije moglo izvršiti uručenje poziva tuženom. Iz stanja spisa, također, proizlazi da se Općinski sud u nekoliko navrata obraćao Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine za pružanje međunarodne pravne pomoći, a s ciljem uručenja poziva tuženom. Pored toga, Općinski sud se obraćao i Općinskom sudu u Kamniku (Republika Slovenija) s ciljem uručenja poziva tuženom.

15. Također, iz stanja spisa proizlazi da se Općinski sud u nekoliko navrata obraćao i Pokrajinskom sudu u Kamniku (Republika Slovenija) za pružanje međunarodne pravne pomoći s ciljem uručenja poziva tuženom, te da je dostavio tužbu i sve priloge na slovenačkom jeziku u predmetnoj pravnoj stvari. Općinski sud je sva pismena dostavljao nadležnom Ministarstvu i tom prilikom je angažirao i prevodioca za slovenački jezik – stalnog sudskog tumača Jasmina Jakupovića, a sve sa ciljem okončanja predmetnog postupka.

16. Konačno, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zakazao ročište za 13. septembar 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je iznio hronologiju predmetnog postupka radi naknade štete, istaknuvši da je on pokrenut 1988. godine, te da mu je poznato da razdoblje koje ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu. Imajući u vidu navedeno, apelant je istaknuo da, kada se razmatra dužina postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, pa do dana podnošenja apelacije, postupak traje 16 godina i još nije okončan. Konačno, apelant zahtijeva naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, odnosno iznos od po 300,00 KM za svaku godinu čekanja, računajući od 1995. godine pa dalje s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o sporu, odnosno potraživanju iz radnog odnosa – šteta zbog povrede na radu, koji je hitne prirode, shodno odredbi člana 420. Zakona o parničnom postupku FBiH.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju uredujuća sutkinja Općinskog suda je iscrpno iznijela hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjeničnom dijelu ove odluke). Navedeno je, između ostalog, da sud nije bio u mogućnosti da uruči poziv tuženom, te da je osnovni razlog zbog kojeg sud nije mogao postupiti u predmetnoj pravnoj stvari nedostatak procesnih pretpostavki da bi se moglo zakazati pripremno ročište. Općinski sud je istaknuo da je tuženi u konkretnom predmetu dostavio samo odgovor na tužbu, te se slijedom toga odgovora na tužbu i adrese koja je dostavljena uz odgovor na tužbu sudija obraćao tuženom, a sve sa ciljem okončanja vođenja predmetnog postupka, ali bezuspješno. Pored toga, Općinski sud je naveo da je poduzeo i niz aktivnosti da se diplomatskim putem izvrši uručenje poziva tuženom za ročište, a nikada u tome nije uspio, što jeste i glavni razlog zbog kojeg predmetni postupak nije okončan – dostavnica nikada nije vraćena Općinskom sudu.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 13/94 i «Službene novine Federacije BiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 200.

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode prava ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i njenom odsustvu.

(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave. Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

4. Pripremno ročište a) Opće odredbe Član 75.

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odrediti i uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Član 296.

(1) Ako se tokom postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao odugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.

(2) Uz uvjet iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika osobito u slučajevima:

[…] 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika, 5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Federaciji, nalaze u inostranstvu, a dostava se nije mogla obaviti.

Član 348.

[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.

5. Punomoćnik i zastupnik za primanje pismena Član 353.

[…] (2) Tuženog ili njegovog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i Hercegovini, sud će već prilikom dostave prvog pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, uz upozorenje da će u suprotnom sud tuženom na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena i preko toga zastupnika obavijestiti tuženog, odnosno njegovog zastupnika o tom postavljanju.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 27. maja 1988. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant 27. maja 1988. godine pokrenuo predmetni postupak radi naknade štete, te da se predmet nalazi kod Općinskog suda koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončao predmetni postupak. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 27. maja 1988. godine, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelant ukazuje Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi, Europski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37). Dakle, Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje više od 24 godine, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od 17 godina i četiri mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

31. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu, budući da se tuženi nalazi u inostranstvu, a njegova adresa nije bila poznata.

32. U konkretnom slučaju Općinski sud je donio Rješenje broj PR-1915/01 od 11. novembra 2002. godine kojim se proglasio nenadležnim za rješavanje konkretne pravne stvari i odbacio tužbu i ukinuo sve provedene radnje. Nakon toga, Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi, donio Rješenje broj RSŽ-614/04 od 8. juna 2005. godine kojim je žalbu uvažio i prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u više navrata pokušavao uručiti tuženom poziv za ročište na adresu koju je dao apelant, a koja pismena su vraćana sudu sa naznakom – neuručeno pismeno. Ustavni sud smatra da okolnost što je apelant podnio nepotpunu i neurednu tužbu, koja nije sadržavala tačnu adresu tuženog, u značajnoj mjeri utječe na dužinu predmetnog postupka. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da je Općinski sud, nakon više od šest godina i deset mjeseci, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, preduzeo prve procesne radnje u ponovnom postupku na način da je donio rješenje 11. novembra 2002. godine kojim se proglasio nenadležnim, a koje je ukinuto rješenjem Kantonalnog suda od 8. juna 2005. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Uzimajući u obzir ovakvu potpunu neaktivnost Općinskog suda za period od više od šest godina, kao i činjenicu da Općinski sud ni nakon 17 godina i četiri mjeseca, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, nije donio odluku u apelantovom predmetu, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka, koji ukupno traje više od 24 godine, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a što se u najvećoj mjeri može pripisati ponašanju Općinskog suda pred kojim postupak traje više od 17 godina i koji još nije okončan. Ustavni sud, uvažavajući činjenicu da na dužinu predmetnog postupka objektivno utječe okolnost da se tuženi nalazi u inostranstvu i da postoje smetnje u uručenju pismena tuženom, ne može prihvatiti razloge Općinskog suda date u odgovoru na apelaciju u kojem sud kao glavni razlog ovako dugog trajanja postupka ističe isključivo postojanje procesnih smetnji u pogledu dostavljanja tačne adrese tuženog od apelanta, jer, prema mišljenju Ustavnog suda, navedene okolnosti i propusti apelanta, koji je nesporno u određenoj mjeri doprinio produženju trajanja postupka u cjelini, ipak ne mogu umanjiti odgovornost Općinskog suda da djelotvorno upravlja postupkom i vodi postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku u smislu člana 10. ZPP.

33. Imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak od momenta zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do donošenja ove odluke trajao više od 17 godina i, prema stanju spisa, još nije okončan, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

35. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

36. S obzirom na to da predmetni postupak po apelantovoj tužbi radi naknade štete traje više od 17 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 2.550,00 KM (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2339/08 od 7. aprila 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

d) Ostali navodi

37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni 17 godina, odnosno više od 24 godine uzimajući u obzir i period prije zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a takvo neopravdano trajanje postupka, iako postoji i određeni apelantov doprinos, može se u odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1460/11 (F. D.) | Sudska praksa | Aktio