Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2341/10 (R. D. iz Istočnog Sarajeva, S. J. iz Beograda, M. T. iz Sarajeva, D. Č. i K. Č. iz Sarajeva, S. M. iz Sarajeva i Z. P. iz Beograda)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Stanovi JNA
- Propisano zakonom
- Miješanje u imovinu
- Povrat stana
- Stanarsko pravo
- Proporcionalnost
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Zakon o dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2341/10
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2341/10, rješavajući apelaciju Radoja Dodera i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Radoja Dodera, Slobodana Jakovljevića, Milana Trgovčevića, Dušana Čankovića, Katice Čanković, Sofije Mutavdžić i Zdravka Petrovića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koja je dužna da obezbijedi prava apelanata u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine, objavljene u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 37/12, u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva svakog apelanta pojedinačno.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Radoje Doder iz Istočnog Sarajeva, Slobodan Jakovljević iz Beograda, Republika Srbija, kojeg zastupa Šaćir B. Komad, advokat iz Sarajeva, Milan Trgovčević iz Sarajeva, kojeg zastupa Zlatko Tirić, advokat iz Sarajeva, Dušan Čanković i Katica Čanković iz Sarajeva, Sofija Mutavdžić iz Sarajeva, koju zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, i Zdravko Petrović iz Beograda (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 15. juna 2010. godine do 1. avgusta 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti da vrate u posjed stanove koje su koristili prije rata u Bosni i Hercegovini i da u zemljišnim knjigama budu upisani kao njihovi vlasnici.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više (šest) apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog pitanja, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2341/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP 2341/10,
AP 2707/10, AP 3222/10, AP 4552/10, AP 5946/10 i AP 3130/11.
III. Činjenično stanje
Činjenice iz apelacije broj AP 2341/10
3. Rješenjem Službe za upravu za imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Opštine Centar Sarajevo broj 05-31-583/08 od 19. maja 2009. godine odbijen je zahtjev apelanta Radoja Dodera za povrat u posjed stana u Sarajevu, bliže označenog u navedenom rješenju. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tokom postupka utvrđeno da je apelant zaključio kupoprodajni ugovor sa bivšim Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu broj 3513-2358-4 od 13. februara 1992. godine, kao i da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja Služba je zaključila da nisu ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o povratu stana iz razloga što apelant nije ispunio uslove propisane u čl. 11, 23 i 38 stav 1 Zakona o vlasničkopravnim odnosima, kao ni one propisane odredbom člana 3a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene), budući da se ne može smatrati izbjeglicom i samim tim ne može ostvariti ni vraćanje predmetnog stana u posjed.
4. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo broj 25-31-2715-E/09 od 11. septembra 2009. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant podnio protiv navedenog rješenja Službe.
5. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 004721 09 U od 5. aprila 2010. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv Rješenja Ministarstva broj 25-31-2715-E/09 od 11. septembra 2009. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da su organi uprave pravilno odlučili kada su odbili apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. S obzirom na to da je tokom postupka utvrđeno da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine i da mu nije priznat status izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu, zaključeno je da apelantu ne pripada pravo na povrat stana. Dalje, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 39e) st. 1 i 2 Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova) i ukazao da apelant, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom kupoprodajnom ugovoru, ima pravo na naknadu od Federacije BiH.
Činjenice iz apelacije broj AP 2707/10
6. Presudom Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 065-0- P-06-007016 od 12. juna 2008. godine u cijelosti je usvojena tužba apelanta Slobodana Jakovljevića podnesena protiv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) kojom je tražio da sud, nakon sprovedenog postupka, donese presudu kojom će utvrditi da je valjan kupoprodajni Ugovor broj 25/3-541-4 od 23. decembra 1991. godine koji je apelant zaključio sa Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA Beograd, kao i da se Vlada FBiH obaveže da izda nalog Zemljišnoknjižnom uredu Opštinskog suda u Sarajevu da u Knjizi položenih ugovora izvrši upis prava vlasništva na stanu u Sarajevu. Opštinski sud je u obrazloženju presude naveo da je tokom postupka utvrdio da je predmetni kupoprodajni ugovor u cijelosti valjan sa stanovišta važećih propisa, kao i onih koji su vrijedili u vrijeme zaključenja ugovora. Ugovor je potpisan i ovjeren od ugovornih strana, a iz potvrde Srpske banke proizilazi i da je kupoprodajna cijena izvršena u cijelosti.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 071086 09 Gž od 17. marta 2010. godine djelimično je uvažena žalba Vlade FBiH i presuda Opštinskog suda je preinačena na način da je odbijen apelantov zahtjev u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi da je Vlada FBiH dužna izdati nalog Zemljišnoknjižnom uredu Opštinskog suda da u Knjizi položenih ugovora izvrši upis prava vlasništva na stanu u Sarajevu. U preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju presude ukazao da je tokom postupka iz dokaza koje je ocijenio utvrdio da je naredbom Generalštaba Vojske Jugoslavije broj 20-97 od 14. maja 1996. godine apelantu prestala aktivna vojna služba, odnosno da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u vojsci van teritorije Bosne i Hercegovine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 39a Zakona o prodaji stanova i ukazao da apelant nema pravo na povrat stana, nego eventualno na isplatu naknade za predmetni stan.
Činjenice iz apelacije broj AP 3222/10
8. Presudom Opštinskog suda broj 65 0 P 049316 09 P 2 od 28. aprila 2009. godine u cijelosti je odbijena tužba koju je apelant Milan Trgovčević podnio protiv Vlade FBiH, kojom je tražio da sud, nakon sprovedenog postupka, donese presudu kojom će utvrditi da je valjan kupoprodajni Ugovor broj 3513-1714-4 od 7. februara 1992. godine koji je apelant zaključio sa SSNO, Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA Beograd, kao i da se obaveže FMO da izda nalog Zemljišnoknjižnom uredu Opštinskog suda da u Knjizi položenih ugovora izvrši upis prava vlasništva na stanu u Sarajevu. Opštinski sud je u obrazloženju presude naveo da je tokom postupka utvrdio da je apelantu profesionalna vojna služba u Vojsci Jugoslavije prestala naredbom načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije broj 10-57 od 21. aprila 1997. godine, odnosno da je ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud se pozvao na odredbu člana 39a Zakona o prodaji stanova i ukazao da apelant nema pravo na povrat stana, nego eventualno na isplatu naknade za predmetni stan.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 049316 09 Gž od 28. aprila 2010. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i presuda Opštinskog suda je preinačena na način da se utvrđuje da je pravno valjan Ugovor broj 3513-1714-4 od 7. februara 1992. godine koji je apelant zaključio sa SSNO, Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA Beograd. U preostalom dijelu apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, u dijelu u kojemu je odbijen apelantov zahtjev da se obaveže FMO da izda nalog Zemljišnoknjižnom uredu Opštinskog suda u Sarajevu da u Knjizi položenih ugovora izvrši upis prava vlasništva na stanu u Sarajevu, pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio zakon kada se pozvao na odredbu člana 39a Zakona o prodaji stanova na osnovu koje apelant nema pravo na povrat stana, nego eventualno na isplatu naknade za predmetni stan.
Činjenice iz apelacije broj AP 4552/10
10. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) od 19. septembra 2005. godine odbijen je zahtjev apelanata Dušana Čankovića i Katice Čanković za povrat u posjed stana u Sarajevu, bliže označenog u navedenom rješenju. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tokom postupka utvrđeno da je apelant Dušan Čanković zaključio kupoprodajni ugovor sa državom SFRJ – SSNO – Vojnograđevinskom direkcijom broj 3513-84-14-4 od 13. marta 1992. godine, kao i da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja Uprava je zaključila da nisu ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o povratu stana iz razloga što apelant nije ispunio uslove propisane u odredbom člana 3a Zakona o prestanku primjene, budući da se ne može smatrati izbjeglicom i samim tim ne može ostvariti ni vraćanje predmetnog stana u posjed.
11. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo stambenih poslova) broj 27/02-23-19327/05 od 25. oktobra 2005. godine odbijena je žalba koju su apelanti podnijeli protiv navedenog rješenja Uprave.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 004445 05 U od 21. oktobra 2009. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv Rješenja Ministarstva stambenih poslova broj 27/02-23-19327/05 od 25. oktobra 2005. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da su organi Uprave pravilno odlučili kada su odbili apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. S obzirom na to da je tokom postupka utvrđeno da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine i da mu nije priznat status izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu, apelantu ne pripada pravo na povrat stana. Dalje, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 39e) Zakona o prodaji stanova i ukazao da apelant, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom kupoprodajnom ugovoru, ima pravo na naknadu od Federacije BiH.
Činjenice iz apelacije broj AP 5946/10
13. Rješenjem Uprave broj 23/5-372-1846/98 od 24. septembra 2008. godine, donesenom u ponovnom postupku, odbijen je zahtjev supruga i pravnog prednika apelantkinje Sofije Mutavdžić Slavka Mutavdžića (koji je umro 2. februara 2009. godine) za povrat u posjed stana u Sarajevu, bliže označenog u navedenim rješenjima. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tokom postupka utvrđeno da je apelantkinjin suprug Slavko Mutavdžić zaključio kupoprodajni Ugovor sa državom SFRJ – SSNO – Vojnograđevinskom direkcijom broj 3513- 3536-4 od 18. marta 1992. godine. Dalje, utvrđeno je, uvidom u rješenje Vojne pošte 3001 Beograd Int. Broj 7-1/111-2/98 od 28. decembra 1998. godine, da je Slavku Mutavdžiću profesionalna vojna služba prestala 31. decembra 1998. godine, odnosno da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja Uprava je zaključila da nisu ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o povratu stana iz razloga što apelant nije ispunio uvslove propisane odredbom člana 3a Zakona o prestanku primjene, budući da se ne može smatrati izbjeglicom i samim tim ne može ostvariti ni vraćanje predmetnog stana u posjed.
14. Rješenjem Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo stambene politike) broj 27/02-23-5630/08 od 3. novembra 2008. godine odbijena je žalba koju je apelantkinjin suprug podnio protiv navedenog rješenja Uprave.
15. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002982 08 U od 19. oktobra 2010. godine odbijena je tužba koju je apelantkinjin suprug podnio protiv Rješenja Ministarstva stambene politike broj 27/02-23-5630/08 od 3. novembra 2008. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da su organi uprave pravilno odlučili kada su odbili apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. S obzirom na to da je tokom postupka utvrđeno da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine i da mu nije priznat status izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu, apelantu, na osnovu člana 3a) Zakona o prestanku primjene ne pripada pravo na povrat stana.
16. Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 89 1 O 010761 09 O od 4. maja 2009. godine apelantkinja Sofija Mutavdžić je proglašena zakonskim nasljednikom na pravima i obavezama po kupoprodajnom Ugovoru sa državom SFRJ – SSNO – Vojnograđevinskom direkcijom broj 3513-3536-4 od 18. marta 1992. godine.
Činjenice iz apelacije broj AP 3130/11
17. Rješenjem Uprave broj 23/6-372-P-3576/98 od 23. decembra 2002. godine odbijen je zahtjev apelanta Zdravka Petrovića za povrat u posjed stana u Sarajevu, bliže označenog u navedenim rješenjima. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tokom postupka utvrđeno da je apelant zaključio kupoprodajni Ugovor sa državom SFRJ – SSNO – Vojnograđevinskom direkcijom broj 3513-279-4 od 17. oktobra 1991. godine, kao i da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja Uprava je zaključila da nisu ispunjeni uslovi za donošenje rješenja o povratu stana iz razloga što apelant nije ispunio uslove propisane u odredbi člana 3a Zakona o prestanku primjene, budući da se ne može smatrati izbjeglicom i samim tim ne može ostvariti ni vraćanje predmetnog stana u posjed.
18. Rješenjem Ministarstva stambene politike broj 27/02-23-8358/08 od 19. decembra 2008. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv navedenog rješenja Uprave.
19. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003347 09 U od 15. decembra 2009. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv Rješenja Ministarstva stambene politike broj 27/02-23-8358/08 od 19. decembra 2008. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da su organi Uprave pravilno odlučili kada su odbili apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana. S obzirom na to da je tokom postupka utvrđeno da je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorija Bosne i Hercegovine i da mu nije priznat status izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu, apelantu, na osnovu člana 3a) Zakona o prestanku primjene ne pripada pravo na povrat stana. Dalje, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 39e) Zakona o prodaji stanova i ukazao da apelant, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom kupoprodajnom ugovoru, ima pravo na naknadu od Federacije BiH.
20. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 003347 10 Uvp od 28. aprila 2011. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.
IV. Apelacija
21. Apelanti su podnijeli apelacije zbog nemogućnosti da vrate u posjed stanove koje su koristili prije rata u Bosni i Hercegovini i da u zemljišnim knjigama budu upisani kao njihovi vlasnici. S tim u vezi, istakli su da im je, zbog nemogućnosti povrata u posjed njihovih stanova i nemogućnosti uknjižbe vlasništva na predmetnim stanovima na njihovo ime u zemljišnim knjigama, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, svi apelanti su naveli da su im stanovi svojevremeno bili dodijeljeni na korišćenje kao „vojni stanovi“ iz stambenog fonda bivše JNA i da su početkom 1992. godine, prije izbijanja ratnih dejstava u BiH, zaključili kupoprodajne ugovore za otkup tih stanova.
22. Apelanti su istakli da su njihovi zahtjevi za povrat stana i uknjižbu stanova za koje su zaključili ugovore o otkupu odbijeni na osnovu odredaba Zakona o prodaji stanova („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07, 51/07, 72/08, 23/09 i 5/10) i Zakona o prestanku primjene („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09), te su u obrazloženjima osporenih odluka upućeni da svoje pravo ostvare na način što će im Federacija BiH, umjesto povrata stana u posjed i upisa vlasništva na predmetnim stanovima, isplatiti zakonom utvrđenu naknadu.
V. Relevantni propisi
23. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) relevantne odredbe glase:
Član 3. st. 1. i 2.
Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva kao što je utvrđeno članom 6. Zakona o stambenim odnosima, ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Osobe koje su napustile svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema Aneksu 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Član 3.a Izuzetno od odredbe člana 3. st. 1. i 2. Zakona, stanovi iz stambenog fonda bivšeg Federalnog ministarstva odbrane koji su proglašeni napuštenim na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a kojima raspolaže Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, čiji je nosilac stanarskog prava poslije 19. maja 1992. godine ostao u službi vojnog ili civilnog lica u bilo kojim oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, ne smatra se izbjeglicom, niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, izuzev ako mu je odobren boravak u statusu izbjeglice ili drugi vid zaštite koji odgovara tom statusu u nekoj od zemalja van bivše SFRJ prije 14. decembra 1995. godine.
Izbjeglicom se ne smatra, niti ima pravo na povrat stana u Federaciji Bosne i Hercegovine ni nosilac stanarskog prava na stanove iz stava 1. ovog člana, koji je iz istog stambenog fonda bivše JNA ili novoformiranih fondova oružanih snaga država nastalih na prostorima bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu.
24. U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 45/07, 72/08, 23/09 i 5/10) relevantne odredbe glase: Član 39.e Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obavezujući ugovor iz člana 39. stav 1. Zakona, a koji je napustio stan u Federaciji Bosne i Hercegovine i nakon toga iz istog stambenog fonda ili novoformiranih stambenih fondova oružanih snaga država nastalih iz bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu, sticanjem novog stana raskinut je ugovor o otkupu stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, te nema pravo na upis prava vlasništva na tom stanu.
Umjesto prava na upis vlasništva nosiocu prava iz kupoprodajnog ugovora iz stava (1) ovog člana pripada naknada iz stava (3) ovog člana.
Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obavezujući ugovor iz člana 39. stav 1. Zakona koji je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine, a nije stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom ugovoru, ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine u iznosu sredstava uplaćenih po ugovoru uvećanih za pripadajuću kamatu po viđenju.
VI. Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su odluke koje su donosili organi Uprave i redovni sudovi u upravnim postupcima koje je dio apelanata vodio radi vraćanja stanova u posjed, odnosno parničnim postupcima koje je dio apelanata vodio radi uknjižbe prava vlasništva na „vojnim stanovima“ za koje su zaključili kupoprodajne ugovore. Apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
29. Apelanti pobijaju odluke redovnih sudova i nadležnih upravnih organa, tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 6 i 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi apelacija se, u suštini, odnose na nemogućnost apelanata da se vrate u posjed tzv. vojnih stanova, odnosno nemogućnost da se u zemljišnim knjigama upišu kao vlasnici na stanovima iako je u postupcima pred redovnim sudovima utvrđeno da su oni ili njihovi pravni prednici, odnosno bračni drugovi zaključili pravno obavezujuće ugovore o otkupu tih stanova.
30. Imajući u vidu da je činjenično stanje koje proizilazi iz navoda apelacija u ovom predmetu bitno činjenično i pravno slično pitanjima koja je Ustavni sud već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1370/08, Miladin Milosavljević i dr. od 23. novembra 2012. godine (dostupna na www. ustavnisud.ba ), Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu navoda apelanata, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.
31. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je primijetio da je osporenim odlukama priznata pravna valjanost ugovora o kupoprodaji vojnih stanova koje su zaključili apelanti (pojedinačno) sa pravnim prednikom tuženog, pa da, imajući u vidu navedeno, predmetni stanovi predstavljaju imovinu apelanata koja uživa zaštitu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
32. Dalje, u vezi sa pitanjem da li je osporenim odlukama došlo do miješanja u imovinu apelanata Ustavni sud je u Odluci broj AP 1370/08 zaključio da odbijanje zahtjeva za vraćanje stana u posjed predstavlja miješanje u pravo apelanata na imovinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu navedeno, u Odluci broj AP 1370/08 Ustavni sud je dao odgovore na pitanja: (a) Da li je miješanje bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu i (b) Da li je miješanje proporcionalno cilju, odnosno da li uspostavlja pravičnu ravnotežu između prava apelanata i opšteg javnog interesa? Naime, Ustavni sud je razmotrio da li su redovni sudovi, odnosno nadležni organi Uprave u osporenim odlukama imali «relevantne i dovoljne razloge» da preduzmu mjere koje su preduzeli, odnosno da donesu osporene presude, te da se na taj način umiješaju u pravo apelanata na mirno uživanje imovine. Ustavni sud je primijetio da su redovni sudovi i nadležni organi Uprave, primjenom relevantnog prava, zaključili da apelanti, prema članu 3a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, nemaju pravo da se vrate u posjed stanova koje su koristili prije rata, ali, budući da imaju pravno obavezujući ugovor u smislu člana 39 Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prema članu 39e stav 2 Zakona o prodaji stanova, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom ugovoru, imaju pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđenu u skladu sa relevantnim zakonom.
33. U vezi s pitanjem da li je miješanje bilo «u skladu sa zakonom» i u javnom interesu, u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1370/08 zaključio da je, pored zakonitog miješanja u pravo na imovinu koje je imalo legitiman cilj, postignuta i pravična ravnoteža između zaštite imovine apelanata i zahtjeva od javnog interesa kada je riječ o propisivanju i odluci da lica kao što su apelanti, koja, dakle, imaju pravno obavezujući ugovor o otkupu vojnog stana, nemaju pravo na uknjižbu prava vlasništva na tom stanu, niti na povrat tog stana u posjed, ali imaju pravo na novčanu naknadu propisanu zakonom umjesto naturalne restitucije, koja bi podrazumijevala uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i vraćanje predmetnog stana u posjed. Dalje, iako apelanti pred redovnim sudovima nisu zahtijevali naknadu koja je trenutno propisana zakonom, niti je to pitanje bilo predmet odlučivanja u osporenim odlukama, niti su ga apelanti postavili u apelacijama podnesenim Ustavnom sudu, Ustavni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer, pored zakonitog miješanja u pravo na imovinu koje je imalo legitiman cilj, propisivanjem neadekvatne naknade u članu 39e Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koja pripada licima koja imaju pravno obavezujući ugovor o otkupu tzv. vojnog stana, umjesto uknjižbe i povrata stana u posjed, među kojima su i apelanti, nije postignuta proporcionalnost miješanja u imovinu apelanata, odnosno stavljen je prevelik teret na apelante.
34. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1370/08 u cijelosti odnose i na ovu odluku, zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na imovinu apelanata, jer im je imovina oduzeta a da nisu utvrđene relevantne činjenice da li su ispunjeni uslovi da im njihova predratna stanarska prava, odnosno prava po zaključenom pravno obavezujućem ugovoru o otkupu stana budu kompenzirana putem odgovarajuće naknade, čime je na apelante stavljen preveliki teret, odnosno čime nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite imovine apelanata i zahtjeva javnog interesa. Pravo na pravično suđenje i pravo na poštivanje doma
35. Imajući u vidu navode i zaključke iznesene u povodu razmatranja povrede prava na imovinu apelanata, Ustavni smatra da nije neophodno razmatrati navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na poštivanje doma apelanata.
VIII. Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada su javne vlasti miješanjem u imovinu apelanata koje je bilo zakonito i imalo legitiman cilj, nedopuštanjem da se vrate u stanove na kojima su apelanti ili njihovi pravni prednici, odnosno njihovi bračni drugovi, imali stanarsko pravo, odnosno za koje je utvrđeno da imaju pravno obavezujuće ugovore u smislu člana 39 Zakona o prodaji stanova, apelantima, u stvari, oduzele imovinu a da nisu utvrđene relevantne činjenice da li su ispunjeni uslovi da im njihova predratna stanarska prava, odnosno prava iz pravno obavezujućih ugovora budu kompenzirana putem odgovarajuće naknade, čime je na apelante stavljen preveliki teret, odnosno čime nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite imovine apelanata i zahtjeva javnog interesa.
37. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić