Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2452/10 (J. G.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ništavost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2452/10

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2452/10, rješavajući apelaciju Jove Glušice, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Jove Glušice podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Bihaću broj P-277/01.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jovo Glušica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 17. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj P-277/01 koji se vodi pred Opštinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Opštinski sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 11. jula 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Opštinskog suda je 12. aprila 2013. godine zatraženo da dostavi spis broj P-277/01.

3. Opštinski sud je 18. jula 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju. Opštinski sud je 22. aprila 2013. godine dostavio fotokopiju traženog spisa.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 26. avgusta 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 2. aprila 2001. godine tužbom Opštinskom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Ljubice Ilić, Zdenka Matešića i Ante Matešića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina. Tužba je u Opštinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-277/01.

7. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetna tužba dostavljena na odgovor tuženima, koji su 4. juna 2001. godine dostavili odgovor na tužbu u kojoj su predložili da Opštinski sud odbije tužbeni zahtjev.

8. Opštinski sud je održao ročišta 29. avgusta 2001. godine na kojem je donio rješenje kojim je predmetno ročište odloženo za 10. oktobar 2001. godine.

9. Opštinski sud je održao ročište 10. oktobra 2001. godine na kojem je donio rješenje kojim je ono odloženo i navedeno da će o novom ročištu stranke biti pismeno obaviještene nakon dostavljanja adresa za tužioce, tuženika i svjedoka. Istim rješenjem je naloženo da se od Matičnog ureda u Karlovcu [Republika Hrvatska] zatraži da sudu dostavi izvod iz Matične knjige umrlih za tuženu Ljubicu Ilić iz Karlovca, koja ja urmla u toku 2000. ili 2001. godine.

10. Iz stanja spisa proizilazi da su nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje u međuvremenu još dva puta prometovane, pa je apelant (na ročištu od 17. jula 2006. godine) proširio tužbu i na Dedu Pehlivanovića i Seada Čauševića. Na predmetnom ročištu je punomoćnik tuženih istaknuo procesne prigovore, navodeći da su tuženi Ljubica Ilić i Ante Matešić umrli, te da je potrebna saglasnost njihovih nasljednika da mogu voditi predmetnu parnicu. Takođe, na predmetnom ročištu od 17. jula 2006. godine apelant je postavio i novi tužbeni zahtjev, kojim je tražio isplatu novčane vrijednosti za prometovane nekretnine u iznosu od 25.000,00 KM, odnosno po potrebi da izvrši vještačenje vrijednosti nekretnine ovlašćeni sudski vještak.

11. Opštinski sud je održao ročište 1. septembra 2006. godine.

12. Opštinski sud je Rješenjem broj P-277/01 od 25. septembra 2006. godine pozvao apelanta da izvrši ispravku tužbe na način da, umjesto tuženih Ljubice Ilić i Ante Matešić, kao tužene označi njihove pravne sljednike, odnosno nasljednike.

13. Apelant je podneskom od 4. oktobra 2006. godine, posredstvom punomoćnika Dijane Džaferbegović, advokata iz Bihaća, obavijestio Opštinski sud da ostavinski postupak nije sproveden, te da nisu utvrđeni nasljednici, pa je predložio da se predmetni postupak prekine.

14. Nakon toga, apelant je podneskom od 14. aprila 2008. godine obavijestio Opštinski sud da je opozvao punomoć advokatu Dijani Džaferbegović radi neaktivnosti, te da je za punomoćnika uzeo advokata Stevu Vojinovića iz Banje Luke.

15. Rješenjem Opštinskog suda broj P-277/01 od 13. februara 2009. godine, koje je postalo pravosnažno 19. marta 2009. godine, predmetni postupak je prekinut zbog smrti tuženih Ljubice Ilić i Ante Matešić, koji u postupku nisu imali punomoćnika (član 378 stav 1 tačka 1 Zakona o parničnom postupku) i odlučeno da će se on nastaviti kada nasljednici umrlih preuzmu postupak ili kada ih sud na predlog apelanta kao protivne strane pozove da to učine (člna 380 stav 1 Zakona o parničnom postupku).

16. Podneskom od 19. novembra 2010. godine apelantov punomoćnik, advokat Stevo Vojnović je otkazao daljnje zastupanje apelanta u predmetnoj pravnoj stvari. Istoga dana advokat Stevo Vojnović je urgirao kod Opštinskog suda da uzme predmet u rad.

17. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizilazi da parnični postupak u predmetu Opštinskog suda broj P-277/01 još uvijek nije pravosnažno okončan, niti je Opštinskom sudu dostavljen predlog za nastavak predmetnog parničnog postupka, tako da je rješenje o prekidu postupka još uvijek na snazi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog nepostupanja Opštinskog suda u parničnom predmetu po njegovoj tužbi radi poništenja ugovora, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Opštinskom sudu da u što kraćem roku okonča postupak i da mu se zbog nedonošenja odluke u razumnom roku na ime nematerijalne štete isplati iznos od 1.500,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

19. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelacioni navodi zbog dužine trajanja postupka nisu osnovani, jer je sud u predmetnoj pravnoj stvari nakon održanih više ročišta, postupajući po neurednoj tužbi koja je bila proširivana od apelanta, konačno 13. februara 2009. godine rješenjem prekinuo postupak s pozivom na odredbu iz člana 378 stav 1 tačka 1 Zakona o parničnom postupku. Osim toga, Opštinski sud je naveo da apelant nije stavio zahtjev za nastavak predmetnog postupka.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 196.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;

[…].

Član 198.

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku […].

Član 199.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 196. tačke od 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staratelj ostavštine […] preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. […]

21. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 378.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;

[…].

Član 380.

1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku […].

Član 381.

1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačke od 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik […] preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

[…].

4) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresovanu stranku teći u cijelosti iznova od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

[…].

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u "razumnom roku" u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetu Opštinskog suda u kojem u trenutku podnošenja apelacije još uvijek nije bila donesena odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna instrumenta za zaštitu ljudskih prava koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluka o apelantovoj tužbi, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u "razumnom roku" kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije bila dopustiva već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Opštinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u "razumnom roku" kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

29. Apelant predmetnom apelacijom traži da se naloži Opštinskom sudu da donese odluku povodom podnesene tužbe. Međutim, iz raspoloživih dokaza i apelantovih navoda u naknadnom obraćanju Ustavnom sudu, kao i iz odgovora na apelaciju Opštniskog suda proizilazi da je Opštinski sud, u međuvremenu, donio rješenje kojim je predmetni postupak prekinut zbog smrti tuženih Ljubice Ilić i Ante Matešić, koji u postupku nisu imali punomoćnika i kojim je odlučeno da će se on nastaviti kada nasljednici umrlih preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog apelanta kao protivne strane pozove da to učine.

30. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je neophodo podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Pošto apelant od posljednjeg obraćanja Ustavnom sudu više nije dopunjavao apelaciju kako bi informisao Ustavni sud o eventualnim promjenama u predmetu, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni parnični postupak pokrenuo tužbom od 2. aprila 2001. godine, da taj postupak još uvijek nije okončan i da je rješenje o prekidu postupka od 13. februara 2009. godine i dalje na snazi, pa s obzirom na to, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i deset mjeseci do prekida postupka, odnosno ukupno 12 godina i jedan mjesec.

b) Analiza dužine trajanja postupka

32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku pokrenutom radi utvrđivanja ništavosti ugovora, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti (da je apelant proširivao tužbeni zahtjev, da se radi o nekretninama koje su više puta prometovane, da se na strani tuženih nalazi više lica, kao i da su nekim tuženim adrese nepoznate) može govoriti da se radi o nešto složenijem predmetu.

33. Analizirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbu podnio Opštinskom sudu 2. aprila 2001. godine, da je nakon toga sud u kratkom roku preduzeo prvu procesnu radnju dostavljajući tužbu tuženima na odgovor, da su tuženi odgovor na tužbu dostavili 4. juna 2001. godine. Nakon toga, Opštinski sud je održao četiri ročišta (29. avgusta i 10. oktobra 2001. godine i 17. jula i 1. septembra 2006. godine), te da je nakon saznanja da su tuženi Ljubica Ilić i Ante Matešić umrli, a na apelantov prijedlog od 4. oktobra 2006. godine, donio rješenje o prekidu postupka, koje je uredno dostavljeno tadašnjem apelantovom advokatu Stevi Vojinoviću i koje je postalo pravosnažno 19. marta 2009. godine.

34. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od podnošenja tužbe do prekida postupka trajao sedam godina i deset mjeseci, te da je nakon toga pravosnažno prekinut već četiri godine i dva mjeseca. Međutim, Ustavni sud mora uzeti u obzir sve razloge koji su u odlučujućoj mjeri uticali na dužinu predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud najprije zapaža da je apelant doprinio dužini postupka podnošenjem neuredne tužbe, te proširivanjem tužbe, a takođe zapaža da apelant nije podnio prijedlog da se prekinuti postupak nastavi. Ustavni sud, dalje, zapaža da je i Opštinski sud, u konkretom slučaju imao duži period neaktivnosti (od 10. oktobra 2001. godine do 17. jula 2006. godine, dakle, četiri godine i devet mjeseci), za koji nije ponudio razumno objašnjenje, ali je nakon toga u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje.

35. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama ZPP (tada važećeg i novog) propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje, pa s obzirom na jasne zakonske odredbe, Opštinski sud objektivno nije ni mogao da postupa u predmetu u periodu prekida postupka. Pri tome, Ustavni sud naglašava da Opštinski sud nije mogao samoinicijativno nastaviti prekinuti postupak, budući da je za nastavak postupka, u smislu relevantnih odredbi ZPP (član 199 starog ZPP, odnosno član 381 novog ZPP), potrebno da nasljednik […] preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine, a evidentno je da u konkretnom slučaju apelant nije podnio prijedlog za nastavak predmetnog postupka.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovi novodi nisu osnovani.

37. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

38. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76 stav 2 Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetu Opštinskog suda, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada prekid postupka traje više od četiri godine, a apelant nije podnio prijedlog za nastavak postupka, te kada su dužini trajanja prije prekida podjednako doprinijeli i apelant i Opštinski sud.

40. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić