Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-962/10 (M. B. i Z. R.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 5
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-962/10
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 962/10, rješavajući apelaciju Muje Bečića i Zuhdije Račića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muje Bečića i Zuhdije Račića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 I 011748 11 I od 5. augusta 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mujo Bečić i Zuhdija Ružić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Velike Kladuše, koje zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 17. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 I 011748 11 I, a koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan rješenjem od 5. augusta 2011. godine kojim je predmetni izvršni postupak obustavljen. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. novembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatražen spis predmeta 14. marta 2013. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. novembra 2010. godine i 8. augusta 2011. godine, a spis predmeta 5. aprila 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 12. aprila 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su Općinskom sudu u Bužimu 6. oktobra 1998. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika Muhameda Šahinovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) iz Bužima, a na osnovu sudskog poravnanja zaključenog pred Općinskim sudom u Bužimu pod brojem P-42/98 od 30. aprila 1998. godine kojim se izvršenik obavezao prvoapelantu isplatiti iznos od 480 KM, a drugoapelantu 350 KM.
7. Navedeni prijedlog za izvršenje Općinski sud u Bužimu je usvojio Rješenjem broj 15/98 od 22. decembra 1998. godine.
8. Rješenjem broj I-15/98 od 28. jula 2000. godine Općinski sud u Bužim se proglasio nenadležnim, a 17. augusta 2000. godine predmet proslijedio Općinskom sudu, kao mjesno nadležnom, na daljnji postupak.
9. Nakon toga apelanti su Općinskom sudu 25. augusta 2004. godine uputili urgenciju kojom su tražili hitno postupanje u predmetu, shodno članu 5. Zakona o izvršnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12).
10. Zaključkom Općinskog suda broj I-378/00 od 24. novembra 2010. godine naloženo je apelantima kao tražiocima izvršenja da sudu dostave dokaz o uplati predujma troškova izvršenja u iznosu od 55,00 KM.
11. Općinski sud je 24. februara 2011. godine izvršio popis i procjenu izvršenikovih pokretnih stvari (televizor, satelitska antena, šporet na struju i mali sto), te je 2. marta 2011. godine dostavio kopiju zapisnika opunomoćeniku apelanata sa uputom da se može izjasniti o procijenjenoj vrijednosti zaplijenjenih stvari, prihvatiti procjenu ili predložiti da vještak utvrdi vrijednost tih stvari.
12. Zaključkom o prodaji Općinskog suda broj 23 0 I 011748 11 I od 7. aprila 2011. godine određena je prva prodaja stvari izvršenika radi namirenja duga apelantima prodajom pokretnih stvari izvršenika javnim nadmetanjem za 27. april 2011. godine, a 28. aprila 2011. godine je određena i ponovna prva prodaja izvršenikovih stvari za 20. maj 2011. godine. Međutim, zapisnicima Općinskog suda od 27. aprila i 20. maja 2011. godine je utvrđeno da na ročište za nadmetanje i prodaju od uredno pozvanih stranaka oba puta nisu pristupili izvršenik, niti neko od potencijalnih ponuđača.
13. Zatim, zaključkom o prodaji Općinskog suda broj 23 0 I 011748 11 I od 6. juna 2011. godine određeno je za 17. juni 2011. godine drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika javnim nadmetanjem, a ponovno drugo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika javnim nadmetanjem je određeno za 5. august 2011. godine. Također, zapisnikom Općinskog suda od 17. juna i 5. augusta 2011. godine je utvrđeno da na zakazana ročišta za nadmetanje i prodaju od uredno pozvanih stranaka ponovo niko od uredno pozvanih izvršenika i od potencijalnih ponuđača nije pristupio.
14. Konačno, Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 011748 11 I od 5. augusta 2011. godine izvršni postupak je obustavljen i ukinute sve provedene izvršne radnje zbog neuspjele prodaje pokretnih stvari izvršenika na drugom ročištu za prodaju.
15. Aktom Općinskog suda broj 23 0 I 011748 11 I od 9. septembra 2011. godine je promijenjen status predmeta u pravosnažan, nakon čega je predmet arhiviran.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti smatraju da im je u predmetnom izvršnom postupku postupanjem Općinskog suda u Bužimu „uskraćeno pravo vođenja i okončanja ovog izvršnog postupka u razumnom roku“ kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da su urgirali postupanje po predmetu više puta kod sudova (tri puta) i u Uredu ombudsmana (dva puta). Ističu da se predmetni postupak vodi „već gotovo 12 godina i još nije okončan“ iako je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno, te da zbog ovakvog postupanja trpe štetu i da „zbog dugotrajnosti postupka, postoji bojazan nemogućnosti provođenja izvršenja“. Također, apelanti traže naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
17. Općinski sud u odgovoru na apelaciju je naveo da su tačni navodi apelacije „u pogledu historijata postupka“, ali da predmet nije bilo moguće okončati u okviru zakonskih i razumnih rokove postupanja suda zbog velikog priliva predmeta. Dalje, Općinski sud je 8. augusta 2011. godine obavijestio Ustavni sud da je predmetni izvršni postupak dovršen Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 011748 11 I od 5. augusta 2011. godine kojim je postupak obustavljen zbog neuspjele prodaje pokretnih stvari izvršenika.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 131. st. 1, 5. i 6.
Ročište za javnu prodaju (1)Kod prodaje pokretnih stvari shodno se primjenjuju odredbe člana 89. st. 1. i 2. i člana 90. stav 5. ovog zakona.
[...].
(5)Sud će obustaviti postupak ako nijedna stranka ne predloži održavanje drugog javnog nadmetanja u propisanom roku, ili ako se stvari ne uspiju prodati na drugom javnom nadmetanju odnosno putem neposredne pogodbe.
(6) Neposrednom pogodbom ne može se prodati pokretna stvar ispod jedne trećine procijenjene vrijednosti.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja iako je u međuvremenu izvršni postupak obustavljen 5. augusta 2011. godine. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. do 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelanti su naveli da im je, zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[...]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...].
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku [...].
27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
28. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
29. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 6. oktobra 1998. godine, kada su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje rješenja, te da je okončan Rješenjem Općinskog suda broj 22 0 I 009964 10 I od 5. augusta 2011. godine na način da je obustavljen zbog neuspjele prodaje pokretnih stvari izvršenika. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od 12 godina.
30. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu predmetnog postupka. Naime, apelanti su postupili po svim nalozima suda, urgirali su uzimanje predmeta u rad i bili prisutni svim zakazanim ročištima za prodaju, čime su ispoljili aktivan odnos prema predmetu, pa Ustavni sud smatra da apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu predmetnog postupka.
31. Ustavni sud, dalje, imajući u vidu da je izvršni postupak trajao 12 godina i 10 mjeseci, smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i da traži sveobuhvatnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u okolnostima konkretnog predmeta nije prepoznao, niti su ih redovni sudovi predočili. Ustavni sud prvenstveno konstatira da je rješenje o izvršenju doneseno u vrlo kratkom roku, ali da je nakon toga evidentno potpuno odsustvo aktivnosti Općinskog suda u Bužimu u periodu dužem od jedne godine i šest mjeseci (do 28. jula 2000. godine, kada se proglasio nenadležnim), te Općinskog suda u periodu od 17. augusta 2000. godine (kada mu je spis dostavljen na nadležno postupanje od Općinskog suda u Bužimu) do 24. novembra 2010. godine, dakle više od 10 godina, što je sud pravdao velikim brojem predmeta i kadrovskom nepopunjenošću. Međutim, Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki priliv predmeta i činjenica da na izvršnom referatu radi samo jedan sudija) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Ovo stoga što Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali na to da je u dužem vremenskom periodu preduzimao adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu, zbog čega se dužina predmetnog postupka može u cijelosti pripisati propustu redovnih sudova, prvenstveno Općinskog suda, da djelotvorno kontroliraju predmetni izvršni postupak.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine predmetnog postupka koji je trajao više od 12 godina, došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 10.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka, njegov značaj za apelante, posljedice postupka, kao i veliku nesrazmjernost između potraživanog iznosa na ime kompenzacije i vrijednosti samog spora, te zaključio da je odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnog prava, u datim okolnostima, dovoljna satisfakcija za apelante.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak po prijedlogu apelanata za izvršenje trajao 12 godina i 10 mjeseci iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić