Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1229/10 (G.B., D.B. i J.B.,L. M., M. M., N. M. i B. M.,M. P. i drugi)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Ratna šteta
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1229/10

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1229/10, rješavajući apelacije G. B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije G. B., D. B. i J. B., Ljiljane Marić, Mirjane Marić, Nebojše Marića i Biljane Marić, L. K. i D. K., S.

N., Miloša Peće, S. S., Božidara Stojakovića, Nevenke Stanić, Zdenka Stanića i Zdenke Mišić rođ. Stanić, J. D., S. R., E. R., B.

R., S. Č. i S. K., Danka Glavaševića, Milice Glavašević i Jadranke Kovačević rođ. Glavašević, Nevenke Glavašević i Zore Glavašević, M. P., Dalibora Denjka, Dragomira Jančića, Đure Jančića, Kose Jančić, Dragane Gvozden i Dijane Đurašinović, Danke Aranđić i Branke Dujaković, Nedeljka Pajića, Nenada Subića, Ankice Trapara, Milana Trapare i Marijane Jevtić, Milene Todorović, Branke Todorović i Danijele Stanić, Vukosave Delić, Slavice Delić i Nine Delić, M. T., G. T., J. T. i Ž. T., Ante Rijsa; Milorada Miljevića; B.K.; R.L.; G.V.; Ž.Đ. i Z.Đ.; R. V., D. V. i B. V., Svjetlane Pandev, mldb. S. P., mldb. M. P. i mldb. D. P., Slavka Topića, Radojke Vurdelja, M. B., Jelenka Vukmana, Nenada Babića i Nade Babić, Milanka Radulovića i Bore Radulovića, Božane Kočić, Biljane Kočić, Dijane Kočić i Grozde Kočić, Milosave Gaković i mldb. A. G., Nade Kovačević, Marije Kovačević i Dragane Kovačević, Nedeljka Đermana, Momčila Topića, N. Ž., R. G., S. G. i M. G., T. Č., Mire Panić, Mirosavke Panić i Dalibora Panića, M. S., S. B. rođ. S., i M.S., Đurđije Mihajlović, Z. S. i M. Š., Vukana Hrnića, Dragoljuba Marinkovića, Borke Gojković, Radislava Gojkovića, Branislava Gojkovića i Miroslava Gojkovića, Dragane Krčić rođ. Borjanić, Snježane Borjanić, Dejane Borjanić i mldb. S. B., Dragana Jagodića i Vesne Kostić rođ. Jagodić, Draška Kneževića, Save Grujića, Slavice Milisavić, Gordane Milisavić, Mladena Milisavića i Rade Milisavić, Lazara Kostića, Duška Danojevića, Darka Šešića, Sanje Gligić i Slaviše Gligića, Dragana Sukura, Ljiljane Kenjalo, Aleksandra Kenjala i Aleksandre Kenjalo, Aleksine Kekić, Mirka Kekića, Zore Kekić i Tamare Kekić, Veronike Todorović, Dejana Todorovića i Irene Todorović, Đurice Rusova, Duška Marčetića, Rade Mišića, Nevenke Stojanović, Ranka Stojanovića, Branislava Stojanovića, Milke Scherl-Stojanović i Vinke Kukolj, Špire Bošnjaka, Milice Sakan i Dalibora Sakana, Doste Stanivuković, Draženka Stanivukovića i Draška Stanivukovića, Đorđa Rogića, Marka Čale, Vlade Baruna, Jasminke Čapljak i Tamare Čapljak, Veselka Kovačevića, Borisa Kecmana, Milke Kecman i Teodosija Kecmana, Momira Žutića, Branislava Jakovljevića, Laze Zvonara, Zorana Ostojića, Borislava Ćurguza, Željomira Glavaša, Mare Travar, Đorđe Karanović, Radojke Lugonja, Marka Lugonje i Janje Dragoljević rođ. Lugonja, B. K., Labuda Jeremića, Jordanke Savić, Danke Savić i Branke Seferović rođ. Savić, Milorada Marića, Dime Marića i Mire Žarić, Nedeljka Topalovića, Vojislava Trkulje, Nenada Mijatovića, Stojanke Josipović, Snježane Josipović i Slađane Josipović, Nene Šobot, Marije Šobot, Milene Šobot, Mladena Šobota i Zore Šobot, Bose Stevandić, Radmile Begović rođ. Stevandić i Vladimira Stevandića, Bore Stokanića, Gorana Jotanovića, Sime Kerkeza i Tihomira Savića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. G.B., D.B. i J.B., svi iz Istočnog Sarajeva; Ljiljana Marić, Mirjana Marić, Nebojša Marić i Biljana Marić, svi iz Banje Luke; L.K. i D.K., oboje iz Banje Luke; S.N. iz Banje Luke; Miloš Pećo iz Banje Luke; S.S. iz Banje Luke; Božidar Stojaković iz Beograda, Republika Srbija; Nevenka Stanić, Zdenko Stanić i Zdenka Mišić rođ. Stanić, svi iz Vlasenice; J.D. iz Teslića; S.R., E.R., B.R., S.Č. i S.K., svi iz Banje Luke; Danko Glavašević, Milica Glavašević i Jadranka Kovačević rođ. Glavašević, svi iz Čelinca; Nevenka Glavašević i Zora Glavašević, obje iz Čelinca; M.P. iz Banje Luke; Dalibor Denjak iz mjesta Donja Dragotinja kod Prijedora; Dragomir Jančić, Đuro Jančić, Kosa Jančić, Dragana Gvozden i Dijana Đurašinović, svi iz Novog Grada; Danka Aranđić i Branka Dujaković, obje iz Šamca; Nedeljko Pajić iz Čelinca; Nenad Subić iz Banje Luke; Ankica Trapara, Milan Trapara i Marijana Jevtić, svi iz Istočne Ilidže; Milena Todorović, Branka Todorović i Danijela Stanić, sve iz Kalinovika; Vukosava Delić, Slavica Delić i Nina Delić, sve iz Banje Luke; M.T., G.T., J.T. i Ž.T., svi iz Banje Luke; Anto Rijs iz Banje Luke; Milorad Miljević iz Banje Luke; B.K. iz Banje Luke; R.L. iz Banje Luke; G.V. iz Banje Luke; Ž.Đ. i Z.Đ., obojica iz Banje Luke; R.V., D.V. i B.V., sve iz Kotor-Varoši; Svjetlana Pandev, mldb. S.P., mldb. M.P. i mldb. D.P., svi iz Banje Luke; Slavko Topić iz Banje Luke; Radojka Vurdelja iz Banje Luke; M.B. iz Banje Luke; Jelenko Vukman iz Banje Luke; Nenad Babić i Nada Babić oboje iz Banje Luke; Milanko Radulović i Boro Radulović, obojica iz Banje Luke; Božana Kočić, Biljana Kočić, Dijana Kočić i Grozda Kočić, sve iz Banje Luke; Milosava Gaković i mldb. A.G., obje iz Banje Luke; Nada Kovačević, Marija Kovačević i Dragana Kovačević, sve iz Banje Luke; Nedeljko Đerman iz Banje Luke; Momčilo Topić iz Čelinca; N.Ž. iz Banje Luke; R.G., S.G. i M.G., svi iz Banje Luke; T.Č. iz Banje Luke; Mira Panić, Mirosavka Panić i Dalibor Panić, svi iz Rume, Republika Srbija, te M.S., S.B. rođ. S. i M.S., svi iz Banje Luke; Đurđija Mihajlović iz Petrova; Z.S. i M.Š., obje iz Banje Luke; Vukan Hrnić iz Banje Luke; Dragoljub Marinković iz Čelinca; Borka Gojković, Radislav Gojković, Branislav Gojković i Miroslav Gojković, svi iz Banje Luke; Dragana Krčić rođ. Borjanić, Snježana Borjanić, Dejana Borjanić i mldb. S.B., svi iz Kotor-Varoši; Dragan Jagodić i Vesna Kostić rođ. Jagodić, oboje iz Banje Luke; Draško Knežević iz Banje Luke; Savo Grujić iz Banje Luke; Slavica Milisavić, Gordana Milisavić, Mladen Milisavić i Rada Milisavić, svi iz Banje Luke; Lazar Kostić iz Banje Luke; Duško Danojević iz Čelinca; Darko Šešić iz Banje Luke; Sanja Gligić i Slaviša Gligić, oboje iz Banje Luke; Dragan Sukur iz Banje Luke; Ljiljana Kenjalo, Aleksandar Kenjalo i Aleksandra Kenjalo, svi iz Banje Luke; Aleksina Kekić, Mirko Kekić, Zora Kekić i Tamara Kekić, svi iz Banje Luke; Veronika Todorović, Dejan Todorović i Irena Todorović, svi iz Banje Luke; Đurica Rusov iz Zrenjanina, Republika Srbija; Duško Marčetić iz Banje Luke; Rade Mišić iz Banje Luke; Nevenka Stojanović, Ranka Stojanović, obje iz SR Njemačke, Branislav Stojanović iz Beograda, Republika Srbija; Milka Scherl-Stojanović iz SR Njemačke i Vinka Kukolj iz Banje Luke; Špiro Bošnjak iz Banja Luke; Milica Sakan i Dalibor Sakan oboje iz Banja Luke; Dosta Stanivuković, Draženko Stanivuković i Draško Stanivuković svi iz Banja Luke, Đorđo Rogić iz Banja Luke; Marko Čalo iz Banje Luke; Vlado Barun iz Banje Luke; Jasminka Čapljak i Tamara Čapljak, obje iz Banje Luke; Veselko Kovačević iz Čelinca; Boris Kecman, Milka Kecman i Teodosije Kecman, svi iz Banje Luke; Momir Žutić iz Čelinca; Branislav Jakovljević iz Banje Luke; Lazo Zvonar iz Banje Luke; Zoran Ostojić iz Banje Luke, Borislav Ćurguz iz Banje Luke, Željomir Glavaš iz Banje Luke; Mara Travar iz Čađavice; Đorđe Karanović iz Banje Luke; Radojka Lugonja, Marko Lugonja i Janja Dragoljević rođ. Lugonja svi iz Banja Luke; B.K. iz Banja Luke; Labud Jeremić iz Laktaša; Jordanka Savić, Danka Savić i Branka Seferović rođ. Savić, sve iz Prijedora; Milorad Marić iz Kneževa, Dimo Marić iz Kneževa i Mira Žarić iz Kotor-Varoši; Nedeljko Topalović iz Bijeljine; Vojislav Trkulja iz Banje Luke; Nenad Mijatović iz Banje Luke; Stojanka Josipović, Snježana Josipović i Slađana Josipović, sve iz Banje Luke; Nena Šobot, Marija Šobot, Milena Šobot, Mladen Šobot i Zora Šobot, svi iz Drvara; Bosa Stevandić, Radmila Begović rođ. Stevandić i Vladimir Stevandić, svi iz Banje Luke; Boro Stokanić iz Kneževa; Goran Jotanović iz Teslića; Simo Kerkez iz Banje Luke i Tihomir Savić iz Malog Blaškog (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Igor Sjerikov, Đorđe Marić, Vid V. Dujaković, Miljkan Pucar i Radmila Plavšić, advokati iz Banje Luke, podnijeli su u periodu od 6. aprila 2010. godine do 15. aprila 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenjā o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-3259/04 od 4. januara 2005. godine, broj I-1008/05 od 19. maja 2005. godine, broj I-428/05 od 13. jula 2005. godine, broj I-2343/04 od 5. oktobra 2004. godine, broj I-2889/00 od 29. novembra 2000. godine, broj 071-0-I-08-0010619 od 29. jula 2008. godine, broj 071-0-I-08-006814 od 27. maja 2008. godine, broj I-2182/04 od 29. novembra 2004. godine, broj 071-0-I-08-013918 od 21. maja 2008. godine, broj 71 0 I 103437 10 I od 25. novembra 2010. godine, broj 71 0 I 119420 11 I od 18. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 146453 12 I od 11. jula 2012. godine, broj I-6911/02 od 1. oktobra 2004. godine, broj 71 0 I 147213 12 I od 27. jula 2012. godine, broj 71 0 I 142426 12 I od 27. augusta 2012. godine, broj 71 0 I 141650 12 I od 16. maja 2012. godine, broj 71 0 I 140633 12 I od 14. maja 2012. godine, broj 71 0 I 147215 12 I od 23. jula 2012. godine, broj 71 0 I 140 634 12 I od 9. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 140256 12 I od 11. juna 2012. godine, broj I-3783/00 od 2. maja 2001. godine, broj 071-0-I-06-004257 od 29. septembra 2008. godine, broj I-6878/03 od 16. decembra 2003. godine, broj 71 0 I 103941 10 I od 3. marta 2011. godine, broj 71 0 I 074008 09 I od 8. juna 2010. godine, broj I-1131/05 od 6. marta 2006. godine, broj 71 0 I 066767 09 I od 18. septembra 2009. godine, broj I-06-000813 od 21. decembra 2006. godine, broj 71 0 I 132075 11 I od 3. februara 2012. godine, broj I-1342/02 od 10. aprila 2003. godine, broj 71 0 I 121455 11 I od 19. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 117664 11 I od 5. maja 2011. godine, broj 71 0 I 083085 10 I od 5. jula 2010. godine, broj 71 0 I 134324 11 I od 26. decembra 2011. godine, broj 71 0 I 126251 11 I od 24. februara 2012. godine, broj 71 0 I 143191 12 I od 21. maja 2012. godine, broj 71 0 I 150568 12 I od 26. decembra 2012. godine, broj I-1248/05 od 27. maja 2005. godine, broj 71 0 I 150322 12 I od 17. septembra 2012. godine, broj 71 0 I 146336 12 I od 18. jula 2012. godine, broj 71 0 I 136299 12 I od 16. marta 2012. godine, broj 071-0-I-07-003782 od 4. septembra 2007. godine, broj I-210/05 od 15. februara 2005. godine, broj I-472/05 od 19. aprila 2005. godine, broj I- 3312/01 od 6. februara 2002. godine, broj 71 0 I 126340 11 I od 10. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 078139 10 I od 12. jula 2010. godine, broj 71 0 I 098810 10 I od 10. novembra 2010. godine, broj I-1089/00 od 11. jula 2000. godine, broj 71 0 I 150636 12 I od 18. septembra 2012. godine, broj 71 0 I 104336 10 I od 28. januara 2011. godine, broj 71 0 I 144497 12 I od 18. jula 2012. godine, broj 71 0 I 122018 11 I od 28. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 128520 11 I od 11. novembra 2011. godine, broj 71 0 I 129730 11 I od 14. novembra 2011. godine, broj 71 0 I 111853 11 I od 15. decembra 2011. godine, broj 71 0 I 146790 12 I od 16. jula 2012. godine, broj 71 0 I 154921 12 I od 30. oktobra 2012. godine, broj 71 0 I 155440 12 I od 2. novembra 2012. godine, broj 71 0 I 114821 11 I od 6. aprila 2011. godine, broj 71 0 I 134508 11 I od 14. septembra 2012. godine, broj 71 0 I 146158 12 I od 7. augusta 2012. godine, broj 71 0 I 135876 12 I od 13. marta 2012. godine, broj 71 0 I 143101 12 I od 4. juna 2012. godine, broj 71 0 I 148964 12 I od 7. decembra 2012. godine, broj 71 0 I 155096 12 I od 9. novembra 2012. godine, broj 71 0 I 143286 12 I od 24. maja 2012. godine, broj 71 0 I 149827 12 I od 17. septembra 2012. godine, broj 71 0 I 141391 12 I od 14. maja 2012. godine, broj 71 0 I 144445 12 I od 23. jula 2012. godine, broj 71 0 I 137286 12 I od 28. februara 2012. godine, broj 71 0 I 137121 12 I od 16. februara 2012. godine, broj 71 0 I 135317 12 I od 27. januara 2012. godine, broj 71 0 I 136297 12 I od 30. januara 2012. godine, broj 71 0 I 128709 11 I od 25. novembra 2011. godine, broj 71 0 I 143388 12 I od 23. maja 2012. godine, broj 71 0 I 137185 12 I od 13. februara 2012. godine, broj 71 0 I 116360 11 I od 31. maja 2012. godine; 71 0 I 154922 12 I od 29. novembra 2012. godine, broj 71 0 I 080000 10 I od 21. juna 2010. godine, broj 71 0 I 127337 11 I od 15. decembra 2011. godine, broj 71 0 I 144447 12 I od 8. juna 2012. godine, broj 71 0 I 087087 10 I od 20. septembra 2010. godine, broj 71 0 I 135875 12 I od 9. aprila 2012. godine, broj I-167/05 od 5. maja 2005. godine, broj 71 0 I 104850 10 I od 7. decembra 2010. godine, broj 71 0 I 086259 10 I od 30. juna 2010. godine, broj 71 0 I 140235 12 I od 4. maja 2012. godine, broj 71 0 I 090865 10 I od 2. jula 2010. godine, broj I-2440/02 od 4. jula 2002. godine, broj 71 0 I 142890 12 I od 12. juna 2012. godine, broj 71 0 I 138755 12 I od 23. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 130224 11 I od 20. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 140234 12 I od 22. maja 2012. godine, broj 71 0 I 139484 12 I od 18. maja 2012. godine, broj 71 0 I 161518 13 I od 18. februara 2013. godine, broj 71 0 I 121174 11 I od 6. jula 2011. godine, broj 71 0 I 139147 12 I od 22. marta 2012. godine, broj I-2538/00 od 3. novembra 2000. godine i broj 71 0 I 151075 12 I od 24. septembra 2012. godine.

2. U pojedinim predmetima apelanti su izvršili dopunu već podnesene apelacije novim rješenjem o izvršenju, odnosno dostavili nova rješenja o izvršenju koja su donijeli redovni sudovi u postupku izvršenja, a kojima je predviđena naplata njihovih potraživanja po osnovu „ratne štete“ emisijom dugoročnih obveznica, umjesto u utvrđenim novčanim iznosima, kako je bilo dosuđeno pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Navedena dopuna je zavedena kao nova apelacija.

3. Također, apelanti su u pojedinim predmetima zatražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja odluka, kao i naknadu troškova postupka.

4. Predmetne apelacije su evidentirane pod sljedećim brojevima: AP 1229/10, AP 1571/10, AP 5405/10, AP 616/11, AP 1108/11, AP 1112/11, AP 1214/11, AP 3528/12, 3566/12, AP 3570/12, AP 3571/12, AP 3572/12, AP 3698/12, AP 3795/12, AP 3796/12, AP 3797/12, AP 3798/12, AP 3799/12, AP 3800/12, AP 3801/12, AP 3873/12, AP 3910/12, AP 4144/12, AP 4145/12, AP 4484/12, AP 4534/12, AP 4535/12, AP 4536/12, AP 251/13, AP 252/13, AP 253/13, AP 254/13, AP 255/13, AP 256/13, AP 257/13, AP 258/13, AP 259/13, AP 260/13, AP 261/13, AP 562/13, AP 622/13, AP 623/13, AP 733/13, AP 734/13, AP 802/13, AP 875/13, AP 948/13, AP 1218/13, AP 1223/13, AP 1231/13, AP 1232/13, AP 1233/13, AP 1234/13, AP 1235/13, AP 1236/13, AP 1237/13, AP 1238/13, AP 1239/13, AP 1240/13, AP 1241/13, AP 1242/13, AP 1243/13, AP 1244/13, AP 1245/13, AP 1246/13, AP 1247/13, AP 1248/13, AP 1249/13, AP 1250/13, AP 1251/13, AP 1252/13, AP 1253/13, AP 1254/13, AP 1255/13, AP 1256/13, AP 1257/13, AP 1258/13, AP 1259/13, AP 1260/13, AP 1261/13, AP 1262/13, AP 1263/13, AP 1264/13, AP 1313/13, AP 1544/13, AP 1545/13, AP 1546/13, AP 1547/13, AP 1548/13, AP 1549/13, AP 1550/13, AP 1551/13, AP 1552/13, AP 1553/13, AP 1554/13, AP 1555/13, AP 1556/13, AP 1557/13, AP 1558/13, AP 1559/13 i AP 1560/13. Dakle, ukupno je podnesena 101 apelacija, ali, s obzirom na to da se apelacije odnose na gotovo isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1229-10.

5. Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelacije od Osnovnog suda u Banjoj Luci, Republike Srpske - Pravobranilaštva Republike Srpske, Ministarstva finansija Republike Srpske, te Vlade Republike Srpske - Kancelarija pravnog predstavnika, dobijene povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 244/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).

II.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Svi apelanti, osim Božidara Stojakovića (apelacija broj AP 1214/11), posjeduju rješenja o izvršenju Osnovnog suda, kojima je dozvoljeno izvršenje pravosnažnih presuda vezanih za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta). Apelant Božidar Stojaković posjeduje rješenje o izvršenju pravosnažne presude koje se odnosi na opće obaveze Republike Srpske nastale u periodu do 31. decembra 2002. godine (u daljnjem tekstu: opće obaveze) u smislu čl. 3. i 4. tada važećeg Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.

III.Apelacije

a) Navodi iz apelacija

8. Apelanti smatraju da je neizvršenjem predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti, također, navode da je, zbog primjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, Republika Srpska onemogućila izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, odnosno naplatu potraživanja koja su im dosuđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti ističu da ne samo da im je onemogućeno izvršenje pravosnažnih sudskih odluka nego, između ostalog, ističu da su nezadovoljni, jer su redovni sudovi u postupku izvršenja, primjenjujući spomenute zakone, pojedinim apelantima donijeli nova rješenja o izvršenju kojima je predviđena naplata njihovih potraživanja po osnovu „ratne štete“ emisijom dugoročnih obveznica, umjesto u fiksnim novčanim iznosima, kako je bilo predviđeno pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti, također, tvrde da im je navedenim propisom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer, kako navode, «država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret».

b) Odgovori na apelacije

9. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je uređenje postupka i načina izvršenja potraživanja apelanata regulirano posebnim propisima – Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga donesen je radi osiguranja i održavanja makroekonomske stabilnosti Republike Srpske, kao i ocjene institucija Republike Srpske koje izvršavaju pravosnažne sudske odluke da li izvršenje ulazi u obim novčanih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od općeg interesa za Republiku Srpsku. Također je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani posebno zbog toga što ni drugim fizičkim i pravnim licima nisu isplaćena potraživanja koja se smatraju unutrašnjim dugom Republike Srpske, te da bi, u smislu načela pravičnosti, jednakosti i solidarnosti, bilo neosnovano dati prioritet potraživanjima apelanata.

10. Vlada Republike Srpske - Kancelarija pravnog predstavnika je istakla u odgovoru da Republika Srpska nije nikada osporavala činjenicu da potraživanja apelanata predstavljaju «imovinu», nego je samo tražila modus izmirenja obaveza s ciljem održavanja makroekonomske stabilnosti, te je kontinuirano smanjivala rok izvršenja. Tako je u junu 2008. godine počela registracija obveznica po osnovu «ratne štete» koje su uvrštene na berzansko tržište Banjalučke berze. Prema Odluci o emisiji obveznica («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 62/08), definirana je mogućnost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu Čolić i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ministarstvo finansija Republike Srpske u saradnji sa Vijećem Evrope radi na izradi akcionog plana izmirenja «ratne štete». U skladu sa iznesenim, predloženo je da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Vlada RS se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predložila da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani.

11. Ministarstvo finansija Republike Srpske je istaklo u odgovoru, između ostalog, da su nakon podnošenja apelacija donesene izmjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), te da je prečišćeni tekst Zakona objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske” broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvršavaju prema redoslijedu dospijeća u Ministarstvo finansija u skladu s navedenim zakonom, pri čemu se, također, vodi računa o ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske. Ministarstvo finansija je, također, navelo da kao predlagač predmetnog zakona mora taj zakon poštivati dok god je na snazi i dok god je u skladu sa Ustavom Republike Srpske, te da bi svako drugo ponašanje predlagača Zakona bilo kršenje materijalnih propisa. Zbog navedenog, smatraju da u konkretnim slučajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju.

12. U svom odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvršenja i dozvolu izvršenja dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske - Sektoru trezor na provođenje. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rješenja o izvršenju dostavio na provođenje, ali da sud nije ovlašten, niti je u mogućnosti da naredi provođenje izvršenja, zbog čega sud nije prekršio ljudska prava na koja apelanti ukazuju.

IV.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

14. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik RS” br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) – prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS” broj 7/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.

Član 2.

(1) Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske. [...] Član 3.

Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

1. opće neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske [...] (u daljnjem tekstu: opće obaveze) nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM;

[...]3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM. [...] Član 4. stav 1. tačka 4.

Pod općim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002.

godine, i to:

[...] 4. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] pravosnažnih sudskih odluka po osnovu [...] ratne materijalne i nematerijalne štete, koje su regulirane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 6. stav 2.

Kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. obračunava se u toku verifikacije ove vrste općih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 7.

Nakon izvršene verifikacije, opće obaveze iz člana 4. ovog zakona izmiruju se:

- isplatom u gotovini i

- emisijom obveznica.

Član 8.

(1) Dio općih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmirit će se isplatom u gotovini, i to:

[...] 5. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM.

Član 10.

(1) Emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršit će se pod sljedećim uvjetima:

1. rok dospijeća od 15 godina;

2. isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.

4. pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11.

(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom. [...] Član 12.

(1) Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim propisom.

(2) Sudovi su obavezni dostavljati Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.

[...] Član 13.

Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 14.

(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivat će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima:

1. rok dospijeća od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.

4. pravo prijevremenog otkupa.

Član 15.

(1) U smislu ovog zakona obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.

(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrši se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.

(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. [...] Član 16.

(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platit će se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.

(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03 i 64/05).

15. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik RS” broj 1/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.

Član 3.

(1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

a) opće neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: opće obaveze), nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 182.600.000 KM;

[...] v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM. [...] Član 4. stav 1. tačka b) (1) Pod općim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine:

[...]b) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25.000.000 KM, izuzev [...] pravosnažnih sudskih odluka na osnovu ratne materijalne i nematerijalne štete koje su propisane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 8.

(1) Dio općih obaveza do iznosa 35.000.000 KM izmiruju se isplatom u gotovini: [...] b) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25.000.000 KM. [...] Član 10.

(1) Emisija dugoročnih obveznica za obaveze iz člana 9. ovog zakona vrši se pod sljedećim uslovima:

a) rok dospijeća od 14 godina;

b) isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,

v) godišnja kamata u visini od 1,5%.

g) pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11.

(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (“Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09).

(2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.

Član 14.

(1) Obaveze iz člana 11. ovog zakona, nakon izvršene verifikacije, izmiruju se emisijom obveznica, pod sljedećim uslovima:

a) rok dospijeća od 13 godina,

b) isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,

v) godišnja kamata u visini od 1,5%.

g) pravo prijevremenog otkupa. [...]

16. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik RS” broj 28/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

U Zakonu o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/12) u članu 4. u stavu 1. u tački a) broj: „87.600.000“ zamjenjuje se brojem: „67.600.000“.

U istom stavu u tački b) broj: „ 25.000.000“ zamjenjuje se brojem: „45.000.000“. Član 2.

U članu 8. u stavu 1. broj: „35.000.000“ zamjenjuje se brojem: „55.000.000“.

U istom stavu u tački b) broj: „ 25.000.000“ zamjenjuje se brojem: „45.000.000“. Član 5.

Član 14. mijenja se i glasi:

„Nakon izvršene verifikacije, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine iz člana 11. ovog zakona izmiruju se u:

a) gotovini i

b) obveznicama“.

Član 6.

Poslije člana 14. dodaju se novi čl. 14a, 14b. i 14v., koji glase:

„Član 14a.

(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanjima u gotovini. (2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenuju se opći kriteriji

a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i

b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.

(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.

(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.

Član 14b.

(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, sudskim poravnanjima i vansudskim poravnanjima koja glase na emisiju obveznica, kao i onima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09), obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se u obveznicama.

(2) Pored obaveza iz stava 1. ovog člana, u obveznicama se izmiruju i obaveze nastale na osnovu pravosnažnih sudskih presuda po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, kod kojih je istekao rok za prinudnu naplatu.

Član 14v.

(1) Obaveze iz člana 14b. ovog zakona, nakon izvršene verifikacije, izmiruju se emisijom obveznica pod sljedećim uslovima:

a) rok dospijeća od 13 godina,

b) isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,

v) godišnja kamata u visini od 1,5% i

g) pravo prijevremenog otkupa.

(2) Emisija obveznica može se izvršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim datumima emisije, a pod istim uslovima emisije.“

V.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U odnosu na dopustivost apelacija Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku, te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravomoćne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacija u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretnih apelacija u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda.

VI.Meritum

20. Apelanti smatraju da je, zbog nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu

21. Član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

k) Pravo na imovinu.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

22. U vezi sa navodima apelanata da su, zbog uvođenja zakonskih modaliteta za izvršenje pravosnažnih presuda koje se odnose na ratnu štetu u Republici Srpskoj, onemogućeni da ostvare izvršenje pravosnažnih presuda, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 244/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo sljedeći stav: Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (14 godina za ratnu štetu i 15 godina za opće obaveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud, također, zapaža da, u skladu sa Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (“Službeni glasnik RS” broj 62/08), glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju se isplatiti u 10 godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Imajući u vidu i zaključke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08 Ustavni sud zaključuje da, uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud ne može smatrati da je Republika Srpska izvršila svoju pozitivnu obavezu, te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu općih obaveza, sada moraju čekati na izvršenje još niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav način apelantima nameće „pretjeran teret“ koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu (op. cit., AP 244/08, tačka 36).

23. Isto tako, Ustavni sud podsjeća i na svoju odluku u predmetu broj AP 1402/09 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1402/09 od 16. januara 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), te se u pogledu apelacionih navoda apelanata Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo sljedeće stavove: Ustavni sud zapaža da su i dalje evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je Zakonom o unutrašnjem dugu Republike Srpske, koji je stupio na snagu 13. januara 2012. godine, dodatno smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (13 godina za ratnu štetu i 14 godina za opće obaveze). Međutim, Ustavni sud je, imajući u vidu sve zakonske modalitete i mehanizme kojima Republika Srpska nastoji da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na potraživanja po osnovu naknade ratne štete i općih obaveza ali isto tako i stavove Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud, vidi Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine), u predmetu broj AP 1608/09 gdje je u pitanju nemogućnosti naplate ratne štete, zauzeo stav da i u slučaju kada izvršenje nije dozvoljeno na osnovu pravomoćne presude, već je to učinjeno na osnovu vansudskog poravnanja, a imajući u vidu da predmetni izvršni postupak u apelantovom slučaju traje punih osam godine (od donošenja rješenja 3. novembra 2000. godine do emitovanja obveznica apelantu 15. decembra 2008. godine), te da će, s obzirom na zakonska rješenja u Republici Srpskoj, apelant morati čekati na realizaciju svog potraživanja, odnosno izvršenje još duži niz godina, da je u konkretnom slučaju zbog nemogućnosti apelanta da realizira izvršenje poravnanja zaključenog u upravnom postupku kao izvršne isprave, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1608/09 od 18. aprila 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba)“ i „S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je Evropski sud u predmetu Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, također, razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta i kojima je u konačnici aplikantima glavni dug isplaćen putem obveznica. U toj odluci Evropski sud je, između ostalog, ukazao „da neka odluka ili mjera donesena u korist nekog aplikanta u principu nije dovoljna da se takvom aplikantu oduzme status žrtve, osim u slučajevima kada domaće vlasti priznaju navodnu povredu i dosude adekvatnu i dovoljnu naknadu […]. Iako je tačno da su domaći organi odmah priznali povredu navedenu u predmetnom slučaju,, aplikanti nisu mogli dobiti nikakvu naknadu na ime kašnjenja u izvršenju presuda […]. Prema tome, oni i dalje mogu tvrditi da su žrtve […]“. Konačno, Evropski sud je u toj odluci istakao da presude domaćih sudova „nisu izvršavane u periodu od tri do osam godina […]. Takva kašnjenja u izvršavanju presuda u prošlosti su se smatrala pretjerano dugim“ (vidi, Evropski sud, Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 15. novembra 2011. godine, tač. 16. i 21).

24. Također, Ustavni sud zapaža da su i dalje evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu, koji je stupio na snagu 12. aprila 2013. godine, omogućila izmirenje predmetnih obaveza u gotovini i obveznicama, odnosno definirala da se pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih djejstava pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima obaveze propisane članom 11. tog zakona izmiruju zajedno sa ostalim potraživanjima u gotovini, u obimu definiranom u budžetu Republike Srpske za tu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, dok će se izmirenje cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiti u periodu od najmanje 20 godina.

25. Dovodeći n navedene stavove Ustavnog suda i Evropskog suda u vezu sa činjenicama konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da se ti stavovi u cijelosti mogu primijeniti i na predmetne slučajeve. Pri tome Ustavni sud zapaža da predmetni izvršni postupci traju duži vremenski period, te da će, s obzirom na važeća zakonska rješenja u Republici Srpskoj, apelanti morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje još niz godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već zauzete stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na slučajeve apelanata, Ustavni sud zaključuje da su u predmetnim slučajevima, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđena njihova pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ostali navodi

26. U svjetlu prethodno utvrđene povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud ne nalazi da je potrebno da posebno ispituje navode apelanata u vezi sa povredom prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

27. U pogledu zahtjeva apelanata da im se naknadi nematerijalna šteta zbog predugog trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud se poziva na stav usvojen u Odluci broj AP 244/08 u kojoj je Ustavni sud naglasio da, uzimajući u obzir zaključke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kršenje prava na imovinu i na pravično suđenje i da Ustavni sud, također, smatra da bi dosuđivanje kompenzacije predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljem usložnjavanju situacije i koji bi otežao pronalaženje odgovarajućih rješenja u smislu zaključaka Ustavnog suda (op. cit., AP 244/08, tačka 37). Zbog navedenih razloga, Ustavni sud i u konkretnom slučaju smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima.

28. U pogledu zahtjeva apelanata da im se, u skladu sa priloženim troškovnicima, dosude troškovi nastali podnošenjem apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacija isključivo snose apelanti.

29. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1402/09 naložio Vladi Republike Srpske da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Republike Srpske s istim ciljem.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud je zaključio da je u predmetnim slučajevima, zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1229/10 (G.B., D.B. i J.B.,L. M., M. M., N. M… | Sudska praksa | Aktio