Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1283/13 (S.P.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1283/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine , u predmetu broj AP 1283/13, rješavajući zahtjev S.P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S.P. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 25. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S 1 3 K 012438 13 Kv od 11. marta 2013. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, koji je dopunio 26. aprila 2013. godine, kojom bi Ustavni sud "naložio Sudu BiH i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) da obustave istragu i vođenje krivičnog postupka protiv apelanta do donošenja meritorne odluke Ustavnog suda o postojanju osnova sumnje za počinjenje krivičnog djela iz člana 145a. KZ BiH".
2. Rješenjem Suda BiH broj S 1 3 K 012438 13 Kv od 11. marta 2013. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Državne agencije za istrage i zaštitu broj 16-02/1-1/13 od 21. februara 2013. godine. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je naredbom tog suda broj S 1 3 K 012438 13 Kpp od 14. februara 2013. godine, koja je izdata na prijedlog Tužilaštva BiH, naređeno pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH). Sud BiH je naveo da je predmetnom naredbom određeno da će se predmeti koji budu pronađeni prilikom pretresanja apelantovog stana, za koje postoje osnovi sumnje da su korišteni u učinjenju krivičnog djela, odnosno koji se mogu dovesti u vezu sa istragom i poslužiti kao dokaz o izvršenju krivičnog djela, privremeno oduzeti (što se, prije svega, odnosi na kućni računar i mobitel). U vezi s tim, Sud BiH je ukazao da je na osnovu predmetne naredbe Državna agencija za istrage i zaštitu 21. februara 2013. godine izvršila pretres apelantovog stana, kojom prilikom su od apelanta oduzeti telefon marke „IPHONE“ i centralna procesna jedinica, bez oznaka, o čemu je izdata Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 16-02/1-1/13 od 21. februara 2013. godine.
3. Apelant smatra da mu je postupanjem Suda BiH i Tužilaštava BiH u konkretnom krivičnom predmetu povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, sloboda misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije i sloboda izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je u predmetnoj apelaciji obrazložio razloge zbog kojih smatra da su mu usljed proizvoljne primjene odredaba člana 145a. KZ BiH, kao i postupcima Suda BiH i Tužilaštva BiH povrijeđena prava zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, apelant navodi da bi eventualnim podizanjem optužnice bio izložen javnom linču i hajci od strane medija koji su već ranije grubo prekršili apelantovo pravo na pretpostavku nevinosti, te narušili njegovu čast, ugled i dostojanstvo.
4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
5. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
6. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na činjenicama koje se tiču merituma predmeta. Naime, apelant očigledno smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava tokom postupka pred Tužilaštvom BiH i Sudom BiH predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Budući da apelant, dakle, nije ponudio nikakve argumente i dokaze koji bi išli u prilog zaključku da je donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, to Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
7. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
8. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić