Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1867/13 (DD Hotel „TUZLA)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1867/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1867/13, rješavajući zahtjev DD Hotela „TUZLA“ za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev DD Hotela „TUZLA“ za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. DD Hotel „TUZLA“ (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 30. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 003145 12 Rev od 21. februara 2012. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Dn 008687 12 Pž od 25. septembra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli, Zemljišno-knjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Dn-07-000907 od 8. decembra 2009. godine. Apelant je takođe zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje Rješenja Kantonalnog suda broj 03 0 Dn 008687 12 Pž od 25. septembra 2012. godine i Rješenje Općinskog suda broj 032-0-Dn-07-000907 od 8. decembra 2009. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Ustavni sud je o prvobitno podnesenoj apelaciji istog apelanta donio Odluku broj AP 4135/12 od 10. aprila 2013. godine, kojom je apelaciju odbacio kao nedopuštenu zato što je preuranjena.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Dn-07-000907 od 8. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Dn 008687 12 Pž od 25. septembra 2012. godine, na osnovu saglasnosti za promjenu založnog povjerioca Komercijalne banke d.d. Tuzla u likvidacionom postupku broj 38/2009 od 23. oktobra 2009. godine, Sporazuma zaključenog između Komercijalne banke d.d. Tuzla, Universal banke d.d. Sarajevo, Zagrebačke banke d.d. Zagreb i agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine od 22. februara 2001. godine, Ugovora o prenosu potraživanja po osnovu kratkoročnih i dugoročnih kredita pravnih lica zaključenog između Komercijalne banke d.d. Tuzla i Universal banke d.d. Sarajevo od 8. marta 2001. godine, Ugovora o ustupanju tražbine-cesija zaključenog 28. oktobra 2005. godine između UniCredit Zagrebačke banke d.d. kao pravnog sljednika Universal banke d.d. Sarajevo i PTK d.o.o. Tuzla ovjerenog kod Općinskog suda u Mostaru pod brojem Ov.4628/05 od 28. novembra 2005. godine i Aneksa navedenog ugovora od 28. novembra 2005. godine ovjerenog, kod Općinskog suda u Mostaru pod brojem Ov.4629/05 od 28. novembra 2005. godine;

- dozvoljena je uknjižba promjene povjerioca u predmetu zasnivanja hipoteke broj I-5158/98, koja hipoteka je zasnovana na osnovu Ugovora o kreditu broj 5759/98 od 17. novembra 1998. godine i upisana u zemljišne knjižni uložak broj 4014 KO Tuzla na parceli označenoj kao k.č. broj 1466/9 –zgrada hotel Hotel "Tuzla", površine 4227 m² zavedena pod brojem DN-1306/2000 od 21. jula 2000. godine, tako da se potraživanje Komercijalne banke d.d. Tuzla u likvidacionom postupku u iznosu od 2.498.674,45 DM uknjiži u korist povjerioca DOO "Proizvodno trgovinski kombinat" Tuzla (u daljnjem tekstu: Proizvodno trgovinski kombinat).

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da se Proizvodno trgovinski kombinat 15. maja 2007. godine obratio Općinskom sudu sa zahtjevom da se uknjiži promjena hipotekarnog povjerioca na nekretninama kao u izreci prvostepene presude, a svoj zahtjev temelji na Ugovoru o ustupanju tražbine-cesije zaključene između UniCredit Zagrebačke banke d.d. kao pravnog sljednika Universal banke d.d. Sarajevo i „PTK“ d.o.o. Tuzla ovjerenog kod Općinskog suda u Mostaru pod brojem Ov.4628/05 od 28. novembra 2005. godine i Aneksa o ustupanju tražbine-cesije zaključenog između UniCredit Zagrebačke banke d.d. kao pravnog sljednika Universal banke d.d. Sarajevo i „PTK“ d.o.o. Tuzla dana 28. novembra 2005. godine ovjerenog kod Općinskog suda u Mostaru broj Ov-4629/05 od 28. novembra 2005. godine, koje je priložio uz zahtjev. Općinski sud je 15. maja 2007. godine donio Rješenje o uknjižbi broj 032-0-Dn-07-000907 kojim je dozvoljena uknjižba promjene hipotekarnog povjerioca, tako da se potraživanje Komercijalne banke d.d. Tuzla ima knjižiti u korist Proizvodno trgovinskog kombinata. Dalje Općinski sud je naveo da je apelant 10. aprila 2009. godine kao založni dužnik uložio žalbu na navedeno rješenje koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 002-0-Pž-09-000130 uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Postupajući u ponovnom postupku po Rješenju Kantonalnog suda Općinski sud je Zaključkom od 28. septembra 2009. godine pozvao podnosioca zahtjeva da dopuni zahtjev za uknjižbu promjene hipotekarnog povjerioca, u skladu sa članom 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Podnosilac zahtjeva je u ostavljenom roku dopunio svoj zahtjev i tom sudu dostavio pismenu saglasnost Komercijalne banke d.d. Tuzla, da se u likvidacionom postupku umjesto te banke kao nosilac prava po upisanim teretima upiše podnosilac zahtjeva, Proizvodno trgovinski kombinat. Na osnovu navedenog taj sud je konstatovao da su ispunjeni uslovi iz člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama jer je podnosilac zahtjeva sudu predao svu potrebnu dokumentaciju pobliže definisanu izrekom presude, pa je na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u izreci rješenja. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je ispitujući prvostepeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i dopuni žalbe postupajući prema odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 Dn 003145 12 Rev od 21. februara 2012. godine revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 03 0 Dn 008687 12 Pž od 25. septembra 2012. godine je odbačena kao nedopuštena.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Zakona o vlasničko pravnim odnosima, Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o likvidacionom postupku. Smatra da niko ne može na drugu osobu ili pravno lice prenijeti više prava nego što ih sam ima, da je osporenim rješenjima došlo do kršenja općih principa u pitanju pravnog sljedništva izjednačavanjem ugovora o cesiji sa pravnim sljedništvom. Dalje apelant je naveo da je ospornim rješenjima došlo do kršenja forme upisa u javne registre, da nisu ispunjeni formalno pravni uslovi za upis promjene hipotekarnog povjerioca te da je došlo do kršenja principa forme za upis u javne registre, dok zahtjev za donošenje privremene mjere apelant nije ničim obrazložio.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U odnosu na navode apelanta podnesene u zahtjevu za donošenje privremene mjere, kojima traži da Ustavni sud odloži izvršenje rješenja Kantonalnog i Općinskog suda u predmetu kojim je dozvoljena uknjižba promjene povjerioca do donošenja konačne odluke po apelaciji, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke predstavlja neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP- 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dakle, privremena mjera kojom se traži obustava izvršenja pravosnažne sudske odluke mogla bi se usvojiti samo u slučaju ako za to postoje izuzetne okolnosti iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije uopše ponudio razloge na temelju kojih bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci suda koja je pravosnažna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1867/13 (DD Hotel „TUZLA) | Sudska praksa | Aktio