Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3603/11 (S. H.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3603/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. aprila 2013. godine, u predmetu broj AP-3603/11, rješavajući zahtjev Sakiba Hodžića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Sakiba Hodžića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Sakib Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, koga zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 8. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 022792 11 Gž od 14. jula 2011. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 022792 10 P od 17. maja 2011. godine. Apelant je 15. februara 2013. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda do donošenja odluke po predmetnoj apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 022792 10 P od 17. maja 2011. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 80 0 P 022792 11 Gž od 14. jula 2011. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev Osmana Hodžića (u daljnjem tekstu: tužilac), te je apelant obavezan da tužiocu naknadi štetu na ime pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 1.100,00 KM, a za pretrpljeni strah 800,00 KM, što ukupno iznosi 1.900, 00 KM sa zakosnkom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do konačne isplate, te troškove postupka u iznosu od 403 KM, sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tužilac je odbijen u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

3. U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je nesporno da je pravosnažnom krivičnom presudom Osnovnog suda od 7. oktobra 2009. godine utvrđeno da je apelant oglašen krivim za krivično djelo tjelesne povrede iz člana 155. stav 1. KZRS . Za navedeno krivično djelo apelantu je izrečena uslovna osuda na kaznu zatvora zatvora u trajanju od četiri mjeseca koja se neće izvršiti u roku od jedne godine. Također je navedeno da je nesporno da je protiv apelanta ali i tužioca bio pokrenut prekršajni postupak koji je pravosnažno okončan rješenjem Osnovnog suda od 20. marta 2008. godine kojim je prekršajni postupak obustavljen. Naime, prekršajni sud nije mogao utvrditi postojanje činjenica koje čine obilježja postojanja prekršaja i od kojih zavisi primjena odredbi prekršajnog zakonodavstva. Osnovni sud nije mogao utvrditi ko je koga verbalno vrijeđao i ko je koga fizički napao pa je primjenom načela in dubio pro reo činjenice uzeo kao nedokazane odnosno iste je cijenio u korist okrivljenih, a prekršajni postupak obustavio.

4. Osnovni sud je naveo da je nesporno da je tužilac 27. aprila 2007. godine zadobio laku povredu u vidu razderine glave, tjemena i sljepočne regije sa desne strane i to: ranu dužine oko 3 cm, ranu desno dužine 4 cm, duboka do kosti i otok desnog ramena bez preloma, te potres mozga.

5. Istaknuto je da je među parničnim strankama sporno da li je navedenu laku tjelesnu povredu apelant nanio tužiocu ili se tužilac povrijedio trčeći za apelantom odnosno padom i udarom u tvrdi predmet sebi nanio navedenu povredu. Prema tome, sporan je osnov i visina štete, te stepen fizičkog bola i straha koji je tužilac pretrpio.

6. Osnovni sud je konstatovao da u predmetnom postupku postoje dvije pravosnažne odluke donesene u krivičnom i prekršajnom postupku koje su međusobno različite, ali jedna drugu ne isključuju. Istaknuto je da je članom 12. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim. Prema tome, sud je vezan krivičnom presudom od 7. oktobra 2009. godine prema kojoj je apelant oglašen krivim za krivično djelo tjelesne povrede, te je vezan činjeničnim opisom krivičnog djela za koje je oglašen krivim.

7. Dalje je navedeno da je Osnovni sud prihvatio nalaz vještaka u pogledu toga da je tužilac trpio bolove srednjeg intenziteta. Također je sud prihvatio da je tužilac trpio i strah i to zbog ugroženosti i sekundarni strah zbog povređivanja. S obzirom na stepen i vrstu povređivanja Osnovni sud je prihvatio da je tužilac trpio izvjestan strah srednjeg intenziteta dva dana, te slabog intenziteta sljedećih 10 dana. Stoga je Osnovni sud u smislu odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima tužiocu dosudio nematerijaknu šteteu i to za fizičke bolove u iznosu od 1.100,00 KM, a za pretrpljeni strah 800,00 KM dok je preostali dio potraživanja tužioca na ime naknade nematerijalne štete odbio kao neosnovan.

8. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da je činjenična utvrđenja i pravne stavove prvostepenog suda u odnosu na odgovornost apelanta i njegovu obavezu da tužiocu naknadi štetu prihvatio i Okružni sud.

9. Tužilac je protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje zapljenom, popisom i prodajom pokretnih stvari aplelanta, a na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda od 17. maja 2011. godine. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju broj 80 0 I 034142 11 I od 8. novembra 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje.

10. Zaključkom Osnovnog suda od 15. novembra 2012. godine naloženo je sudskom izvršiocu da izađe na lice mjesta u Janjare radi popisa, zapljene i procjene pokretnih stvari izvršenika po rješenju o izvršenju od 8. novembra 2012. godine. Određeno je da zapljenu i procjenu pokretnih stvari apelanta sudski izvršilac može provesti svakim radnim danom od 07,00 do 19,00 časova. Dalje je određeno da će se popisane stvari ostaviti na čuvanje izvršeniku, te da tužilac stiče založno pravo nad popisanim pokretnim stavrima. Također je određeno da će sudski izvršilac prije nego se pristupi pljenidbi stvari pozvati apelanta da plati iznos za koji je određeno izvršenje.

11. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Ističe da iskaz tužioca nije potvrdio nijedan jedini svjedok tako da njegov iskaz nema nikakvu potvrdu. Smatra da je potpuno jasno da apelant nije nanio nikakvu štetu tužiocu. U svom zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je teško bolestan, nepokretan, te da zbog staračke demencije i dugogodišnje epilepsije često nije svjestan. Navodi da nema nikakve pokretne imovine koja bi mogla biti predmet pljenidbe, te da stoga vođenje izvršnog postupka za njega predstavlja maltretiranje i provociranje. Ukazuje da bi provođenjem postupka izvršenja pretrpio nenadoknadivu materijalnu štetu.

12. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelantice tokom sudskih postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

14. Iz navoda apelanta proizlazi da kao razlog za usvajanje privremene mjere ističe da da bi izvršenjem pravomoćne presude Osnovnog suda pretrpio nenadoknadivu materijalnu štetu.

15. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

16. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3603/11 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio