Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1233/10 (M. B.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Eksproprijacija
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1233/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1233/10, rješavajući apelaciju Mire Bešlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Bešlića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 V 003769 09 Rev od 16. februara 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 003769 09 Gž od 11. maja 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 003769 07 V od 22. decembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miro Bešlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara iz Zajedničke advokatske kancelarije Kebo & Guzin, podnio je 7. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 V 003769 09 Rev od 16. februara 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 V 003769 09 Gž od 11. maja 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 V 003769 07 V od 22. decembra 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 V 003769 07 V (posljednji broj 7 u broju presude je rukom prepravljen u 8, a kako ispravka nije ovjerena pečatom suda, broj presude će se uzeti bez naknadne korekcije) od 22. decembra 2008. godine je određena naknada za nepotpuno eksproprisane nekretnine koje su u vlasništvu, odnosno u posjedu apelanta, koje su eksproprisane rješenjem Službe za imovinsko pravne, geodetske poslove i katastar općine Posušje od 11. jula 2005. godine, u ukupnom iznosu od 330,75 KM i prema površini izvlaštenog zemljišta i to iznos od 18,37 KM po m2 za njivu 5. klase, površine 18 m2, sve preciznije u tački 1. izreke rješenja. Obavezan je predlagatelj „Elektroprijenos BiH“ AD Banjaluka, Operativno područje Mostar (u daljnjem tekstu: predlagatelj), da naznačeni iznos apelantu isplati u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade kao i da apelantu naknadi troškove postupka. Istim rješenjem apelant je odbijen sa preostalim dijelom opredijeljenog zahtjeva za naknadu preko dosuđenog iznosa.
3. Općinski sud je u obrazloženju, prije svega, naveo da je analizom svih provedenih dokaza (koje je taksativno naveo) kako pojedinačno tako i u njihovoj vezi, a imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji (čl. 46. stav 2. 53. stav 1. i 56.) koje je citirao, odlučio kao u izreci. Obrazlažući svoj stav Općinski sud je, između ostalog, naveo da je prilikom određivanja naknade cijenio u prvom redu činjenicu da je dio predmetne parcele koja je obuhvaćena pojasom od 100 metara uz putni pravac Posušje-Mostar građevinsko zemljište na kom dijelu je uz urednu građevinsku dozvolu i sagrađen stambeno poslovni kompleks. Navedeno je da trasa dalekovoda presijeca predmetnu parcelu dijagonalno što je utvrđeno iz zapisnika sačinjenog na licu mjesta i priložene fotodokumentacije, te da je predmetna nekretnina opterećena uspostavljenom služnošću, zbog prelaska vodovoda. Nadalje je navedeno da je naknada za nepotpuno eksproprisanu parcelu određena temeljem nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, a štetnost dalekovoda cijenjena je iz nalaza i mišljenja vještaka elektro struke u odnosu na upotrebu oruđa i radnih strojeva koji se koriste prilikom obrade poljoprivrednog zemljišta, budući da je dio predmetne parcele takvog karaktera. Navedeno je da je tržišna vrijednost izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija koja se može postići na tržištu i da ona zavisi od ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđenja. Istaknuto je da je vještak građevinske struke kao parametre ponude i potražnje cijenio faktore veličine i oblika lokacije, prometnu povezanosti, priključak na komunalni sistem i mogućnost korištenja dijela predmetnog zemljišta samo kao pomoćnog, tako da je sud, imajući u vidu sve navedeno, prihvatio nalaze kao stručne i date, u skladu sa pravilima struke temeljem kojih je odredio dosuđeni iznos. Još je istaknuto da je, s obzirom na navedeno, apelant odbijen sa preostalim dijelom opredijeljenog zahtjeva kojim je tražio isplatu iznosa od po 1.000,00 KM po metru kvadratnom.
4. Odlučujući o žalbama stranaka Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 V 003769 09 Gž od 11. maja 2009. godine žalbe odbio i prvostepenu presudu potvrdio.Kantonalni sud je osvrćući se na žalbene navode istakao da su neutemeljeni navodi žalbe u pogledu obrazloženja pobijanog rješenja iz razloga što je prvostepeni sud cijenio sve provedene dokaze, u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Istaknuto da je prvostepeni sud, suprotno navodima žalbi, pravilno utvrdio visinu naknade u iznosu 18,37 KM, koji predstavlja iznos umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine za 1m2., a sve u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke koji je prvostepeni sud pravilno cijenio. Navedeno je još da je prvostepeni sud prilikom donošenja rješenja prihvatio i cijenio upravo nalaz vještaka građevinske struke, pa da s toga čudi žalbeni navod apelanta da je prvostepeni sud trebao uzeti u obzir nalaz vještaka građevinske struke jer se u konkretnom slučaju radi o građevinskom, a ne poljoprivrednom zemljištu. Kantonalni sud je istakao da nije našao da postoje razlozi, zbog kojih se osporeno rješenje može pobijati, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
5. Vrhovni sud je odlučujući o revizijama stranaka donio Rješenje broj 64 0 V 003769 09 Rev od 16. februara 2010. godine kojim je revizije odbio kao neosnovane, a dopunu revizije apelanta odbacio.Vrhovni sud je nakon što je ispitao pobijanu odluku u granicama razloga iz revizija i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe člana 241. ZPP-a zaključio da su neosnovane nalazeći istovremeno da je dopuna revizije apelanta neblagovremena. Istaknuto je da su revizijski prigovor povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava neosnovani. U tom kontekstu je navedeno da je drugostepeni sud ispitao pobijano prvostepeno rješenje cijeneći sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značaj za pravilno presuđenje. Zatim je Vrhovni sud ponovio činjenično utvrđenje nižestepenih sudova zaključivši da su na tako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 53., 56., 63. i 64. Zakona o eksproprijaciji. Navedeno je da je uspostavljenom služnošću na eksproprisanoj nekretnini, opterećena cijela nekretnina koja je prema odredbi člana 55. stav 1. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima poslužno dobro što znači da se utvrđena naknada odnosi na umanjenje vrijednosti cijele nekretnine, u smislu odredbu člana 56. Zakona o eksproprijaciji na koju odredbu su se sudovi i pozvali, pa su prigovori usmjereni u tom pravcu prema ocjeni revizijskog suda neosnovani. Na kraju je istaknuto da ni drugi revizijski prigovori nisu doveli u sumnju pravilnost odluke koja se revizijom pobija pa je, temeljem odredaba člana 248., a u vezi sa članom 254. st. 1. i 4. ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suštinski prigovori apelanta su usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu i proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Ističe se, između ostalog, da se u konkretnom slučaju radi o građevinskom, a ne o poljoprivrednom zemljištu, pa su stoga sudovi morali uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke i tržišnu vrijednost nekretnine utvrditi u visini umanjenja naknade za građevinsko, a ne poljoprivredno zemljište, pri čemu su navedeni parametri koje su sudovi trebali imati u vidu pri utvrđivanju visine naknade. Prema mišljenju apelanta proizvoljnim tumačenjem odredaba Zakona o eksproprijaciji na koje su se sudovi pozvali u svojim odlukama nanesena mu je šteta, budući da mu je utvrđena naknada u manjem iznosu nego što mu stvarno pripada.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa prigovorima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud temeljem provedenih vještačenja po vještacima građevinske i elektro struke, te primjenom relevantnih odredaba Zakona o eksproprijaciji utvrdio naknadu za nepotpuno eksproprisane nekretnine jasno obrazloživši na koji način je utvrđena dosuđena visina naknade, što su pravilnim ocijenili i Kantonalni i Vrhovni sud u žalbenom odnosno revizijskom postupku Ustavni sud smatra da su, suprotno navodima apelanta, sudovi za svoje odluke dali jasna i argumentovana obrazloženja, koja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, pri čemu u okolnostima konkretnog predmeta nije izostala ni pravilna primjena materijalnog i procesnog prava. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je tokom postupka već isticao o čemu su se redovni sudovi dovoljno jasno izjasnili, pri čemu apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić