Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1239/10 (A.P)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivično djelo
  • Djelotvoran pravni lijek
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Minimalna prava optuženog -obavještenje o prirodi i vrsti optužbe
  • Minimalna prava optuženog -adekvatni uslovi za pripremu odbrane
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1239/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1239/10, rješavajući apelaciju A.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.P. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 057372 09 Kž od 22. decembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 057372 08 K od 3. marta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 057372 09 Kž od 22. decembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 057372 08 K od 3. marta 2009. godine. Apelant je u periodu od 29. juna 2010. do 27. marta 2013. godine više puta dopunio apelaciju, te tražio hitno donošenje odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 057372 08 K od 3. marta 2009. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). U izreci presude je navedeno da je apelant 4. septembra 2007. godine, u stanu u kojem živi sa suprugom N.P. i njihovim maloljetnim djetetom, nakon kraće prepirke, u prisustvu njihovog maloljetnog djeteta, prišao N.P. i pljunuo je, a nakon toga fizički napao N.P. na način da ju je zamahom desne šake udario u predjelu lijevog oka, kojom prilikom je N.P. zadobila lake tjelesne povrede u vidu nagnječine sa tačkastim krvarenjem, dakle, da je drskim i bezobzirnim ponašanjem i nasiljem narušio i ugrozio mir svoje porodice. Za navedeno krivično djelo apelantu je izrečena uslovna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i istovremeno određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine od pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je oštećena N.P. u svom iskazu detaljno opisala kako je kritične prilike, u prisustvu njihovog maloljetnog sina, došlo do svađe između nje i apelanta, te kako ju je apelant pljunuo i udario. Općinski sud je naveo da iz iskaza svjedoka N.O. proizlazi da ju je oštećena N.P. kritične prilike pozvala telefonom i rekla da ju je apelant udario i zamolila da dođe, nakon čega je otišla u stan kod oštećene, a zatim su zajedno otišle u hitnu pomoć odakle su ih uputili u Centar urgentne medicine, te na Kliniku za očne bolesti. Općinski sud je dalje naveo da je vještak medicinske struke u svom nalazu i mišljenju naveo da iz medicinske dokumentacije Centra za urgentnu medicinu, Klinike za očne bolesti i Klinike za ortopediju i traumatologiju proizlazi da je oštećena N.P. kritične prilike zadobila povredu u predjelu lijevog oka u vidu nagnječine sa tačkastim krvarenjem, nagnječine u predjelu vrata sa prednje i bočne strane, koja sveukupno predstavlja laku tjelesnu povredu. Po mišljenju vještaka medicinske struke, povreda u predjelu lijevog oka je nanesena zamahnutom stisnutom pesnicom od strane povrjedioca. S obzirom da se oštećena nije mogla izjasniti kojim dijelom ruke je udarena, Općinski sud je naveo da je prihvatio zaključak vještaka medicinske struke, te da je u tom smislu promijenio jednu riječ u činjeničnom supstratu predmetne optužnice (u kojoj je navedeno "zamahom desne ruke"). Općinski sud je naveo da je nalaz i mišljenja vještaka medicinske struke ocijenio kao nepristrasan i realan, dat u skladu sa pravilima struke i nauke, te dat u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu. Općinski sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka kliničkog psihologa proizlazi da apelant ostavlja utisak prilagođene i socijalizovane osobe, ali da njegovo ponašanje za vrijeme razgovora i uopšteno stav nepovjerenja ukazuju da bi se moglo raditi o svojeglavoj osobi sa vrlo visokim mišljenjem o sebi. Takođe, Općinski sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra proizlazi da u ličnosti apelanta nisu registrovani poremećaji, ali da je registrovana sklonost ka impulsivnom reagovanju na najmanji povod, povišena bazična anksioznost, te snižena tolerancija na frustracije. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je nalaz i mišljenja vještaka neuropsihijatra ocijenio kao objektivan i nepristrasan, te dat u granicama njegovog stručnog znanja, a koji ničim nije doveden u sumnju. Općinski sud je ukazao da je na osnovu iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja navedenih vještaka, te na osnovu dokumentacije u spisu, utvrdio da je apelant počini predmetno krivično djelo, te da je pri tome postupao s umišljajem. Prilikom odlučivanja o visini kazne, Općinski sud je naveo da je od olakšavajućih okolnosti cijenio da je apelant neosuđivan, dok je od otežavajućih okolnosti cijenio kod apelanta apsolutnu ravnodušnost nakon učinjenog krivičnog djela, pri čemu je, po mišljenju suda, zatajila i ljudska i moralna komponenta. Imajući u vidu sve okolnosti koje utiču na vrstu i visinu izrečene kazne, Općinski sud je ocijenio da će se u konkretnom slučaju i uslovnom osudom postići svrha kažnjavanja u smislu odredaba člana 60. stav 2. KZ FBiH.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 K 057372 09 Kž od 22. decembra 2009. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je tačno da je u činjeničnom opisu optužnice navedeno da je apelant "zamahom desne ruke" udario oštećenu N.P., dok je u izreci prvostepene presude navedeno da je apelant to učinio "zamahom desne šake". Međutim, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud na taj način nije prekoračio optužbu, te da su stoga neosnovani apelantovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje presude jasno ukazao na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke iz kojeg proizlazi "da je podoban način za nastajanje nagnječine u predjelu oka zamahnuta stisnuta pesnica od strane povrjedioca". Takođe, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje presude ukazao da se oštećena nije mogla izjasniti kojim dijelom ruke ju je udario apelant, te da je stoga taj sud prihvatio zaključak vještaka medicinske struke i da je u tom smislu promijenio jednu riječ u činjeničnom supstratu predmetne optužnice. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u pobijanoj presudi detaljno obrazložio na osnovu kojih dokaza je utvrdio odlučne činjenice u predmetnoj krivičnoj stvari (inkriminacije opisane u izreci te presude, koje se zasnivaju na činjeničnom stanju utvrđenom na glavnom pretresu), te dao ocjenu vjerodostojnosti tih dokaza. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud svoje uvjerenje da je apelant učinio predmetno krivično djelo zasnovao na činjenicama koje, po ocjeni i tog suda, pružaju pouzdan osnov za takav zaključak. Po mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelantove radnje izvršenja ocijenio kao krivično djelo nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tač. a) i b) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek koje je garantovano članom 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je sudija za prethodni postupak Općinskog suda potvrdila predmetnu optužnicu protiv njega, iako optužnica nije imala osnovni elemenat iz člana 242. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) – sredstvo izvršenja krivičnog djela. Apelant navodi da je predmetna optužnica ostala formalno nerazumljiva sve do okončanja prvostepenog postupka, kada je Općinski sud u izreci prvostepene presude dodao sredstvo izvršenja krivičnog djela tj. šaku, te da je na taj način onemogućio apelantu pravo da "po takvoj novokomponovanoj optužnici iznese odbranu". Apelant ističe da je njegova apelacija "koncentrisana samo na nedostatak sredstva izvršenja u optužnici, što je sasvim dovoljno da se presuda, kao i optužnica odbace bez ulaženja u meritum predmeta, jer su realizovane kršenjem ljudskih prava zagarantovanih Evropskom konvencijom".

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Apelant navodi da predmetna optužnica, kojom mu je stavljeno na teret izvršenje predmetnog krivičnog djela, nije sadržavala "sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo" u smislu odredaba člana 242. stav 1. tačka c) ZKP FBiH, odnosno da je "sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo" navedeno tek u izreci prvostepene presude. U vezi s tim, apelant navodi da mu je onemogućeno da iznese svoju odbranu, budući da je predmetna optužnica bila nerazumljiva, odnosno da je "sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo" navedeno tek u prvostepenoj presudi, te da mu je stoga povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tač. a) i

b) Evropske konvencije. Ustani sud ukazuje da odredbe člana 6. stav 3. tač. a) i b) Evropske konvencije garantuju "svakome ko je optužen za krivično djelo da odmah bude podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega i da mu se osiguraju vrijeme i uslovi neophodni za pripremanje odbrane". U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je predmetnom optužnicom apelantu stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, te da je apelant osporenim odlukama oglašen krivim za predmetno krivično djelo. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud proveo opsežan dokazni postupak, te da je u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, te njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelant počinio predmetno krivično djelo za koje je oglašen krivim. Ovakve zaključke prvostepenog suda u cjelosti je potvrdio i Kantonalni sud, dajući u obrazloženju presude detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u izreci prvostepene presude, prilikom činjeničnog opisa krivičnog djela, naveo da je apelant udario oštećenu "zamahom desne šake", umjesto "zamahom desne ruke" kako je bilo navedeno u činjeničnom opisu optužnice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud, dovodeći u vezu iskaz oštećene i nalaz i mišljenja vještaka medicinske struke, detaljno i jasno obrazložio zbog čega je postupio na navedeni način, tako da Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo na proizvoljno postupanje prvostepenog suda u tom pogledu. Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovim žalbenim navodima iznesenim u tom pravcu, u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, u čemu Ustavni sud, takođe, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o nerazumljivosti optužnice, te u vezi s tim o nemogućnosti da iznese svoju odbranu, zbog izmjena jedne riječi u činjeničnom opisu predmetnog krivičnog djela, potpuno neosnovani, te da ni na koji način ne dovode u pitanje garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 3. tač. a) i b) Evropske konvencije.

9. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazalo na to da apelant ima "opravdan zahtjev" koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tač. a) i b) Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

10. U pogledu apelantovih navoda da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da apelant nije eksplicitno naveo u vezi s kojim pravima smatra da postoji kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije, ali da se iz apelacije može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu s pravom na pravično suđenje. S obzirom da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje proglašeni očigledno (prima facie) neosnovani, Ustavni sud ukazuje da su samim tim i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s navedenim pravom očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Evropski sud, Rodić i tri ostala protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 22893/05, presuda od 27. maja 2008. godine, tač. 81. i 82. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2511/09 od 6. decembra 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1239/10 (A.P) | Sudska praksa | Aktio