Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1295/10 (O.R.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1295/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1295/10, rješavajući apelaciju O.R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija O.R. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 001258 10 Gž od 18. marta 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. O.R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, podnio je 13. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 P 001258 10 Gž od 18. marta 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 P 001258 08 P od 22. decembra 2009. godine apelant je obavezan da za izdržavanje maloljetne A.R. plaća mjesečno iznos od 180,00 KM na ruke njene majke M.S. počev od 2. aprila 2008. godine pa sve dok ta obaveza po zakonu bude trajala, s tim što je dužan zaostale rate platiti odjednom u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude, a naredne za svaki mjesec unaprijed najkasnije do desetog u mjesecu. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je u toku postupka saslušao apelanta i M.S. kao zakonsku zastupnicu maloljetne A.R., da je izvršio uvid u Izvod iz matične knjige rođenih za maloljetnu A.R. broj 200-1/17039-09 izdat 25. oktobra 2005. godine u Loznici, uvid u otpusnu listu bolnice u Zvorniku od 27. januara 2008. godine, uvid u Rješenje Centra za socijalni rad Bratunac broj 03-550-340/07 od 27. aprila 2007. godine i socijalnu anamnezu, uvid u akt Poreske uprave Republike Srpske, Područni centar Zvornik o primanjima i imovnom stanju apelanta i uvid u Potvrdu STR "Sunce" Bratunac broj 1/09 od 22. aprila 2009. godine o visini plate apelanta. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju nesporno da su apelant i M.S. izvjesno vrijeme živjeli u vanbračnoj zajednici, te da je u toj vanbračnoj zajednici rođena njihova kćerka A.R. Osnovni sud je naveo da je nesporno da je M.S. 13. aprila 2007. godine odselila od apelanta i da je iznajmila stan u Bratuncu u kojem živi sa maloljetnom A.R. Osnovni sud je dalje naveo da iz socijalne anamneze Centra za socijalni rad Bratunac proizlazi da M.S. ostvaruje mjesečnu platu u iznosu od oko 700,00 KM, te da nema nekretnina u vlasništvu. Takođe, Osnovni sud je naveo da je u toku postupka utvrdio da apelant posjeduje štampariju i knjižaru u Bratuncu, stan i kuću u suvlasništvu u Bratuncu i poslovni prostor u Srebrenici koji izdaje u zakup. Imajući u vidu uzrast i potrebe maloljetne A.R., te imovinske prilike oba roditelja, Osnovni sud je zaključio da je iznos od 180,00 KM mjesečno, uz doprinos M.S., za sada dovoljan za izdržavanje od strane apelanta, te je stoga odlučio kao u izreci presude shodno odredbama člana 262. Porodičnog zakona.
3. Odlučujući o žalbi maloljetne A.R., zastupane po zakonskoj zastupnici M.S., protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 82 0 P 001258 10 Gž od 18. marta 2010. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio tako što je obavezao apelanta da za izdržavanje maloljetne A.R. plaća mjesečno 250,00 KM (umjesto 180,00 KM), dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, pri donošenju pobijane odluke, povrijedio materijalno pravo na štetu tužiteljice maloljetne A.R.. Naime, Okružni sud je ukazao da iz predmetnog spisa, te prezentovanih dokaza proizlazi da maloljetna A.R. ima pet godina, da ima zdravstvenih problema što povećava njene potrebe oko liječenja, da živi sa majkom čija plata iznosi 648,00 KM, da je majka podstanar i da plaća kiriju u iznosu od 150,00 KM, te da nema druge imovine niti kakvih drugih prihoda. Okružni sud je ukazao da apelant, s druge strane, živi u vlastitom stanu, vlasnik je još jednog stana i poslovnog prostora (koji izdaje uz mjesečnu zakupninu od 150,00 KM), suvlasnik je porodične kuće koju je naslijedio iza umrlih roditelja, te vlasnik knjižare i štamparije. Pri tome, Okružni sud se pozvao na odredbe člana 253. stav 3. Porodičnog zakona kojima je propisano da "prilikom utvrđivanja mogućnosti lica koje je dužno da daje izdržavanje, sud će uzeti u obzir sva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i njegove vlastite potrebe i zakonske obaveze po osnovu izdržavanja". Imajući u vidu mjesečna primanja apelanta, činjenicu da nema obavezu izdržavanja drugih lica osim maloljetne A.R., zatim konstataciju Centra za socijalni rad Bratunac da su u cjelini apelantove materijalno-stambene prilike veoma dobre, te da je i sam apelant izjavio da su njegovi ukupni prihodi veoma dobri i da može podmiriti sve svoje neophodne potrebe, Okružni sud je zaključio da plaćanjem iznosa od 250,00 KM mjesečno neće biti ugrožena apelantova egzistencija. Po mišljenju Okružnog suda, dosuđenim iznosom na ime izdržavanja, uz doprinos majke koja pored materijalnih izdvajanja vodi brigu o djetetu što takođe predstavlja njen doprinos, moći će se podmiriti osnovne životne potrebe maloljetne A.R. koje su inače povećane zbog njenog zdravstvenog stanja. S obzirom na navedeno, Okružni sud je odlučio kao u izreci presude shodno odredbama člana 229. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Okružni sud osporenom presudom meritorno odlučio u predmetnoj pravnoj stvari, a da nije pozvao apelanta da kao stranka učestvuje u predmetnom postupku. Naime, apelant smatra da Okružni sud nije mogao bez novih dokaza i saslušanja parničnih stranaka donijeti osporenu odluku, već da je eventualno mogao ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Pri tome, apelant navodi da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, prekoračio svoja ovlaštenja, odnosno da je prekoračio navode iz žalbe, budući da je punomoćnik tužiteljice u žalbi izričito tražio da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Konačno, apelant navodi da mu, zbog neučestvovanja u drugostepenom postupku, nije data mogućnost da ukaže da je žalbu potpisao jedan punomoćnik, a da su u uvodu presude navedena dva punomoćnika, kao i da je jedan član vijeća očito u rodbinskim vezama sa jednim punomoćnikom, te da ukaže na činjenicu da izdržava vanbračnu partnerku i maloljetno dijete.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se u suštini svode na tvrdnju da je Okružni sud, pri donošenju svoje odluke, proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZPP, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 217. stav 1. ZPP propisano da "drugostepeni sud o žalbi odlučuje u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave". Ustavni sud ukazuje da drugostepeni sud, u smislu navedenih odredaba, ima diskreciono pravo da ocijeni kada je neophodno u određenom predmetu zakazati raspravu. U konkretnom slučaju, Okružni sud je u skladu sa svojim diskrecionim pravom donio odluku u sjednici vijeća, bez održavanja rasprave (tj. bez saslušanja stranaka i izvođenja drugih dokaza), u čemu Ustavni sud, s obzirom na navedene zakonske odredbe, ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Ustavni sud dalje podsjeća da je odredbama člana 221. ZPP propisano da "drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava". Takođe, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP propisano da će "drugostepeni sud preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo". Dakle, iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da će drugostepeni sud, u slučaju pogrešne primjene materijalnog prava, preinačiti prvostepenu presudu, te da, pri tome, nije vezan prijedlogom stranaka u tom smislu, kako to pogrešno smatra apelant. Dovodeći u vezu relevantne odredbe ZPP sa odlučenjem Okružnog suda, te obrazloženjem koje je dao u vezi s tim, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda, tako da se apelantovi navodi, izneseni u tom pravcu, pokazuju kao potpuno neosnovani.
9. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazalo na to da apelant ima "opravdan zahtjev" koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić