Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2424/10 (R. M.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2424/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 2424/10, rješavajući apelaciju R.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.M. podnesena protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj 06 0 U 001907 10 U od 15. aprila 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. R. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Travnika, podnio je 17. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 001907 10 U od 15. aprila 2010. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom se zabranjuje Općini Travnik otuđenje, opterećenje i raspolaganje jednosobnim stanom površine 37 m2 u Travniku, ulica Prnjavor broj 14 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) vlasništvo preduzeća „Sebešić“ Travnik do okončanja postupka pred Ustavnim sudom po predmetnoj apelaciji.

2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 2424/10 od 15. septembra 2009. godine kojom je odbio zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

3. Apelant je 18. jula 2007. godine, Općini Travnik-Općinskom vijeću, po raspisanom oglasu za dodjelu stanova broj 01-1157/07 od 3. jula 2007. godine, podnio zahtjev za dodjelu predmetnog stana.

4. Općina Travnik-Općinsko viječe-Komisija za izradu prijedloga rang liste za dodjelu stanova koji su pripadali privatiziranim preduzećima je na sjednici koja je održana 18. juna 2009. godine donijela Odluku broj 01-1-1-4-321/09 o utvrđivanju liste stanova sa kojima raspolaže Općina Travnik i koji će biti predmetom dodjele po raspisanom oglasu za dodjelu stanova broj 01-1157/07 od 3. jula 2007. godine. Odluka Općine Travnik-Općinskog vijeća-Komisije za izradu prijedloga rang liste za dodjelu stanova koji su pripadali privatiziranim preduzećima od 18. juna 2009. godine stupila je na snagu 26. juna 2009. godine. U navedenoj Odluci je istaknuto da se na utvrđenoj listi stanova privatiziranog preduzeća „Sebešić“ Travnik (na 77. mjestu) nalazi samo jedan stan (ulica M. Šoše broj 28-E, Travnik) na kojem je nosilac stanarskog prava bio S.M.

5. Odlukom Općinskog vijeća Travnik o dodjeli stanova broj 01-1-1-4-552/09 od 2. decembra 2009. godine stan u ul. M. Šoše broj 28-E, Travnik je dodijeljen Z.M., koja se prema odluci tužene broj 01-1-1-4-320/09 od 18. juna 2009. godine ( kojom je usvojena lista stanova koji će biti predmet dodjele), na listi stanova preduzeća «Sebašić» nalazila na prvom mjestu sa ukupno 824 boda, dok se apelant nalazio na drugom mjestu sa 602 boda.

6. Protiv odluke Općinskog vijeća Travnik (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 01-1-1-4-552/09 od 2. decembra 2009. godine, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor.

7. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 001907 10 U od 15. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba.

8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da se tužbom ne dovodi u pitanje pravilnost bodovanja i rangiranja apelantovog zahtjeva za dodjelu stana, tako ni zahtjeva Z.M., koja se na utvrđenoj bodovnoj listi nalazi ispred apelanta kao i da se tužbom ne osporava pravilnost dodjele stana, u ulici M. Šoše broj 28-E, Travnik, prvorangiranoj Z.M. Pravilnost i zakonitost odluke o dodjeli stanova, kako je dalje istakao Kantonalni sud, apelant osporava iz razloga što smatra da je predmetom dodjele trebao da bude i predmetni stan koji je pripadao privatiziranom preduzeću „Sebešić“ Travnik, s obzirom da se i ovaj stan nalazio na «Pregledu stanova koji će biti predmet dodjele» broj OV-01-02-

367-1/06 koji je utvrdio i donio tuženi 21. oktobra 2008. godine. U tom smislu, kako je dalje naveo Kantonalni sud, apelant smatra da je tuženi nezakonitim postupanjem, svojim jednostranim aktom ovaj stan skinuo sa «Pregleda stanova za dodjelu». Kantonalni sud je dalje naveo da je zahtjev apelanta kojim traži da se poništi osporena Odluka o dodjeli stanova iz razloga što predmetom dodjele nije bio i predmetni stan, neosnovan.

9. Naime, osporenoj Odluci o dodjeli stanova prethodila je Odluka tuženog o utvrđivanju liste stanova koji će biti predmet dodjele broj 01-1-1-4-321/09 od 18. juna 2009. godine i Odluka tuženog o usvajanju konačne rang liste za dodjelu stanova broj 01-1-1-4-320/09 od 18. juna 2009. godine koja je stupila na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenim novinama Općine Travnik». Navedene odluke predstavljaju pojedinačne konačne upravne akte čiju pravilnost i zakonitost apelant je mogao pobijati pravovremeno podnesenom tužbom u upravnom sporu što je propustio da učini pa su ove Odluke postale pravomoćne i izvršne. Kantonalni sud je zaključio da apelant tužbom protiv Odluke o dodjeli stanova ne može uspješno isticati prigovore koji su usmjereni na pravilnost i zakonitost Odluke o utvrđivanju liste stanova na osnovu koje je izvršena dodjela stanova osporenom Odlukom. U odnosu na navode apelanta da se predmetni stan nalazio na «Pregledu stanova za dodjelu» broj OV-01-02-367-1/06 od 21. oktobra 2008. godine, Kantonalni sud je istakao da se radilo o prijedlogu Pregleda stanova za dodjelu koji je sačinila nadležna Komisija tuženog kao pomoćno tijelo a po kojem prijedlogu je odlučivao i konačnu odluku donio tuženi kao nadležni upravni organ na temelju kojeg je i izvršena dodjela stanova.

10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je nezadovoljan što je predmetni stan bez ikakvog kriterija «skinut sa liste». Apelant je istakao da je po «Pregledu stanova» izvršio apliciranje za dodjelu predmetnog stana, izloživši se trošku za prikupljanje neophodnih papira. Apelant smatra da je tuženi jednostranim aktom predmetni stan «skinuo» sa pregleda stanova koji su bili predmet dodjele samo da ne bi bio u obavezi da mu ga dodjeli. Apelant je istakao da u preduzeću «Subešić» radi već 27 godina, da je u tom preduzeću radio i njegov otac, da je izdvajao sredstva za stambenu izgradnju a nije ostvario pravo na dodjelu stana te je predložio da mu se dodjeli predmetni stan na koji je konkurisao jer mu to pravo pripada po zakonu.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

13. Vezano za apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se u suštini isključivo odnose na utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da lije primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

14. Ustavni sud zapaža da je redovni sud dovoljno jasno obrazložili svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2424/10 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio