Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2740/10 (I. P.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2740/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP-2740/10, rješavajući apelaciju Ive Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Petrovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Kž-10-000037 od 16. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-K-
08-000123 od 23. novembra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivo Petrović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, koga zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 5. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Kž-10-000037 od 16. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-K-08-000123 od 23. novembra 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. jula 2010. godine i 25. avgusta 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 032-0-K-08-000123 od 23. novembra 2009. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela-nesavjesno čuvanje pasa i drugih opasnih životinja iz člana 327. stav 2. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca i istodobno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo. Istom presudom apelant je oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka dok je oštećena J.P. upućena da imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku.
3. Iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da je Općinski sud utvrdio da je apelant 19. septembra 2007. godine oko 17,30 sati u naselju Orašje broj 97, općina Tuzla držao svog psa rase „Belgijski ovčar“ odvezanog, bez propisane brnjice i izravnog čuvanja, zbog čega je pas izašao na ulicu, gdje je napao J.P. i ugrizao je u predjelu lijeve nadkoljenice. Prema tome, utvrđeno je da je apelant držao psa bez propisane brnjice i bez izravnog čuvanja i time izazvao opasnost za život ljudi, čime je počinio krivično djelo-nesavjesno čuvanje pasa i drugih opasnih životinja iz člana 327. stav 2. KZ FBiH. Polazeći od svijesti apelanta da psa ne čuva izravno, da isti nema propisanu brnjicu i da može izaći iz dvorišta u kojem se nalazio i napasti i ozlijediti prolazinike, pa pristajući na takvu posljedicu sud je našao da je apelant djelo počinio eventualnim umišljajem.
4. Protiv prvostepene presude apelantov branilac je podnio žalbu koju je Kantonalni sud presudom broj 003-0-Kž-10-000037 od 16. aprila 2010. godine djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u odluci o krivično pravnoj sankciji tako da je apelantu, zbog krivičnog djela-nesavjesno čuvanje paasa i drugih opasnih životinja iz člana 327. stav 2. KZ FBiH, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, uz primjenu člana 60. stav 2. i člana 62. st. 1., 2. i 3. KZFBiH, izričena uvjetna osuda kojom se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM i istodobno određeno da se ona neće izvršiti ako apelant za vrijeme od jedne godine ne učini novo krivično djelo. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmjenjena.
5. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da su neosnovani navodi žalbe o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio KZFBiH kada je apelanta oglasio krivim zbog krivičnog djela nesavjesno čuvanje pasa i drugih opasnih životinja iz člana 327. stav 2. KZFBiH jer su u njegovim radnjama sadržana obilježja ovog krivičnog djela. Navedeno, jer je apelant držao psa „Belgijskog ovčara“ kao opasnu životinju bez propisane brnjice ili druge odgovarajuće zaštite i bez izravnog čuvanja, a zbog kojeg propusta je jedna osoba tjelesno ozlijeđena. Prema tome, po mišljenju Kantonalnog suda ne stoje navodi žalbe da je na apelantovu štetu povrijeđen KZFBiH.
6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Smatra da radnje apelanta nemaju obilježja krivičnog djela za koje je optužen. Ističe da je osuđen na osnovu pristrasnosti i predrasuda sudije, kao i na osnovu laži i veza koje njegova susjeda ima u policiji i sudu, a kojima se priklonio i sudija.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa navodima apelanta Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. U pogledu navoda apelanta da je osuđen zbog pristrasnosti i predrasuda sudije Ustavni sud naglašava da se nepristrasnost suda u smislu prava na pravično suđenje ispituje s aspekta subjektivne i objektivne nepristrasnosti suda. Subjektivna ili lična nepristrasnost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristrasan u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne ospori uvjerljivim dokazima. U konkretnom slučaju osim svojih navoda apelant ne nudi nikakve konkretne dokaze koji bi ukazivali na subjektivnu nepristrasnost suda. S druge strane, objektivna nepristranost se ne pretpostavlja već se ista utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da sud nije bio nepristrasan. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da u spisu apelacije nema objektivnih dokaza, na temelju kojih se može razumno sumnjati da je sud koji je odlučivao u vijeću trojice sudija u postupku po žalbi tuženog bio pristrasan. Stoga, Ustavni sud smatra da su ovi apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. U odnosu na navode apelanta koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud smatra da su Općinski i Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud nalazi da je odluka redovnih sudova o apelantovoj krivično-pravnoj odgovornosti zasnovana na svim dokazima koji su izvedeni u predmetnom postupku. Ustavni sud ukazuje da apelant ne nudi argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić