Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3168/10 (I. V.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Isplata duga
- Građanski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3168/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP-3168/10, rješavajući apelaciju Ilije Vranjkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vranjkovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Mal 046098 10 Gž od 31. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Mal 046098 07 Mal od 16. novembra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 23. jula 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 046098 10 Gž od 31. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 046098 07 Mal od 16. novembra 2009. godine.
2. Apelant je 29. novembra 2010. godine dopunio apelaciju na način da je dostavio Ustavnom sudu rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).broj 71 0 Mal 046098 10 Rev od 5. oktobra 2010. godine kojim je odbačena revizija koju je podnio protiv presude Okružnog suda broj 71 0 Mal 046098 10 Gž od 31. marta 2010. godine.
3. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Mal 046098 07 Mal od 16. novembra 2009. godine obavezan je apelant da tužitelju „Toplana“ AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime glavnog duga za isporučenu toplotnu energiju isplati iznos bliže označen u navedenoj presudi, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude je navedeno da je tužitelj Osnovnom sudu 24. maja 2007. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta, koji se, u slučaju da apelant protiv prijedloga podnese prigovor ima smatrati tužbom. Budući da je apelant podnio prigovor, tužitelj je na pripremnom ročištu precizirao tužbeni zahtjev na način da je tražio da se obaveže apelant da tužitelju na ime glavnog duga za isporučenu toplotnu energiju isplati iznos bliže označen u presudi, kao i da se obaveže apelanta da tužitelju naknadi troškove postupka. Osnovni sud je odbio apelantov prigovor pasivne legitimacije, s obzirom da je iz dokaza provedenih tokom postupka utvrđeno da je upravo apelant živio na adresi i u stanu za koji tužitelj potražuje naknadu za isporučenu toplotnu energiju, kao i da apelant pokušao iskoristiti kasniju promjenu adrese na način da ospori potraživanje tužitelja. Osim toga, Osnovni sud je zaključio da apelant nije dokazao da je u spornom periodu pružena usluga grijanja u njegovom stanu bila neadekvatna, niti je ulagao pismene prigovore, odnosno nije pismenim putem zahtijevao da radnici tužitelja izvrše mjerenje temperature u njegovom stanu, niti je tražio isključenje iz sistema toplovodne mreže na šta je imao pravo. Ostali dokazi koje je predložio apelant, nisu mogli biti relevantni za konkretan spor, iz razloga koje je pobliže obrazložio Osnovni sud. Stoga je Osnovni sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu na ime duga za isporučenu toplotnu energiju.
4. Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 046098 10 Gž od 31. marta 2010. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda.
5. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je presuda Osnovnog suda pravilna i zasnovana na zakonu. Ukazano je da je prvostepeni sud pravilno odlučio o apelantovom prigovoru pasivne legitimacije. Osim toga, ukazano je da je nesporno utvrđeno da je tužitelj vršio isporuku toplotne energije za grijanje apelantove stambene jedinice kao i da između apelanta i tuženog ne postoji posebno zaključen ugovor o isporuci toplotne energije, ali da ta činjenica ne utječe na postojanje konkretnog ugovornog odnosa jer je apelant, višegodišnjim prihvaćanjem isporuke toplotne energije, prihvatio i cijenu i uvjete takve isporuke. Konačno, Okružni sud je ukazao da apelant nije pismeno tražio o tužitelja da se eventualni nedostatci u pogledu kvaliteta grijanja otklone ili da se isključi iz sistema grijanja što je apelant mogao učiniti na temelju čl. 46 i 27. Opštih i tehničkih uslova za isporuku toplotne energije (u daljnjem tekstu: Opšti uslovi). Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja Okružni sud je zaključio da je tužitelj izvedenim dokazima dokazao i osnov i visinu svog potraživanja u smislu odredbe člana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega apelantovim žalbenim navodima nije moglo biti udovoljeno.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 Mal 046098 10 Rev od 5. oktobra 2010. godine odbačena je revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 71 0 Mal 046098 10 Gž od 31. marta 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 327. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM i u privrednim sporovima 20.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva kao i da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano i novčano potraživanje. S obzirom da u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 425,25 KM, odnosno ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, Vrhovni sud je zaključio da revizija nije dozvoljena zbog čega je odbačena.
7. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelant nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem, ocjenom dokaza i primjenom materijalnog prava.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se, u suštini, temelje na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 58/05).
11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama jasno i detaljno obrazložili razloge zbog kojih su usvojili tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu duga na ime isporučene toplotne energije. Naime, u navedenim odlukama data su jasna i logična obrazloženja koja se odnose na utvrđenje da je tužitelj apelantu u spornom periodu isporučio toplotnu energiju koju apelant nije platio, primjenom relevantnih odredaba ZOO i Opštih uslova, zbog čega je tužiteljev zahtjev usvojen, a takva obrazloženja Ustavni sud, s obzirom na okolnosti predmeta, ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić