Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1001/13 (Ž.B.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Apelacija preuranjena
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1001/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1001/13, rješavajući apelaciju Ž.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž.B. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 092150 12 Rsž od 7. januara 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 092150 11 Rs od 30. novembra 2011. godine, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž.B. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 092150 12 Rsž od 7. januara 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 092150 11 Rs od 18. januara 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ž.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 9. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 092150 12 Rsž od 7. januara 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 092150 11 Rs od 18. januara 2012. godine i rješenja Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 30. novembra 2011. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru "kojom se zabranjuje tuženom Međunarodna zračna luka- Aerodrom Mostar otkaz ugovora o radu i smjena apelanta sa nivoa postojeće funkcije na niži nivo do donošenja odluke Ustavnog suda".
2. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 30. novembra 2011. godine, tužba apelanta protiv tuženog Međunarodna zračna luka- Aerodrom Mostar je odbačena kao neuredna.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 18. januara 2012. godine, odbijen je prijedlog apelanta za određivanje privremene mjere osiguranja koja glasi: "Zabranjuje se tuženom otkazivanje Ugovora o radu apelanta (i smjena sa funkcije rukovoditelja Službe sigurnosti i zaštite na radu Aerodroma Mostar) do izvršenja pravomoćne presude u ovom predmetu".
4. Rješenjem Kantonalnog suda, u stavu I izreke žalba apelanta protiv rješenja Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 30. novembra 2011. godine je uvažena, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U stavu II izreke rješenja žalba apelanta protiv rješenja Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 18. januara 2012. godine odbačena je kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je žalba apelanta na rješenje prvostepenog suda od 30. novembra 2011. godine osnovana i da su utemeljeni žalbeni navodi apelanta kojim ističe da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbe člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kada je predmetnu tužbu odbacio kao neurednu. Naime, odredbom člana 53. stav 2. ZPP-a taksativno su propisani svi neophodni elementi koje tužba mora sadržavati da bi sud po istoj mogao postupati. U konkretnom slučaju prvostepeni sud je vratio apelantu tužbu na uređenje, a koju je apelant uredio i dostavio prvostepenom sudu 30. septembra 2011. godine. Kantonalni sud, dalje, u obrazloženju je naveo da po njegovom mišljenju naprijed navedena tužba sadrži sve neophodno potrebne elemente koje treba da sadrži tužba u skladu sa odredbom člana 53. ZPP-a, te sve potrebne elemente koje treba da sadrži svaki pismeni podnesak. Nadalje, konstatuje da prvosepeni sud nakon što je zaprimio ovakvu tužbu, ukoliko je smatrao da je ista neuredna, istu je mogao odbaciti u skladu sa članom 67. stav l. tačka
8. ZPP-a, međutim to nije učinio već je takvu tužbu, za koju je očito smatrao da je uredna, dostavio tuženom na odgovor, a kojim momentom je parnica u ovom pravnoj stvari počela teći. Potom prvostepeni sud, tek nakon što je zaprimio odgovor na tužbu apelanta, donosi pobijano rješenje kojim odbacuje navedenu tužbu kao nepotpunu, čime čini povredu odredbi člana 227. stav 2. ZPP-a. Prema tome u skladu sa naprijed navedenim Kantonalni sud je odlučio da navedeno rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. Nadalje, navedeno je da je žalba apelanta na rješenje prvostepenog suda od 18. januara 2012. godine podnesena nakon proteka roka od 15 dana od dana prijema navedenog rješenja. Kantonalni sud je odlučio kao u izreci i žalbu odbacio primjenom odredbi člana 235. stav 1. ZPP-a, obzirom da je apelant pobijano rješenje primio 23. januara 2012. godine, te da je žalbeni rok istekao 7. februara 2012. godine, a kako je apelant žalbu protiv pobijanog rješenja podnio preporučenom pošiljkom 14. februara 2012. godine to je ista neblagovremno podnesena.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvenvije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenvije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 14 i 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 30. novembra 2011. godine i stav I rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 092150 12 Rsž od 7. januara 2013. godine
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, budući da je rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 092150 12 Rsž od 7. januara 2013. godine u stavu I uvažena apelantova žalba, ukinuto rješenje Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 30. novembra 2011. godine i predmet vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu, slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 18. januara 2012. godine i stav II rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 092150 12 Rsž od 7. januara 2013. godine
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 092150 12 Rsž od 7. januara 2013. godine, kojim je u stavu II žalba apelanta podnesena protiv rješenja Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 18. januara 2012. godine odbačena kao neblagovremena. Obzirom na navedeno, propustom apelanta da podnese žalbu u roku, apelant se lišio mogućnosti da Kantonalni sud odluči o njegovoj žalbi. Dakle, u konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno izjavio žalbu protiv Općinskog suda broj 07 58 092150 11 Rs od 18. januara 2012. godine. Iz tog razloga ni Kantonalni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove žalbe, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu protiv rješenja prvostepenog suda ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je redovni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić