Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1331/10 (M. L.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1331/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1331/10, rješavajući apelaciju Mirze Lemeša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirze Lemeša podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000926 od 17. septembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirze Lemeša podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 000221 10 U 2 od 23. aprila 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Lemeš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Wuppertal- Deutschland, podnio je 12. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 000221 10 U 2 od 23. aprila 2013. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000926 od 17. septembra 2009. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 001665 08 U od 30. jula 2008. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta, kojom je osporio zakonitost rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj 01/1-1016776566 od 4. aprila 2008. godine. Navedenim rješenjem odbijena je žalba apelanta protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe za Hercegovačko-neretvanski kanton Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) matični broj 1016776566 od 28. novembra 2006. godine, kojim je apelantu uspostavljena isplata invalidske penzije počev od 16. septembra 2003. godine u mjesečnom iznosu od 108,71 KM, te umjesto ovako određenog iznosa penzije apelantu će se isplaćivati iznos zajamčene penzije utvrđen Odlukom upravnog odbora Zavoda.
3. Vrhovni sud je presudom u broj 070-0-Uvp-08-000926 od 17. septembra 2009. godine, odbio apelantov zahtjev za za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 001665 08 U od 30. jula 2008. godine.
4. Rješavajući u upravnom sporu po tužbi apelanta protiv akta Federalnog zavoda broj 01/1-
1016776566 od 4. aprila 2008. godine, Kantonalnalni sud je donio rješenje broj 07 0 U 000221 10 U 2 od 23. aprila 2013. godine kojim je tužbu odbacio. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da u skladu sa članom 25. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima propisano da će nadležni sud rješenjem odbaciti tužbu ako, između ostalog, utvrdi da već postoji pravomoćna sudska odluka donijeta u upravnom sporu u istoj stvari, te s obzirom da je uvidom u spis istog suda utvrđeno da je donesena presuda broj 07 0 U 001665 08 U od 30. jula 2008. godine, to je Kantonalni sud odlučio kao u izreci rješenja i tužbu odbacio
5. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-
08-000926 od 17. septembra 2009. godine
7. S obzirom na to da je apelantu 2. novembra 2009. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000926 od 17. septembra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. aprila 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
U odnosu na rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 000221 10 U 2 od 23. aprila 2013. godine
8. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza » (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluka od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i X protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 U 000221 10 U 2 od 23. aprila 2013. godine, kojim je odbačena tužba apelanta jer već postoji pravomoćna sudska odluka donijeta u upravnom sporu u istoj stvari. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe, i da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić