Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1541/10 (H. Š.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1541/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1541/10, rješavajući apelaciju Hajrudina Šabaredžovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Šabaredžovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 129921 10 Iksz od 5. aprila 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 129921 10 Iks od 23. marta 2010 godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrudin Šabaredžović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupa Emir Kovačević, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. maja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 129921 10 Iksz od 5. aprila 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 129921 10 Iks od 23. marta 2010. godine. Apelant je 21. maja 2010. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 129921 10 Iks od 23. marta 2010. godine odloženo je izvršenje kazne zatvora apelantu u periodu od tri mjeseca, počev od 29. marta 2010. godine do 29. juna 2010. godine, te utvrđeno da se apelant nakon isteka roka dužan javiti ustanovi radi stupanja na izdržavanje izrečene kazne zatvora. U rješenju je dalje navedeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda broj 065-0-K-07-001040 od 5. februara 2008. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj: 009-0-Kž-08- 000235 od 2. februara 2010. godine, apelant osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseca zbog krivičnog djela nasilje u porodici iz člana 222. st. 2. u vezi st. 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBIH). Dalje se navodi da je, po prijemu poziva sa uputnim aktom apelant 15. marta 2010. godine, obratio Općinskom sudu, prilažući odgovarajuću dokumentaciju, s molbom za odlaganje izvršenja kazne zatvora navodeći da apelant ispunjava uslove obzirom da je jedini hranilac supruge i dvoje mldb. djece koja pohađaju osnovnu školu. Kako je apelant uz svoju molbu dostavio odgovarajuće dokaze na koje se poziva u molbi na osnovu kojih bi Općinski sud mogao odložiti izvršenje kazne zatvora, Općinski sud je, na osnovu člana 27. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija), udovoljio molbi apelanta.

3. Apelant se žalio na navedeno prvostepeno rješenje navodeći da ispunjava uslove da mu bude odloženo izdržavanje kazne zatvora za period od šest mjeseci kako je to precizirano članom 27. stav 1. tačku 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, ako se radi o hranitelju porodice. Uz žalbu apelant je je priložio i zahtjev za ponavljanje postupka od 24. marta 2010. godine kako bi sud odlučio da mu kazna zatvora bude zamijenjena uslovnom kaznom ili kako bi apelant bio uopšte oslobođen od krivične odgovornosti za počinjeno krivično djelo.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 129921 10 Iksz od 5. aprila 2010. godine žalba apelanta je odbijena i rješenje Općinskog suda broj 65 0 K 129921 10 IKS od 23. marta 2010. godine potvrđeno. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelantu odložio izvršenje kazne u trajanju od tri mjeseca, odnosno za vrijeme u kojem može da sanira svoju porodičnu i socijalnu situaciju, a kako zahtjev za ponavljanje postupka nije ni predviđen kao zakonski razlog za odlaganje izvršenja kazne, očigledno da nije ispunjen zakonski uslov za dalje odlaganje izvršenja kazne iz člana 27. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant predlaže da Ustavni sud da usvoji apelaciju i da svojom odlukom u skladu sa članom 27. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija odloži izvršenje kazne zatvora apelantu za šest mjeseci.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenja Općinskog i Kantonalnog suda kojima je odbijena njegova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova kojima je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za odlaganje izvršenja kazne zatvora po presudama Općinskog i Kantonalnog, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o apelantovim građanskim pravima i obavezama, to Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali identična pravna pitanja (vidi, Odluku Ustavnog suda AP-2284/11 od 15. septembra 2011. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), smatra da apelant u predmetnom postupku okončanom osporenim odlukama ne uživa garancije člana 6. Evropske konvencije. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1541/10 (H. Š.) | Sudska praksa | Aktio