Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1580/12 (A. A.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1580/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1580/12, rješavajući apelaciju Armina Arslana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Armina Arslana podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Pr 020869 11 Pžp od 27. septembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 25. jula 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Armina Arslana podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Pr 020869 12 Pžp 3 od 20. februara 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 22. decembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Armin Arslan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 27. aprila 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 25. jula 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 Pr 020869 11 Pžp od 27. septembra 2011. godine, kao i rješenja Osnovnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 22. decembra 2011. godine i rješenja Okružnog suda broj 89 1 Pr 020869 12 Pžp 3 od 20. februara 2012. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 25. jula 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pžp od 27. septembra 2011. godine, apelant kao okrivljeni je oglašen odgovornim da je radnjama pobliže opisanim u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz člana 43. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja u Bosni i Hercegovini, zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM, te mu je dodjeljen jedan kazneni bod. Istim rješenjem, okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 22. decembra 2011. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje predmetnog pravosnažno okončanog prekršajnog postupka.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 Pr 020869 12 Pžp 3 od 20. februara 2012. godine, žalba apelanta je odbačena kao nepotpuna.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Osnovnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 25. jula 2011. godine i rješenje Okružnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pžp od 27. septembra 2011. godine.
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Okružnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pžp od 27. septembra 2011. godine, budući da je apelant 2. decembra 2011. godine podnio zahtjev za ponavljanje posupka, pa se podrazumijeva da je rješenje Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. aprila 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.
U odnosu na rješenje Osnovnog suda broj 89 1 Pr 020869 11 Pr od 22. decembra 2011. godine i rješenje Okružnog suda broj 89 1 Pr 020869 12 Pžp 3 od 20. februara 2012. godine.
8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelanata za ponavljanje prekršajnog postupka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata odnosno osnovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić