Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1784/13 (J. Č.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1784/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 1784/13, rješavajući apelaciju Jasmina Čelikovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Čelikovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 007924 13 Kž 9 od 17. aprila 2013. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Čeliković (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno u Kazneno-popravnom zavodu Tuzla, kojeg zastupa Mensur Radončić, advokat iz Tuzle, podnio je 24. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 007924 13 Kž 9 od 17. aprila 2013. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru "kojom se nalaže Vrhovnom sudu da ukine mjeru pritvora prema apelantu do donošenja odluke Ustavnog suda".
2. Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu broj 03 0 K 007924 12 K od 19. jula 2012. godine, kojom je apelant između ostalih optuženih oglašen krivim za krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materijala iz člana 371. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FbiH)i krivičnog djela iz člana 52. stav 1. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju vatrenog oružja i municije, i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. septembra 2011. godine pa nadalje. Prema navodima iz apelacije apelant je podnio žalbu protiv navedene presude.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 K 007924 12 K od 19. jula 2012. godine na temelju člana 152. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) apelantu i ostalim optuženim produžen je pritvor za devet mjeseci, kojim im ističe 19. aprila 2013. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 03 0 K 007924 13 K od 10. aprila 2013. godine, produžen je pritvor apelantu i ostalim optuženim za tri mjeseca, tako da im po ovom rješenju pritvor može trajati do 19. jula 2013. godine ili nove odluke sude.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 03 0 K 007924 13 Kž 9 od 17. aprila 2013. godine., odbijena je kao neosnovana žalba branitelja optuženih među kojima je i apelant protiv rješenja Vrhovnog suda broj 03 0 K 007924 13 K od 10. aprila 2013. godine.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. Apelant je u vezi sa rješenjem o produženju pritvora naveo povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije odnose na krivični postupak u cjelini, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje. S obzirom na višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. U skladu s tim, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, također i Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A broj 146, tačka 68; Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da osporena rješenja ne predstavljaju odluku koja je rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je tim odlukama odlučeno o postojanju zakonskih uslova za produženje pritvora apelantu. Ustavni sud zapaža da apelant prije podnošenja apelacije nije ishodovao konačnu odluku o osnovanosti krivične optužbe protiv njega, budući da je postupak po njegovoj žalbi protiv prvostepene presude kojom je oglašen krivim za krivična djela bliže označena u dispozitivu te presude i osuđen na kaznu zatvora u toku pred Vrhovnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, preuranjena.
11. Apelant se također žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku preuranjeni, a imajući u vidu da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedeno pravo akcesorno, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom», Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija i u ovom dijelu preuranjena.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić