Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3129/10 (S. D.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3129/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 3129/10, rješavajući apelaciju Slobodanke Dukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodanke Dukić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 P 003162 10 Gz od 2. jula 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodanka Dukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koju zastupa Ranko Dukić advokat iz Banja Luke, podnio je 21. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci ( udaljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 P 003162 10 Gz od 2. jula 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1760/02 od 8. septembra 2008. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi GP Krajina a.d. Banja Luka obaveže da joj isplati iznos od 16.632,00 KM i to 12.056,00 KM na ime duga zbog kašnjenja ispunjenja obaveza, a koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu od 1. jula do 15. novembra 2001. godine, te na taj iznos zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe tj. od 19. jula 2002. godine pa do isplate kao i iznos od 4.576,00 KM na ime odštete koja se zasniva na razlici kavdrature po osnovu udruživanja sredstava sa zakonskom zateznom kamtom počev od 18. maja 2001. godine pa do isplate.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0- Gž-08-001811 od 17. novembra 2008. godine žalba apelantice je djelomično uvažena i presuda Osnovnog suda broj P-1760/02 od 8. septembra 2008. godine preinačena na način da je tuženi obavezan da joj isplati ukupan iznos od 10.604,00 KM i naknadi troškove postupka u iznosu od 2.701,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
4. Rješevajući po izjavljenoj reviziji, Vrhovni sud je donio presudu broj 118-0-Rev-09-000376 od 18. februara 2010. godine, kojom je revizija tuženog djelomično uvažena i ukinuta presuda Okružnog suda broj 011-0- Gž-08-001811 od 17. novembra 2008. godine u dijelu odluke kojom se tuženi obavezuje apelantici isplatiti iznos od 6.028,00 KM na ime duga po osnovu docnje sa zakonskom zateznom kamatom od 19. jula 2002. godine pa do isplate i u dijelu odluke o troškovima postupka, te se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno odlučivanje, dok je revizija odbijena u preostalom dijelu odnosno u dijelu kojom je tuženi obavezan apelantici isplatit iznos od 4.576,00 KM na ime odštete koja se zasniva na razlici kavdrature po osnovu udruživanja sredstava sa zakonskom zateznom kamtom počev od 3. septembra 2007. godine do isplate.
5. U ponovnom postupku, Okružni sud je donio presudu broj 11 0 P 003162 10 Gz od 2. jula 2010. godine, kojom je žalba apelantice djelomično uvažena i presuda Osnovnog suda broj P- 1760/02 od 8. septembra 2008. godine preinačena na način da je tuženi obavezan da na ime duga po osnovu kašnjenja u ispunjavanju obaveza isplati iznos od 668,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 19. jula 2002. godine pa do isplate u roku od 30 dana od dana prijema ove presude. Istom presudom odlučeno je da u istom roku tuženi apelantici isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.632,00 KM, dok je u ostalom dijelu žalba apelantice odbijena i prvostepena presuda u dijelu preko dosuđenog iznosa potvrđena.
6. Prema stanju spisa, apelantica nije izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda broj 11 0 P 003162 10 Gz od 2. jula 2010. godine.
7. Apelantica smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presud, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana. (2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. U skladu sa prethodno navedenim, apelantica je mogla protiv presude Okružnog suda broj 11 0 P 003162 10 Gz od 2. jula 2010. godine, budući da osporeni dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, što nije učinila. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić