Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/12 (Z. J.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3261/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 3261/12, rješavajući apelaciju Zdenka Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Jovanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-08-000530 od 12. februara 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-K-07-000 066 od 10. jula 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Jovanovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 014381 12 Kv od 27. januara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenko Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. septembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-K-07-000 066 od 10. jula 2008. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-08-000530 od 12. februara 2009. godine, kao i rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 K 014381 12 Kv od 27. januara 2012. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-K-07-000 066 od 10. jula 2008. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000530 od 12. februara 2009. godine, apelant je oglašen krivim za radnje opisane u izreci te presude pod tačkama 1. i 2. čime je učinio krivična djela nasilje u porodici iz člana 222. st. 2 i 6.. u vezi sa stavom 1., a sve u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 21 godine, a u kaznu mu se na osnovu člana 57. istog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 3. maja 2007. godine. Nadalje, apelant je oslobođen plaćanja troškova postupka.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 014381 12 Kv od 27. januara 2012. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom Kantonalnog suda broj 009-0-K-07-000 066 od 10. jula 2008. godine.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz članova II/1, II/2 i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 009-0-K-07-000 066 od 10. jula 2008. godine i rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000530 od 12. februara 2009. godine.

6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000530 od 12. februara 2009. godine, budući da je apelant 29. decembra 2011. godine podnio zahtjev za ponavljanje posupka, pa se podrazumijeva da je rješenje Vrhovnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. septembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Vrhovnog suda.

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 014381 12 Kv od 27. januara 2012. godine.

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. i 3. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata odnosno osnovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/12 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio