Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3392/12 (D.Š.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3392/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 3392/12, rješavajući apelaciju D.Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.Š. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 015943 11 Rev od 26. juna 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 015943 11 GŽ od 10. maja 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 015943 08 P od 10. februara 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnio je 20. septembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 015943 08 P od 10. februara 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 015943 11 GŽ od 10. maja 2011. godine, kao i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 P 015943 11 Rev od 26. juna 2012. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 015943 08 P od 10. februara 2011. godine, u stavu I odbačen je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen od strane apelanta, kojim je tražio da se donese rješenje kojim bi se ukinula kazna konfiskacije imovine umrlog S.Š. sinu umrlog J.Š. koja je upisana na nekretninama označenim kao k.č. 3142/1 iz PL 3549 KO Bihać-grad, odnosno k.č. 1/445, kuća k.br. 348 sa kućištem i dvorištem u površini od 150 m² iz zk.uloška 3308 KO Bihać, na temelju koga bi se naložilo ZK uredu i Uredu za katastar na navedenim nekretninama briše evidencija vlasnika i umjesto njih upiše S.Š.. Nadalje, stavom II izreke obavezan je apelant da protivpredlagatelju Privrednoj komori USK-a Bihać nadoknadi troškove u iznosu od 120,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema pismenog otpravka rješenja. Stavom III izreke u preostalom dijelu zahtjev protivpredlagatelju Privrednoj komori USK-a Bihać za nadoknadu troškova u iznosu od 673,11 KM, je odbijen kao neosnovan. U stavu IV izreke zahtjev protivpredlagatelja Općine Bihać za nadoknadu troškova u iznosu od 240,00 KM je u cjelosti odbijen kao neosnovan, dok u stavu V naloženo je apelantu da plati troškove sudske takse u iznosu od 50,00 KM u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka rješenja.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 P 015943 11 GŽ od 10. maja 2011. godine, apelantova žalba, izjavljena protiv prvostepenog rješenja u stavu I, II i V izreke, je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje u ovom dijelu je potvrđeno, dok se u ostalom dijelu (stav III i IV) odbacuje kao nedopuštena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 P 015943 11 Rev od 26. juna 2012. godine, apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 P 015943 11 GŽ od 10. maja 2011. godine je odbijena. Odbijen je i zahtjev protivpredlagatelja za nadoknadu troškova odgovora na reviziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da revizioni navodi ne utiču na pravilnost pobijanog rješenja i tiču se činjeničnih okolnosti zbog kojih revizija nije dopuštena u skladu sa članom 240. stav

2. Zakona o parničnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZPP), te obzirom na navedeno te kako ne postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti revizija je kao neosnovana odbijena primjenom odredbi člana 248. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na primjenu blažeg zakona iz člana 7. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o dozvoli ponavljanje postupka nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo iz člana 7. Evropske konvencije kojim je predviđeno da se niko ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje u vrijeme izvršenja nije predstavljalo krivično djelo prema domaćem ili međunarodnom pravu. Istim članom je regulirano da izrečena kazna neće biti teža od one koja je primjenjivana u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Imajući u vidu da se navedeni član Evropske konvencije odnosi na postupke u kojim se odlučuje o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, a da se u konkretnom slučaju radilo samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka, te obzirom na zaključak u vezi sa povredom prava na pravično suđenje proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačku 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3392/12 (D.Š.) | Sudska praksa | Aktio