Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-547/12 (M. K., Z. K. i N. K.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-547/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 547/12, rješavajući apelaciju Milene Kovačević i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Kovačević, Zdravka Kovačevića i Nikole Kovačevića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 045769 11 Gž od 9.

novembra 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Kovačević, Zdravko Kovačević i Nikola Kovačević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Jadranka Ivanović advokat iz Banja Luke, podnijeli su 6. februara 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 045769 11 Gž od 9. novembra 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 045769 03 P od 18. marta 2011. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Mirsada Ibrahimagića (u daljnjem tekstu: tužilac), preciziran u izreci presude.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 045769 11 Gž od 9. novembra 2011. godine, žalba tužioca se djelimično uvažava, a prvostepena presuda se preinačava na način da je utvrđeno da su ništavi ugovori o korištenju stana broj 0303-4206/95 od 27. oktobra 1995. godine i broj 0303- 2620/97 od 2. jula 1997. godine zaključeni između Gorana Kovačevića i „Zavoda za izgradnju“ Banja Luka. Utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu predmetnog stana, zaključen između Gorana Kovačevića i ODP „Zavoda za ortopedsku protetiku“ zastupan po Zavodu za izgradnju Banja Luka, ovjeren kod Osnovnog suda u Banjoj Luci broj OV 1309/03 od 4. februara 2003. godine. Naloženo je apelantima, kao pravnim sljednicima Gorana Kovačevića, da tužiocu predaju u posjed slobodan od lica i stvari predmetni stan, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja ove presude. Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužioca kojim je tražio da se utvrdi da ima pravo trajnog i nesmetanog korištenja predmetnog stana, a što su apelanti i ostali tuženi dužni priznati, te trpjeti pravne posljedice tog prava tužioca, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja ove presude, pod prijetnjom izvršenja (stav I izreke). Stavom II izreke odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev apelanta kojim su tražili da se utvrdi da je ništavo i bez pravnog dejstva riješenje RO "Relaks" Banja Luka, pravnog prednika "Relaks" a.d. Banja Luka, broj 01-2894/88 od 29. decembra 1988. godine, kojim je tužiocu dodjeljen predmetni stan. Istom presudom tuženi među kojima su i apelanti dužni su tužiocu naknaditi troškove postupka.

4. Apelanti navode da su protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 045769 11 Gž od 9. novembra 2011. godine, izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a pri tome nije, nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav

3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-547/12 (M. K., Z. K. i N. K.) | Sudska praksa | Aktio