Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-61/13 (A. H.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Ponavljanje postupka
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-61/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 61/13, rješavajući apelacije Abdurahmana Hadžiomerovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Abdurahmana Hadžiomerovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 009883 12 Uvl od 22. januara 2013. godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 004832 12 Uz od 25. oktobra 2012. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Abdurahman Hadžiomerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. januara i 11. aprila 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 009883 12 Uvl od 22. januara 2013. godine i rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 004832 12 Uz od 25. oktobra 2012. godine. Apelant je od Ustavnog suda tražio donošenje odluke o privremenoj mjeri, kojom će se naložiti "poljoprivrednoj organizaciji Poljoprodukt Bugojno da izvrši oranje divljeg pašnjaka na parceli Luka (k.č. broj 4602 KO Donji Vakuf) sa vrlo jakim traktorom bez zubljenja na dubinu od najmanje 15 cm bez zahvatanja mrtvice ispod oraničnog sloja i da se tim oranjem temeljito prekrije sva tamošnja vegetacija na cijeloj dostupnoj površini parcele".
2. S obzirom na to da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 61/13. Spojene su sljedeće apelacije: AP 61/13 i AP 1310/13. Ukupno su spojene dvije apelacije.
3. Apelant je 3. maja 2012. godine podnio zahtjev Sudu BiH za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine. Apelant je u svom zahtjevu naveo da načelnik općine Donji Vakuf nije postupio po pismenoj uputi apelanta od 27. marta 2012.godine, pa predlaže da se utvrdi da još postoji nezakonito stanje na njivi apelanta zv. „Luka", te da se naredi Općini Donji Vakuf i načelniku iste općine da u roku od tri dana ukloni nezakoniti pašnjak sa navedene njive propisnim oranjem te parcele, te da se zabrani ispaša stoke i njeno pretvaranje u neplodno tlo.
4. Sud BiH je svojim rješenjem broj S1 3 U 009883 12 Uz od 15. maja 2012. godine oglasio se stvarno nenadležnim i spis ustupio Kantonalnom sudu kao stvarno nadležnom.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 009883 12 Uvl od 22. januara 2013. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 009883 12 Uz od 15. maja 2012. godine.
6. U međuvremenu, Kantonalni sud je rješenjem broj 06 0 U 004832 12 Uz od 25. oktobra 2012. godine odbio apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 60. Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZUP) propisano da pojedinac, čija su prava i osnovne slobode povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtjevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa istim zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita. Međutim nakon uvida u dokumentaciju Kantonalni sud navodi da kako u konkretnom slučaju ne postoji konačni pojedinačni akt organa uprave i osigurana je druga sudska zaštita apelanta, odnosno da ukoliko neko osporava njegovo pravo vlasništva i posjeda na navedenoj nekretnini, apelant može podnijeti građansku tužbu nadležnom sudu u parničnom postupku, zatim imajući u vidu da podnositelj zahtjeva nigdje ne navodi prema kojoj to konkretnoj odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, načelnik općine ili druga služba ima obavezu i dužnost da osigura i izvrši uzoravanje i sijanje zemljišnih parcela koje su u privatnom vlasništvu (kako se to traži predmetnim zahtjevom), te konačno da nikakvom konkretnom radnjom načlnika ili neke od službi Općine Donji Vakuf nisu povrijeđena prava vlasništva i posjeda apelanta na predmetnoj nekretnini, proizilazi da ne samo da je apelantu osigurana druga sudska zaštita nego i da ne postoji zakonski osnov da se po zahtjevu vlasnika nekretnine - zemljišne parcele uspostavi obaveza i dužnost organa uprave na nivou općine da obrađuje takve parcele kako to zahtjeva apelant. U skladu sa navedenim Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja i apelantov zahtjev za zaštitu sioboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Herecgovine primjenom odredbe člana 69. stav 1. ZUP-a odbio kao neosnovan.
7. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 06 0 U 004832 12 Uz od 25. oktobra 2012. godine
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda broj 06 0 U 004832 12 Uz od 25. oktobra 2012. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava građanina zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu člana 6. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li član 6. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.
11. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za zaštitu prava ili sloboda zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a ne o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. U odnosu na rješenje Suda BiH broj S1 3 U 009883 12 Uvl od 22. januara 2013. godine
12. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po zahtjevu apelanata za ponavljanje postupka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata odnosno osnovanosti krivične optužbe u smislu člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju, a u vezi sa navodima apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u postupcima koji su rezultirali osporenim rješenjima nije raspravljano o apelantovoj imovini u smislu citirane ustavne odredbe, već se u utvrđivala samo procesna dopustivost predmetnih zahtjeva, odnosno zahtjeva za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i zahtjeva za ponavljanje postupka. Imajući u vidu naprijed navedeno, te zaključka u pogledu sa povredom prava na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, navodi apelacije u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić