Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-840/10 (A. R.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-840/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 840/10, rješavajući apelaciju Alme Ristanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Ristanić podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-KV-09- 000537 od 30. juna 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Ristanić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp- 09-000460 od 18. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Ristanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, koju zastupa Sanela Hidanović advokat iz Orašja, podnijela je 4. marta 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-09-000460 od 18. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-08-000017 od 20. januara 2009. godine, obustavljen je prekršajni postupak protiv apelantice zbog prekršaja iz člana 237. st. 1. i 2. tačka 13. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, a u vezi sa članom 96. stav 1. istog Zakona.

3. Općinski sud je posebnim rješenjem broj 032-0-Pr-08-000017 od 6. aprila 2009. godine odlučio o troškovima postupka kojim je odobrio troškove braniocu apelantice u ukupnom iznosu od 429,25 KM, dok sa viškom zahtjeva preko dosuđenih, apelantica je odbjena.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca apelantice protiv rješenja broj 032-0-Pr-08-000017 od 6. aprila 2009. godine.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000460 od 18. januara 2010.

godine, odbačena je kao nedozvoljena žalba branioca apelantice protiv rješenja Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Općinski sud posebnim rješenjem broj 032-0-Pr-08-000017 od 6. aprila 2009. godine odlučio o troškovima postupka kojim je odobrio troškove braniocu apelantice u ukupnom iznosu od 429,25 KM, a protiv kojeg je branilac apelantice podnio žalbu, koju je Vijeće rješenjem broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine odbilo kao neosnovanu, pa je apelantica izgubila pravo da od drugostepenog suda zahtjeva meritornu odluku o svojoj žalbi. Iz navedenih razloga Kantonalni sud je na osnovu člana 65. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenvije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009.

godine

8. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine, podnijela žalbu, ali je ona rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000460 od 18. januara 2010. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je žalba u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljeno rješenje Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine, budući da je prema navodima iz apelacije 10. jula 2009. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu protiv navedenog rješenja, pa se podrazumijeva da je rješenje Općinskog suda broj 032-0-KV-09-000537 od 30. juna 2009. godine, apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. marta 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Općinskog suda. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000460 od 18. januara 2010. godine

10. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava shodno kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza » (vidi Evropski sud za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag, odluka od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i X protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

12. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava rješenje Kantonalnog suda broj 003- 0-Pžp-09-000460 od 18. januara 2010. godine, kojim je žalba odbačena kao nedozvoljena, jer je apelantica izgubila pravo da od drugostepenog suda zahtjeva meritornu odluku o svojoj žalbi. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne žalbe, i da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima apelantice, niti joj je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

13. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o procesna dopustivost predmetne žalbe, nije odlučivalo ni o pravu apelantice na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

14. Apelantica se također žali da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelanticini navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelantice o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-840/10 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio