Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1834/11 (R. T.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1834/11
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1834/11, rješavajući apelaciju Rose Tukić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rose Tukić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 I 039785 03 I (stari broj I-2781/03).
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 71 0 I 039785 03 I (stari broj I-2781/03), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da Rosi Tukić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Rosa Tukić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banje Luke, podnijela je 20. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 I 039785 03 I (stari broj I-2781/03).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 3. maja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositeljki apelacije 15. maja 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Iz stanja spisa proizilazi da je djelimičnom presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda broj P-I-78/92 od 12. januara 1998. godine, koja je postala pravosnažna 12. januara 1998. godine, obavezan Novak Tukić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantkinji plaća mjesečno, na ime izdržavanja, iznos od po 150,00 KM počev od 1. januara 1998. godine pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uslovi ili do druge odluke suda, s tim da je dospjele iznose dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, a dospijevajuće svakog prvog, a najkasnije do 10. u mjesecu na apelantkinjine ruke.
7. Apelantkinja je 26. marta 2003. godine predlogom Osnovnom sudu pokrenula izvršni postupak radi izvršenja pravosnažne Presude tog suda broj P-I-78/92 od 12. januara 1998. godine. U predlogu za izvršenje apelantkinja je predložila da sud donese rješenje o izvršenju i to popisom i pljenidbom gotovog novca i svih pokretnih stvari koje se nađu u posjedu izvršenika i to do namirenja prispjele tražbine u iznosu od 9.450,0 KM sa zakonskom kamatom od podnošenja predloga do isplate, te troškova izvršnog postupka.
8. Osnovni sud je, postupajući povodom apelantkinjinog predloga za izvršenje, donio Rješenje broj I-2781/03 od 5. juna 2003. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Apelantkinja je podneskom od 9. septembra 2003. godine dopunila predlog za izvršenje u kome je obavijestila sud da je izvršenik registrovan kao vlasnik automobila koji je registrovan u Banjoj Luci, pa je tražila da Osnovni sud odmah od MUP-a zatraži podatke na kojoj adresi je registrovano predmetno vozilo, te da se pristupi pljenidbi vozila, kao pokretne stvari u smislu rješenja suda od 5. juna 2003. godine. Apelantkinja je ujedno obavijestila sud da izvršenik premješta pokretne stvari iz kuće s namjerom da onemogući prinudnu naplatu.
10. Apelantkinja je podnescima od 20. maja, 30. avgusta i 14. oktobra 2004. godine urgirala kod Osnovnog suda da izvrši popis svih pokretnih stvari koje se nalaze na adresi izvršenika.
11. Iz stanja spisa proizilazi da je izvršenik 16. jula 2005. godine izjavio prigovor protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-2781/03 od 5. juna 2003. godine.
12. Apelantkinja je podneskom od 29. septembra 2005. godine urgirala kod Osnovnog suda da odluči o prigovoru izvršenika.
13. Apelantkinja je ponovo podneskom od 10. oktobra 2005. godine urgirala kod Osnovnog suda da odluči o prigovoru izvršenika, te ujedno predložila da se izvrši rekonstrukcija spisa s obzirom na to da se, prema njenim navodima, u međuvremenu "zagubio".
14. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je donio Rješenje broj I-2781/03 od 26. decembra 2005. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika za iznos glavnog duga od 1.650,00 KM, u tom dijelu ukinute sve sprovedene izvršne radnje i obustavljen izvršni postupak, dok je u ostalom dijelu prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan, pa je rješenje o izvršenju održano na snazi. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je izvršenik po pravosnažnoj presudi postupio samo u jednom dijelu, odnosno isplatio je 11 alimentacija po 150,00 KM, ukupno 1.650,00 KM, o čemu je priložio dokaze u sudski spis, pa je za taj iznos glavnog duga sud usvojio prigovor i odlučio kao u izreci rješenja. Odlučujući o žalbi izvršenika protiv rješenja Osnovnog suda od 26. decembra 2005. godine, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio rješenje od 28. novembra 2011. godine kojim je žalba odbijena i rješenje Osnovnog suda potvrđeno.
15. U međuvremenu je Osnovni sud donio zaključak o prodaji broj I-2781/03 od 27. avgusta 2008. godine kojim je odredio popis, zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika javnim nadmetanjem, kao i datum održavanja predmetnog ročišta za 25. septembar 208. godine koje, prema stanju spisa, nije održano.
16. Apelantkinja je podneskom od 27. februara 2009. godine urgirala kod Osnovnog suda da po službenoj dužnosti, a shodno odredbi člana 21 stav 1 Zakona o izvršnom postupku, u vezi sa odredbom člana 136 stav 1 Zakona o parničnom postupku, pribavi podatke od Raiffeisen bank Banja Luka da li je izvršenik korisnik njemačke penzije putem te banke i pod kojim se brojem ona vodi kod te banke.
17. Osnovni sud je donio zaključak o prodaji broj 71 0 I 039785 03 I od 7. jula 2009. godine kojim je odredio popis, zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika javnim nadmetanjem, kao i datum održavanja predmetnog ročišta za 4. avgust 2009. godine.
18. Nakon toga, Osnovni sud je 4. avgusta 2009. godine sačinio zapisnik na licu mjesta na kojem je sudski izvršilac konstatovao da izvršenik penziju prima u Njemačkoj, te da će do kraja 2009. godine isplatiti u cijelosti dug.
19. Apelantkinja je podneskom od 1. septembra 2009. godine Osnovom sudu predložila da, u skladu sa članom 37 stav 2 Zakona o izvršnom postupku, u vezi sa stavom 1 tog člana, zaključkom iz stava 3 navedenog člana, naloži izvršeniku da navede podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, te o novčanim primanjima i novčanim depozitima, te mjestu i banci gdje prima penziju iz Njemačke sa brojem računa putem kojeg prima penziju pod prijetnjom novčane kazne iz člana 37 stav 5 Zakona o izvršnom postupku ako ne postupi po nalogu, odnosno pod prijetnjom krivične odgovornosti za davanje neistinitih ili nepotpunih podataka o imovini iz stava 3 navedenog člana Zakona o izvršnom postupku.
20. Postupajući po navedenom apelantkinjinom zahtjevu, Osnovni sud je zakazao ročište za 23. decembar 2009. godine, koje je odloženo za 26. januar 2010. godine, na kojem je izvršenik izjavio da prima penziju iz Njemačke, pa mu je naloženo da u roku od sedam dana dostavi broj računa i naziv banke kod koje prima navedenu penziju.
21. Pošto izvršenik nije postupio po rješenju suda od 26. januara 2010. godine, apelantkinja je podneskom od 4. marta 2010. godine Osnovnom sudu predložila da postupi u skladu sa članom 17 stav 1 tačka 10 Zakona o izvršnom postupku, izvršeniku izrekne novčanu kaznu u maksimalnom iznosu od 5.000,00 KM s obzirom na to da niz godina odbija dati podatke o svom žiro-računu, čime ometa sud u sprovođenju izvršnih radnji.
22. Osnovni sud je povodom apelantkinjinog predloga za izricanje novčane kazne zakazao i održao ročište 15. aprila 2010. godine na kojem je od izvršenika zatražio da dâ podatke o penzionom broju, banci i broju računa putem kojeg prima penziju, a da je izvršenik istaknuo da kod sebe nema tih podataka, nego da se oni nalaze u Njemačkoj, u stanu gdje je prijavljen.
23. Apelantkinja je 15. juna 2010. godine Okružnom tužilaštvu u Banjoj Luci podnijela krivičnu prijavu protiv izvršenika zbog počinjenog krivičnog djela izbjegavanja izdržavanja iz člana 210 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske. Prema stanju spisa, povodom predmetne krivične prijave ništa nije urađeno.
24. Apelantkinja je podneskom od 14. juna 2010. godine Osnovom sudu ponovo predložila da postupi u skladu sa članom 17 stav 1 tačka 10 Zakona o izvršnom postupku i izvršeniku izrekne novčanu kaznu u maksimalnom iznosu od 5.000,00 KM s obzirom na to da niz godina odbija dati podatke o svom žiro-računu, čime ometa sud u sprovođenju izvršnih radnji.
25. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 039785 03 I od 18. juna 2010. godine kojim je utvrdio da izvršenik nije postupio po Rješenju o izvršenju broj I-2781/03 od 5. juna 2003. godine (sada novi broj 71 0 I 039785 03 I) slijedom čega mu je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 KM, koja će se izvršiti pljenidbom pokretnih stvari izvršenika. Stavom II izreke rješenja izvršeniku je ostavljen novi rok u trajanju od 15 dana da izvrši radnju po navedenom rješenju o izvršenju. Stavom III izreke rješenja je zaprijećena novčana kazna izvršeniku u povećanom iznosu od 2.000,00 KM ukoliko ne postupi po novom rješenju o izvršenju donesenom u predmetnoj izvršnoj stvari ni u ostavljenom roku od 15 dana.
26. Pošto izvršenik nije postupio po rješenju suda od 18. juna 2010. godine, apelantkinja je podnescima od 26. oktobra 2010. godine i 17. februara 2011. godine Osnovnom sudu predložila da izvršeniku izrekne zaprijećenu novčanu kaznu u povećanom iznosu od 2.000,00 KM i pristupi njenom izvršenju.
27. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantkinja podneskom Osnovnom sudu od 31. avgusta 2011. godine predložila promjenu predmeta i sredstva izvršenja na način da se izvršenje sprovede pljenidbom novčanih sredstava izvršenika koji se vode kod NLB Razvojna banka Banja Luka i prenosom na apelantkinjin račun.
28. Dalje, iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud dopisom od 7. novembra 2011. godine dostavio izvršenje na sprovođenje NLB Razvojna banka Banja Luka na način da se izvršenje sprovede pljenidbom i prenovom novčanih sredstava sa transakcijskog računa izvršenika na apelantkinjin račun.
29. Nakon toga, NLB Razvojna banka Banja Luka je dopisom od 9. novembra 2011. godine obavijestila Osnovni sud da je račun izvršenika blokiran i da je rješenje o izvršenju zavedeno u redoslijed za naplatu zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika.
30. Apelantkinja je podneskom Osnovnom sudu od 12. januara 2012. godine ponovo predložila da se izvršenje sprovede popisom, zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje se nađu u posjedu izvršenika.
31. Osnovni sud je 10. februara 2012. godine donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja protiv kojeg rješenja je izvršenik izjavio prigovor.
32. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 039 785 03 I od 6. marta 2013. godine prigovor odbio kao neosnovan. Takođe, sud je zaključkom od 22. marta 2013. godine odredio pljenidbu pokretnih stvari izvršenika.
33. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud zaključkom od 25. aprila 2013. godine odredio prvo ročište za prodaju pokretnih stvari u vlasništvu izvršenika putem usmenog javnog nadmetanja.
34. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
35. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela hronologiju predmetnog postupka, te istaknula da Osnovni sud nema i ne može imati opravdanje da više od osam godina vodi postupak bez uspjeha, dozvoljavajući izvršeniku da postupa suprotno članu 10 Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje supsidijarno, čime joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Apelantkinja je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Vladi Republike Srpske da joj isplati 4.000,00 KM na ime nematerijalne štete koju trpi zbog odugovlačenja postupka i zbog uskraćivanja mogućnosti da se u razumnom roku raspravlja o utemeljenosti njenog zahtjeva.
b) Odgovor na apelaciju
36. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka, te istakao da je u predmetnom izvršnom postupku kontinuirano preduzimao izvršne radnje. Osnovni sud je, takođe, istaknuo da nema odgovornosti suda za dužinu trajanja izvršnog postupka zbog toga što su izvršne radnje sprovedene blagovremeno, u svemu prema apelantkinjinom predlogu.
V.Relevantni propisi
37. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 118.
Izvršne radnje (1) Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom. VI.Dopustivost
38. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
39. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
40. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
41. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
43. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu s i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
44. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio odluku povodom njenog predloga za izvršenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
45. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 26. marta 2003. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 10 godina i jedan mjesec.
Analiza dužine trajanja postupka
46. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelantkinja svojim ponašanjem nije uticala na dužinu predmetnog postupka.
47. Ustavni sud, dalje, imajući u vidu da je izvršni postupak za realizaciju potraživanja na ime izdržavanja trajao 10 godina i jedan mjesec i koji je za apelantkinju izuzetno važan, smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i traži globalnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni u konkretnom predmetu nije prepoznao, niti su ih redovni sudovi predočili. Pri tome Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda da su u predmetnom izvršnom postupku kontinuirano preduzimane izvršne radnje, te da nema odgovornosti suda za dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka zbog toga što su izvršne radnje sprovedene blagovremeno nisu u redu. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon 10 godina i jedan mjesec okončao predmetni izvršni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantkinja nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelantkinja urgencijama pokušavala da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje 10 godina i jedan mjesec, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
48. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
49. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. S obzirom na to da predmetni postupak traje 10 godina, Ustavni sud smatra da apelantkinji treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak po apelantkinjinom predlogu za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od 10 godina iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra hitnim pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.
51. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić