Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-733/10 (Mldb. M. L. iz Novog Sada)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dijete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-733/10

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 733/10, rješavajući apelaciju mldb. M. L., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija mldb. M. L.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke o preciziranom predlogu za izvršenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Sokocu broj 089-1-I- 06-000-191.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da bez daljnjeg odgađanja u cijelosti okonča izvršni postupak u predmetu broj 089-1-I-06- 000-191 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da mldb. apelantkinji M. L., koju zastupa majka i zakonska zastupnica Mirjana Lalović, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja ustavnih prava.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mldb. M. L. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Novog Sada, koju zastupa majka i zakonska zastupnica Mirjana Lalović, podnijela je 22. februara 2010. godine apelaciju zbog nedonošenja odluke o preciziranom predlogu za izvršenje u razumnom roku u predmetu izvršenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 089-1-I-06-000-191.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Jove Lalovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 29. oktobra 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. novembra 2010. godine a na zahtjev Ustavnog suda 19. aprila 2013. godine je dostavljen cio spis broj 089-1-I-06-000-191. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju budući da se prema naznaci PTT službe odselio sa adrese navedene u izvršnom naslovu.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je zakonskoj zastupnici mldb. apelantkinje 18. novembra 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Presudom Osnovnog suda broj P-601/04 od 21. aprila 2006. godine razveden je brak između zakonske zastupnice mldb. apelantkinje i izvršenika, njihovo zajedničko dijete mldb. apelantkinja povjerena je na zaštitu, vaspitanje i izdržavanje majci i zakonskoj zastupnici uz obavezu izvršenika (oca) da na ime izdržavanja mldb. apelantkinje doprinosi mjesečno 15% od ličnog dohotka na ruke majke i zakonske zastupnice, počev od 29. aprila 2004. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi. U obrazloženju presude, u pogledu izdržavanja mldb. apelantkinje, Osnovni sud je naveo da je odluka o izdržavanju i visini izdržavanja donesena na osnovu sporazumnog predloga parničnih stranaka čiji je brak istom presudom razveden.

7. Zakonska zastupnica mldb. apelantkinje je 14. avgusta 2006. godine Osnovnom sudu podnijela predlog za izvršenje na ličnom dohotku izvršenika radi naplate izdržavanja. U predlogu je navedeno da izvršenik nije izmirio obavezu iz izvršne isprave-Presude Osnovnog suda broj P-601/04 pa je predloženo da se odredi izvršenje zabranom raspolaganja na ½ ličnog dohotka izvršenika radi naplate izdržavanja mldb. apelantkinje koji su određeni u visini od 15% ličnog dohotka izvršenika počev od 29. aprila 2004. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće, dok za to postoje zakonski razlozi, da se izvršenik obaveže dospjele obroke koji nisu isplaćeni isplatiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja. Osim toga, predloženo je da se naloži Telekomunikacijama Republike Srpske a.d. Sokolac - RJ Istočno Sarajevo kao poslodavcu izvršenika da dospjeli iznos za koji je određeno izvršenje isplati u određenom roku a dospijevajući u utvrđenom roku iz izvršnog naslova.

8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 089-1-I-06-000-191 od 18. septembra 2006. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga poslodavcu izvršenika na sprovođenje.

9. Zakonska zastupnica mldb. apelantkinje je dopisom od 2. aprila 2007. godine obavijestila Osnovni sud da nije izvršena isplata zaostalih obroka, odnosno od datuma podnošenja tužbe 29. aprila 2004. godine do dana donošenja presude u novembru 2006. godine (kako je utvrđeno pravosnažnom presudom), te da se sve uplate na ime izdržavanja mldb. apelantkinje odnose na period nakon donošenja presude. Predložila je da se u cijelosti postupi po rješenju od 18. septembra 2006. godine.

10. Dopisom od 5. decembra 2007. godine zakonska zastupnica mldb. apelantkinje je obavijestila Osnovni sud da je protiv izvršenika pokrenut krivični postupak zbog izbjegavanja izvršenja sudske odluke.

11. Osnovni sud je dopisom od 11. decembra 2007. godine od Telekoma Srpske kao poslodavca izvršenika zatražio informaciju da li je postupljeno po rješenju o izvršenju od 18. septembra 2006. godine.

12. Telekom Srpske je dopisom od 19. decembra 2007. godine obavijestio Osnovni sud da je ekonomska služba postupila po rješenju o izvršenju na osnovu kog se od izvršenika na ime izdržavanja mldb. apelantkinje uplaćuje 15% od njegovog ličnog dohotka. U prilogu navedenog dopisa dostavljene su platne liste izvršenika.

13. Zakonska zastupnica mldb. apelantkinje je podneskom od 9. novembra 2009. godine precizirala izvršni predlog u kom je istakla da se sudska odluka (izvršni naslov) nije izvršila u cijelosti, konkretno da nije izvršena za sporni period dospjelih a neisplaćenih obroka (od 29. aprila 2004. godine do novembra 2006. godine, kada je donesena presuda). Ponovo je zatražila da se izvršenik obaveže da za ovaj sporni period isplati sve dospjele iznose izdržavanja za mldb. apelantkinju u ukupnom iznosu od 7.750,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom za svaki dospjeli neisplaćeni iznos, kako je ranije precizirano u predlogu za dozvolu izvršenja.

14. O navedenom predlogu zakonske zastupnice mldb. apelantkinje nije donesena odluka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Zakonska zastupnica mldb. apelantkinje je u apelaciji navela da je u konkretnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da nadležni sud u periodu od tri godine nije sproveo kompletno rješenje o izvršenju, niti je odlučio o preciziranom predlogu za izvršenje dopjelih a neisplaćenih obroka na ime izdržavanja mldb. apelantkinje. Obrazlažući dalje navode apelacije, istaknuto je da od donošenja presude kojom je izvršenik obavezan da na ime izdržavanja mldb. apelantkinje izdvaja 15% od svoje plate pa do podnošenja apelacije, izvršni naslov nije realizovan za period od aprila 2004. godine do novembra 2006. godine, zbog čega je kod Osnovnog suda dva puta urgirala i precizirala izvršni predlog o kojem nije donesena nikakva odluka. Navedeni izvršni predmet se za sporni period vodi tri godine a budući da nadležni sud nije donio odluku, po mišljenju zakonske zastupnice mldb. apelantkinje, proizilazi da je neekonomičan i neefikasan. Pri tome je ukazala da se dužina postupka ni u kom slučaju ne može pripisati njoj kao zakonskoj zastupnici mldb. apelantkinje čija prava i interese zastupa aktivnim učestvovanjem u postupku zahtijevajući da nadležni sud sprovede izvršni naslov u cijelosti, a ne djelomično. Ocjenjuje da je odgovornost za neprimjereno dugo trajanje postupka na nadležnom sudu koji u periodu od tri godine nije riješio o zahtjevu mldb. apelantkinje za izvršenje neisplaćenih dospjelih obroka na ime izdržavanja koja joj pripadaju. Zbog navedenog je zatražila da Ustavni sud primijeni odredbu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda i da se mldb. apelantkinji naknadi nematerijalna šteta, zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

16. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju predložio da se apelacija odbije jer je u postupku koji se vodio pred tim sudom rješenjem određeno predloženo izvršenje, na osnovu Presude broj P-601/04. Zatim je navedeno da je rješenje o izvršenju upućeno poslodavcu izvršenika koji je obavijestio sud da je njihova ekonomska služba postupila po rješenju o izvršenju na osnovu kojeg izvršenik na ime izdržavanja mldb. apelantkinje uplaćuje 15% od njegovog ličnog dohotka a kao dokaz su dostavljene platne liste izvršenika. Osnovni sud je istakao da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava mldb. apelantkinje i da je postupljeno po rješenju o izvršenju u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku. U pogledu dospjelih a neisplaćenih iznosa na ime izdržavanja, Osnovni sud se u odgovoru nije izjasnio niti je navedeno iz kog razloga nije odlučeno o preciziranom zahtjevu zakonske zastupnice mldb. apelantkinje za isplatu izdržavanja u spornom periodu.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnim odredbama glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstavo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 11. stav 3.

Odluke u izvršnom postupku sud donosi u obliku rješenja ili zaključka.

Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namienje tog potraživanja.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju zakonska zastupnica mldb. apelantkinje se obratila Ustavnom sudu zbog toga što rješenje o izvršenju nije sprovedeno u cijelosti i zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o preciziranom predlogu za izvršenje u dijelu dospjelih a neisplaćenih obroka na ime izdržavanja mldb. apelantkinje. Prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Zakonska zastupnica mldb. apelantkinje smatra da je zbog nesprovođenja izvršnog naslova u cjelini i nedonošenja odluke o preciziranom izvršnom predlogu, povrijeđeno pravo mldb. apelantkinje na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

(...)

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;

24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)

25. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatarno kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evrpske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, Odluku broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U konkretnom slučaju se radi o pravu koje je utvrđeno u parničnom postupku i čije je izvršenje mldb. apelantkinja zatražila u izvršnom postupku, pa apelantkinja uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

26. Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Takođe, u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

27. Ustavni sud primjećuje da je zakonska zastupnica mldb. apelantkinje Osnovnom sudu podnijela predlog za izvršenje u avgustu 2006. godine na osnovu pravosnažne Presude istog suda broj P-601/04 kojom je utvrđena obaveza izvršenika da na ime izdržavanja mldb. apelantkinje doprinosi mjesečno 15% od svoje plate počev od 29. aprila 2004. godine pa dalje, sve dok za to budu postojali zakonski razlozi. Osnovni sud je u zakonskom roku, u septembru iste godine, rješenjem o izvršenju dozvolio predloženo izvršenje i dostavio ga poslodavcu izvršenika na sprovođenje. Zakonska zastupnica mldb. apelantkinje je dopisima iz aprila 2007. godine i novembra 2009. godine ukazala Osnovnom sudu da rješenje o izvršenju nije sprovedeno u cijelosti, da nije izvršena isplata dospjelih a neisplaćenih obroka na ime izdržavanja, te je zatražila da Osnovni sud donese rješenje kojim će izvršenika obavezati da za sporni period mldb. apelantkinji isplati sve dospjele obroke u iznosu od 7.750,00 KM. Prema stanju spisa koji je Ustavni sud pribavio od Osnovnog suda, proizilazi da o navedenom predlogu zakonske zastupnice mldb. apelantkinje nije odlučeno u vrijeme podnošenja apelacije, niti u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, što znači da postupak za sporni dio obaveze izvršenika nije okončan i traje više od šest godina. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud samo u decembru 2007. godine, nakon pismenog obraćanja zakonske zastupnice mldb. apelantkinje, od poslodavca izvršenika zatražio informaciju da li je postupljeno po rješenju o izvršenju i da nakon toga, ni po novom zahtjevu zakonske zastupnice mldb. apelantkinje da se rješenje o izvršenju sprovede i za sporni period, nije provjeravao u kom obimu je sprovedeno izvršenje, niti je o zahtjevu zakonske zastupnice donio bilo kakvu odluku. Takvo postupanje suda ne može se ocijeniti kao efikasno, budući da njegova uloga i jeste da obezbijedi efikasnost postupka u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, a to konkretno znači preduzimanje mjera i radnji u svrhu okončanja postupka. Ovo posebno kad se ima u vidu da je postupak izvršenja zakonom određen kao hitan i da se u njegovom sprovođenju zahtijeva naročita marljivost (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). U konkretnom slučaju Osnovni sud u periodu dužem od šest godina nije preduzeo radnju u svrhu provjere i sprovođenja izvršenja za sporni period, te s tim u vezi dovršenja izvršenja. U tom smislu Osnovni sud je propustio da provjeri u kom obimu je sprovedeno izvršenje potrebno za namirenje potraživanja utvrđenog pravosnažnom presudom, konkretno za sporni period od podnošenja tužbe do donošenja presude. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u tom pravcu nije dao nikakvo obrazloženje, niti je naveo jasne i nedvosmislene razloge zbog kojih nije donio odluku o preciziranom predlogu za izvršenje, te je stoga odlučujući doprinos za trajanje postupka dužem od šest godina na strani Opštinskog suda.

28. Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno pravo mldb. apelantkinje na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Zakonska zastupnica mldb. apelantkinje je zatražila da se mldb. apelantkinji, zbog nesprovođenja izvršnog naslova u cjelini i nedonošenja odluke o preciziranom predlogu, dosudi naknada nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 3.000,00 KM.

30. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.

31. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantkinji bi za svaku godinu odgađanja da se izvrši odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost kao što je to u konkretnom slučaju. S obzirom na to da u predmetnom postupku nije donesena odluka o preciziranom zahtjevu za izvršenje u periodu dužem od šest godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je zakonskoj zastupnici mldb. apelantkinje potrebno isplatiti ukupan iznos od 1.800,00 KM, što je obaveza Vlade Republike Srpske.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak po predlogu zakonske zastupnice mldb. apelantkinje za izvršenje pravosnažne presude u cijelosti traje šest godina i još nije okončan, a čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio nadležni sud, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra hitnim.

33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-733/10 (Mldb. M. L. iz Novog Sada) | Sudska praksa | Aktio