Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3463/11 (D. G. iz Mrkonjić-Grada i R. G. iz Sarajeva)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3463/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3463/11, rješavajući apelaciju Dušana Gašića i Radoslava Gašića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dušana Gašića i Radoslava Gašića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 P 006137 11 Gž 2 od 25. februara 2013.

godine vraćen Osnovnom sudu u Mrkonjić-Gradu na ponovno suđenje.

Nalaže se Osnovnom sudu u Mrkonjić-Gradu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu koji mu je Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 P 006137 11 Gž 2 od 25.

februara 2013. godine vraćen na ponovno suđenje, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Mrkonjić-Gradu da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dušan Gašić iz Mrkonjić-Grada i Radoslav Gašić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 29. avgusta i 12. septembra 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), evidentirane pod br. AP 3463/11 i AP 3610/11, zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Mrkonjić-Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 75 0 P 006137 10 P 2.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da se apelacije registrovane pod br. AP 3463/11 i AP 3610/11 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji oba predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3463/11.

3. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 21. septembra 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. Okružni sud i Osnovni sud su 26. septembra i 6. oktobra 2011. godine dostavili odgovore na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Osnovnog suda i Okružnog suda dostavljeni su apelantima 14. i 19. oktobra 2011. godine.

5. Takođe, Ustavni sud je 8. marta 2013. godine od Okružnog suda zatražio da mu dostavi podatke u vezi sa žalbenim postupkom koji se vodio pred tim sudom u predmetnom postupku, kao i da dostavi presudu Osnovnog suda od 29. septembra 2011. godine. Okružni sud je 25. marta 2013. godine dostavio tražene podatke zajedno sa rješenjem koje je donio u žalbenom postupku, te prvostepenu presudu od 29. septembra 2011. godine i dopunsku presudu prvostepenog suda od 21. juna 2012. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelanti su 13. marta 2003. godine podnijeli Osnovnom sudu tužbu protiv Bore Kesića, Republike Srpske-Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove

- Područna jedinica Mrkonjić-Grad i Sekretarijata za poslove uprave-Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Mrkonjić-Grad (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed.

8. Presudom Osnovnog suda broj P-31/03 od 26. januara 2004. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud obaveže tužene da uklone dio stambeno-poslovnog objekta prvotuženog u dijelu koji se nalazi na parceli apelanata i da apelantima predaju u posjed dio zauzete parcele, bliže označene u dispozitivu presude. Istom presudom odbijen je i zahtjev apelanata da se obavežu tuženi da im naknade troškove postupka, dok su apelanti obavezani da tuženim naknade troškove postupka.

9. Rješenjem Okružnog suda broj Gž-790/04 od 30. oktobra 2006. godine uvažena je žalba prvoapelanta, prvostepena presuda je ukinuta u cijelosti i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Presudu broj 075-0-P- 06-000295 od 22. aprila 2008. godine. Navedenom presudom djelimično je usvojen alternativni tužbeni zahtjev apelanata i tuženi (kao trećetuženi je označena Opština Mrkonjić-Grad) su obavezani da solidarno isplate apelantima iznos od 6.800,00 KM na ime naknade za zauzeto zemljište na parceli koja je vlasništvo apelanata, kao i da apelantima solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 22,45 KM i 522,18 KM. Istom presudom odbijen je višak alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa apelanata, te su obavezani da tuženim naknade troškove postupka (prvotuženom iznos od 6.734,93 KM a drugotuženom i trećetuženom iznos od 6.223,49KM).

11. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001778 od 14. novembra 2008. godine uvažene su žalbe stranaka, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

12. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 75 0 P 006137 08 P od 8. oktobra 2009. godine kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata i eventualni tužbeni zahtjev apelanata, bliže opisan u dispozitivu navedene presude. Istom presudom obavezani su apelanti da na ime troškova postupka prvotuženom isplate iznos od 12.445,00 KM, a drugotuženom i trećetuženom iznos od 6.600,00 KM.

13. Rješenjem Okružnog suda broj 75 0 P 006137 10 Gz od 15. aprila 2010. godine uvažene su žalbe apelanata, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

14. Odlučujući po treći put u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Presudu broj 75 0 P 006137 10 P 2 od 29. septembra 2011. godine. Navedenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev drugoapelanta, dok je usvojen tužbeni zahtjev prvoapelanta, na način bliže označen u dispozitivu presude.

15. Dopunskom presudom Osnovnog suda broj 75 0 P 006137 10 P 2 od 21. juna 2012. godine obavezan je drugoapelant da na ime troškova postupka prvotuženom isplati iznos od 8.090,00 KM, a drugotuženom i trećetuženom iznos od 8.175,00 KM.

16. Rješenjem Okružnog suda broj 75 0 P 006137 1 Gž 2 od 25. februara 2013. godine uvažene su žalbe apelanata i tuženih, ukinute su prvostepena i dopunska presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je prvostepena odluka ostala neizmijenjena u dijelu odluke kojim je odlučeno o zahtjevu drugoapelanta za naknadu nematerijalne i materijalne štete.

17. Prema stanju spisa, Osnovni sud nije donio odluku u ponovnom postupku, odnosno nije okončao predmetni postupak.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti smatraju da je, zbog nedonošenja pravosnažne odluke povodom njihove tužbe, u predmetnom postupku povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su iznijeli hronologiju parničnog postupka koji je pokrenut tužbom 13. marta 2003. godine, istaknuvši da ion traje nerazumno dugo, te da je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku ponovni postupak pred prvostepenim sudom. Povredu prava na imovinu apelanti vide u tome što, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, ne mogu da dođu u posjed svoje imovine (30 m² građevinskog zemljišta u centru grada). Takođe, apelanti su tražili i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo presude koje je donio u predmetnom postupku, koje su ukidane rješenjima Okružnog suda, te je istakao da nije prekršio prava na koja se apelanti pozivaju u svojim apelacijama.

20. Okružni sud je u svom odgovoru naveo da svojim odlukama nije povrijedio prava apelanata, te je predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

22. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

28. Apelanti navode da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju..

29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije, u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

30. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmetni parnični postupak pokrenut 13. marta 2003. godine koji, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog parničnog postupka jeste deset godina i dva mjeseca.

32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi predaje u posjed, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

33. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u predmetnom postupku donio pet odluka koje su u žalbenim postupcima pred Okružnim sudom ukidane i vraćane na ponovni postupak, koji prema stanju spisa još uvijek nije okončan. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud donosio odluke u relativno kratkim periodima (najduži period je bio godina i šest mjeseci), što se može reći i za drugostepeni sud (najduži period su bile dvije godine i devet mjeseci). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud svojim rješenjima ukidao prvostepene odluke i predmet vraćao prvostepenom sudu na ponovni postupak zbog nepostupanja po njegovim primjedbama i uputama datim u rješenjima (povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne ocjene izvedenih dokaza). U svojim odgovorima Osnovni sud i Okružni sud su naveli da nisu povrijeđena prava apelanata, te su predložili da se apelacije odbiju kao neosnovane. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u konkretnom slučaju pet puta donosio presude koje su ukidane i predmet je vraćan na ponovni postupak, što znači da Osnovni sud nije postupao djelotvorno u predmetnom postupku. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi iz apelacije

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te nalog Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni parnični postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni deset godina i dva mjeseca nakon podnošenja tužbe, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu uticali na dužinu postupka, a Osnovni sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3463/11 (D. G. iz Mrkonjić-Grada i R. G. iz… | Sudska praksa | Aktio