Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2215/11 (M. G.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2215/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 2215/11, rješavajući apelaciju Mate Grgića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. lipnja 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mate Grgića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem I-26200/03 (novi broj 065 0 I 212207 12 I).

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da po žurnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj I-26200/03 (novi broj 065 0 I 212207 12 I), sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 74.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mato Grgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Zovika, kojeg zastupa Sanela Hidanović, odvjetnica iz Orašja, podnio je 24. svibnja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-26200/03 (novi broj 065 0 I 212207 12 I).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. travnja 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 26. travnja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositelju apelacije 7. svibnja 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda u Orašju broj P-332/02 od 11. lipnja 2003. godine obvezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo obrane (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu isplati naknadu plaće za razdoblje od siječnja 2002. godine zaključno sa studenim 2002. godine u iznosima od po 480,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.039,00 KM.

7. Apelant je 6. listopada 2003. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude Općinskog suda u Orašju broj P-332/02 od 11. lipnja 2003. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da sud donese rješenje o izvršenju, na način bliže opisan u samom prijedlogu, i to na novčanim sredstvima koja se vode na izvršenikovom računu kod UPI banke.

8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-26200/03 od 23. siječnja 2004. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Izvršenik je 9. veljače 2004. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju na koji je apelant 22. ožujka 2004. godine dostavio odgovor Općinskom sudu.

10. Rješenjem Općinskog suda broj I-26200/03 od 5. srpnja 2005. godine odbijen je kao neutemeljen izvršenikov prigovor, pa je rješenje o izvršenju od 23. siječnja 2004. godine u cijelosti održano na snazi. Istim rješenjem je određeno da se apelantovi troškovi određuju u ukupnom iznosu od 368,00 KM i da ih je izvršenik dužan namiriti apelantu.

11. Apelant je podneskom od 1. kolovoza 2006. godine obavijestio sud da izvršenik nije postupio po odluci suda, te je predložio da sud nastavi sa dozvoljenim izrvršenjem, i to izricanjem i naplatom novčanih kazni i prinudnih mjera protiv izvršenika, a sve u svezi sa odredbom članka 17. Zakona o izvršnom postupku. Osim toga, apelant je istim podneskom urgirao kod Općinskog suda postupanje u konkretnoj pravnoj stvari.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 7. kolovoza 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za dopunsko rješenje o izvršenju radi naplate zateznih kamata na troškove parničnog postupka u iznosu od 1.039,00 KM, počevši od 11. lipnja 2003. godine kao dana kada je odluka o troškovima donijeta pa do isplate, kao i troškova izvršnog postupka po rješenju o izvršenju u iznosu od 240,00 KM.

13. Općinski sud je dopisom od 5. listopada 2006. godine obavijestio apelanta da je rješenje o izvršenju od 23. siječnja 2004. godine, uz rješenje od 5. srpnja 2005. godine, dostavljeno UPI banci Sarajevo na provedbu 11. srpnja 2005. godine.

14. Odlučujući o apelantovom prijedlogu od 7. kolovoza 2006. godine, Općinski sud je donio rješenje od 15. veljače 2007. godine kojim je odbacio prijedlog kao nepravodoban.

15. Apelant je podneskom od 26. rujna 2008. godine obavijestio Općinski sud da Presuda broj P-332/02 nije u cijelosti izvršena, te je urgirao nastavak izvršnog postupka. Apelant je naveo da je presuđeno, a pravomoćnim rješenjem o izvršenju naloženo da se izvrši presuda i u dijelu koji glasi da je izvršenik obvezan da nastavi [apelantu] isplaćivati utvrđeni iznos (po 480,00 KM) do konačnog rješenja njegovog statusa.

16. Apelant je podneskom od 29. lipnja 2010. godine precizirao neisplaćene iznose, te urgirao postupanje u konkretnom izvršnom predmetu.

17. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud podneskom od 9. srpnja 2010. godine tražio od UPI banke Sarajevo obavještenje o provedbi izvršenja po rješenju o izvršenju od 23. siječnja 2004. godine.

18. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio rješenje od 4. srpnja 2011. godine kojim je apelantov prijedlog od 29. lipnja 2010. godine odbijen i predmetni izvršni postupak obustavljen.

19. Apelant je 1. kolovoza 2011. godine izjavio priziv protiv rješenja od 4. srpnja 2011. godine, poslije čega je spis upućen Kantonalnom sudu na odlučivanje.

20. Kantonalni sud je rješenjem od 22. veljače 2012. godine uvažio apelantov priziv, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

21. Nakon toga, Općinski sud je donio rješenje od 13. srpnja 2012. godine kojim je djelomično usvojio apelantov prigovor od 29. lipnja 2010. godine i nastavio izvršni postupak.

22. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik 23. srpnja 2012. godine izjavio prigovor na rješenje od 13. srpnja 2012. godine koji je dostavljen apelantu na odgovor, te je apelant 5. veljače 2013. godine dostavio svoj odgovor na prigovor izvršenika.

23. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u tijeku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je ukratko opisao kronologiju predmetnog postupka, te istaknuo da je ovakvo postupanje Općinskog suda nedopušteno i neprimjereno. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da po žurnom postupku donese odluku o nastavku predmetnog izvršnog postupka i obveže Vladu Kantona Sarajevo da mu isplati naknadu na ime nematerijelne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

25. U odgovoru na apelaciju, uredujuća sutkinja Općinskog suda je navela da je ovim predmetom zadužena od 1. travnja 2013. godine. Nakon toga, uredujuća sutkinja je opisala kronologiju postupka, te, između ostalog, navela da je izvršenik, putem zakonskog zastupnika 23. srpnja 2012. godine izjavio prigovor na rješenje od 13. srpnja 2012. godine koje je dostavljeno [apelantu] na odgovor, te je [apelant] 5. veljače 2013. godine dostavio svoj odgovor na prigovor izvršenika, [te da] po prigovoru izvršenika nije riješeno.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Članak 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

27. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. Sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.

31. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

33. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

34. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

35. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom prigovora izvršenika, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, duljinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Razdoblje koje se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da je apelant 6. listopada 2003. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnog postupka jeste devet godina i sedam mjeseci.

Analiza duljine trajanja postupka

37. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. Obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (realizacija potraživanja iz radnog odnosa), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim.

38. Promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 1. kolovoza 2006. godine, 26. rujna 2008. godine i 29. lipnja 2010. godine). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio duljini predmetnog postupka.

39. Promatrajući ponašanje redovitog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon više od tri mjeseca odredio predloženo izvršenje (23. siječnja 2004. godine), te da predmetni izvršni postupak ni nakon devet godina i sedam mjeseci od pokretanja nije dovršen. Naime, iz stanja spisa proizlazi da po prigovoru izvršenika nije riješeno, te da je postupak još uvijek u tijeku pred Općinskim sudom. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ukazao zbog čega predmetni izvršni postupak nije okonačan ni nakon devet godina i sedam mjeseci. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon devet godina i sedam mjeseci okončao predmetni izvršni postupak (vidi, Europski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. lipnja 2006. godine, stavak 37).

40. U svezi s tim, Ustavni sud ističe da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati žurno (vidi, Europski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), što je i regulirano člankom 5. stavak 1. ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan postupati žurno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34).

41. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim, traje devet godina i sedam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je duljina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u iznimnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da Općinski sud, osim što je iznio kronologiju predmetnog slučaja, nije iznio razloge koji bi eventualno mogli opravdati duljinu predmetnog postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud smatra da se duljina predmetnog izvršnog postupka, koji traje devet godina i sedam mjeseci, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

42. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

43. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog postupka. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka predstavlja iznimku, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u izvšnom postupku, te nalog Općinskom sudu da okonča predmetni izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravomoćne presude traje dulje od devet godina i kada još uvijek nije okončan iako se i prema domaćem zakonu i prema Europskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom žurne naravi.

45. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2215/11 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio