Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1464/11 (D. S.)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1464/11
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1464/11, rješavajući apelaciju Dragana Smiljića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dragana Smiljića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 041813 07 P od 18.
aprila 2012. godine.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 041813 07 P od 18. aprila 2012. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Draganu Smiljiću, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Smiljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 041813 07 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. maja 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 24. maja 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Apelant je 25. maja 1994. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Radovana Ćuluma, KOSIG d.d. za osiguranje Banja Luka i Nebojše Stanojević radi naknade štete na apelantovom automobilu nastale u saobraćajnoj nesreći od 20. novembra 1993. godine u iznosu od 3.853,00 dinara sa pripadajućim kamatama. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-578/94.
7. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud Rješenjem broj Mal-66/02 od 19. juna 2006. godine vratio apelantu tužbu na dopunu i ispravku, a u skladu sa članom 53 Zakona o parničnom postupku.
8. Apelant je 29. juna 2006. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak u kome je kao tužene označio Radovana Ćuluma, "Kosig Dunav" osiguranje a.d. Banja Luka, kao pravnog sljednika „Kosiga“ d.d. Banja Luka, i Nebojšu Stanojevića i tužbeni zahtjev preinačio na iznos od 3.853,00 KM.
9. Nakon toga, apelant je 6. jula 2006. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak i u njegovom prilogu dokaze po tužbi.
10. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud donio Rješenje broj Mal-66/00 od 1. marta 2007. godine kojim je odlučio da će se u konkretnoj pravnoj stvari postupak voditi prema pravilima parničnog postupka.
11. Osnovni sud je 27. februara 2009. godine tužbu i podnesak apelanta od 29. juna 2006. godine sa prilozima dostavio tuženom "Kosig Dunav" osiguranje a.d. Banja Luka na odgovor.
12. Osnovni sud je 28. februara 2009. godine tužbu sa prilozima dostavio tuženom Nebojši Stanojeviću na odgovor.
13. Tuženi Nebojša Stanojević je odgovor na tužbu dostavio 11. marta 2009. godine, a tuženi "Kosig Dunav" osiguranje a.d. Banja Luka 16. marta 2009. godine.
14. Apelant je 10. marta 2009. godine urgirao kod Osnovnog suda tražeći da taj sud hitno zakaže pripremno ročište.
15. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 041813 07 P od 14. avgusta 2009. godine kojim je vratio tužbu na ispravku i dopunu i podnesak apelanta od 29. juna 2006. godine, te pozvao apelanta da sudu u roku od osam dana od dana prijema predmetnog rješenja dostavi ispravljenu tužbu u kojoj će pravilno označiti tuženu stranu. U obrazloženju predmetnog rješenja je, između ostalog, navedeno da su pisma upućena tuženom Radovanu Ćulumu vraćena sudu sa napomenom dostavljača da je umro. Imajući u vidu navedeno, sud je na osnovu odredaba čl. 66 i 336 Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja.
16. Apelant je podneskom od 24. septembra 2009. godine obavijestio sud da na osnovu člana 59 Zakona o parničnom postupku povlači tužbu u odnosu na tuženog Radovana Ćuluma.
17. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 041813 07 P od 2. novembra 2010. godine kojim je utvrdio prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari u odnosu na tuženog Radovana Ćuluma zbog smrti te stranke.
18. Apelant je 31. janaura 2011. godine urgirao kod Osnovnog suda tražeći da taj sud hitno zakaže pripremno ročište.
19. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud u predmetnom postupku održao pripremno ročište 7. jula 2011. godine na koje nije pristupio uredno pozvani tuženi Nebojša Stojanović, te je zakazana glavna rasprava za 2. septembar 2011. godine. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u osam navrata neuspješno pozivao tuženog Nebojšu Stojanovića na adresu iz tužbe i da se tuženi odazvao na glavnu raspravu tek 19. marta 2012. godine.
20. Nakon toga, Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 041813 07 P od 18. aprila 2012. godine.
21. Takođe, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je protiv presude Osnovnog suda od 18. aprila 2012. godine apelant 24. maja 2012. godine izjavio žalbu i da je predmet dostavljen Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na rješavanje po žalbi 15. maja 2013. godine, te da, prema raspoloživim informacijama, o apelantovoj žalbi Okružni sud još nije odlučio.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, te predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i naloži Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja donese prvostepenu odluku. Shodno tome, apelant zahtijeva da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu naknadi nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka u iznosu od po 300.00 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka, kao i da mu plati troškove zastupanja u postupku pred Ustavnim sudom u iznosu od 600,00 KM uvećanom za PDV, odnosno 102,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
23. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka, te istakao da je 15. maja 2013. godine predmetni spis upućen Okružnom sudu na rješavanje po apelantaovoj žalbi na presudu od 18. aprila 2012. godine.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
25. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji kneki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
33. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud donio presudu povodom njegove žalbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Osnovnom sudu od 25. maja 1994. godine pokrenuo predmetni postupak radi naknade štete, da je prvostepena presuda donesena 18. aprila 2012. godine protiv koje je apelant podnio žalbu Okružnom sudu koji još uvijek, prema stanju spisa, nije donio odluku. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 25. maja 1994. godine, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelant ukazuje Ustavni sud će uzeti u obzir stadijum postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi, Europski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37). Dakle, Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje više od 19 godina, uzimajući u obzir i stadijum postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od 17 godina i pet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
35. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da Osnovni sud utvrdi da su tuženi dužni da mu nadoknade materijalnu štetu nastalu na njegovom vozilu pričinjenu saobraćajnom nezgodom koja se dogodila 20. novembra 1993. godine. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.
36. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak 25. maja 1994. godine, da je Osnovni sud tek 19. juna 2006. godine, dakle nakon 12 godina, odnosno 10 godina i šest mjeseci od zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, donio rješenje kojim je vratio apelantu tužbu na uređenje. Nakon toga, Osnovni sud je 27. i 28. februara 2009. godine dostavio tužbu tuženima na odgovor, da bi, ponovo, 14. avgusta 2009. godine donio rješenje kojim je vratio tužbu apelantu na ispravku i dopunu s obzirom da je jedan od tuženih, Radovan Ćulum, u međuvremenu umro. Nakon što je apelant obavijestio sud da povlači tužbu u odnosu na tuženog Radovana Ćuluma, Osnovni sud je 2. novembra 2010. godine donio rješenje kojim je utvrdio prekid postupka u odnosu na tog tuženog. Konačno, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Osnovni sud 18. aprila 2012. godine donio presudu protiv koje je apelant izjavio žalbu 24. maja 2012. godine, te da je 15. maja 2013. godine predmet dostavljen Okružnom sudu na rješavanje po žalbi o kojoj, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zapaža da je zbog podnošenja neuredne tužbe, koju je apelant tokom postupka morao uređivati, apelant u izvjesnoj mjeri doprinio dužini predmetnog postupka, te da je postojanje procesnih smetnji, odnosno neuredna dostava poziva tuženom, takođe, objektivno uticala na dužinu predmetnog postupka. Međutim, evidentno je da je nakon podnošenja tužbe Osnovni sud prvu procesnu radnju preduzeo nakon 12 godina, odnosno 10 godina i šest mjeseci od zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, a da u odgovoru na apelaciju nije ponudio racionalne razloge kako bi opravdao neaktivnost u predmetnom postupku, pa je za Ustavni sud to sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
37. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
38. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
39. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
40. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od 17 godina, Ustavni sud smatra kako bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo isplatiti iznos od 2.550,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
41. U vezi sa apelantovim zahtjevom za naknadu troškova sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije iz čega proizilazi zaključak da te troškove snose isključivo apelanti.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak, koji nije posebno složen, nije okončan ni nakon 17 godina i pet mjeseci, a apelant svojim ponašanjem nije doprinio da predmetni postupak traje tako dugo.
43. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić