Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2545/10 (S. J.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2545/10

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2545/10, rješavajući apelaciju S. J., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S. J.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Opštinskom sudu u Tuzli pod brojem 032-0-I-08-005 507.

Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da, po hitnom postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj 032-0-I-08- 005 507 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Opštinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S. J. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Jelava, koju zastupa Nastas Konstadinović, advokat iz Loznice, podnijela je 28. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Opštinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 032-0-I-08-005

507. Apelantkinja je 1. avgusta 2011. godine dostavila dopunu apelacije.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 16. februara 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju a 24. aprila 2013. godine dostavljanje spisa na uvid.

3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. marta 2012. godine a fotokopiju spisa 10. maja 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantkinji 3. aprila 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantkinja je kao tražilac izvršenja Opštinskom sudu podnijela 14. jula 2008. godine predlog za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Opštinskog suda u Loznici broj P-1287/06 od 11. aprila 2007. godine (priznata Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-V-08-000110 od 10. aprila 2008. godine) protiv „Sarajevo osiguranja“ Sarajevo-Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja na ime izgubljene zarade i rente u iznosima bliže navedenim u dispozitivu predloga sa kamatama i troškovima postupka (naznačeni u dinarima), i to pljenidbom novčanih sredstava izvršenika sa transakcijskih računa kod banaka i prenosom na račun apelantkinje.

7. Punomoćnik apelantkinje je dopisom od 22. oktobra 2008. godine predložio da sud odredi vještačenje vještaka finansijske struke, tj. da izvrši preračunavanje dinara u konvertibilne marke i da obračuna zakonsku zateznu kamatu.

8. Opštinski sud je 11. novembra 2008. godine predlog za dozvolu izvršenja dostavio izvršeniku uz napomenu da je potrebno da se izjasni o predloženom vještačenju.

9. Opštinski sud je rješenjem od 7. januara 2009. godine odredio sprovođenje vještačenja vještaka ekonomske struke sa zadatkom da izvrši preračunavanje obaveze iz izvršne isprave u konvertibilne marke i da izvrši obračun kamate a zaključkom od 7. januara 2009. godine tražio od apelantkinje da na ime vještačenja uplati iznos od 250,00 KM.

10. Vještak ekonomske struke je nalaz i mišljenje dostavio 30. maja 2009. godine.

11. Podneskom od 23. juna 2009. godine advokat Ekrem Pašić je otkazao punomoć za zastupanje apelantkinje.

12. Apelantkinja je 3. jula 2009. godine dostavila prigovor na nalaz vještaka.

13. Apelantkinja je podneskom od 9. novembra 2009. godine urgirala okončanje postupka.

14. Opštinski sud je zaključkom od 3. decembra 2009. godine naložio apelantkinji da, u smislu odredaba člana 353 stav 1 Zakona o parničnom postupku, imenuje punomoćnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini. Postupajući po nalogu suda, apelantkinja je 16. decembra 2009. godine obavijestila sud da je dala punomoć za prijem pismena Žiki Djukniću.

15. Opštinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 032-0-I-08-5507 od 18. januara 2010. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga 3. februara 2010. godine apelantkinji, izvršeniku i NLB Tuzlanskoj banci u kojoj izvršenik ima transakcijski račun.

16. Izvršenik je 4. februara 2010. godine dostavio prigovor na rješenje o izvršenju.

17. NLB Tuzlanska banka je dostavila Opštinskom sudu dopis 5. februara 2010. godine tražeći pojašnjenje „u kojoj se valuti traži izvršenje“.

18. Apelantkinja je 19. aprila, 25. maja i 22. juna 2010. godine dostavila pritužbu predsjedniku Opštinskog suda zbog odugovlačenja izvršnog postupka.

19. Opštinski sud je 7. juna 2011. godine dostavio apelantkinji prigovor izvršenika na odgovor. Apelantkinja je 8. juna 2011. godine dostavila odgovor na prigovor.

20. Opštinski sud je 28. juna 2011. godine dostavio NLB Tuzlanska banka rješenja o izvršenju od 18. januara 2010. godine sa prilozima uz nalog da se izvrši pljenidba novčanih sredstava na računu izvršenika a da će o prenosu novčanih sredstava sa računa izvršenika na račun apelantkinje biti naknadno obaviješteni nakon što rješenje o izvršenju postane izvršno.

21. Dopisom od 14. jula 2011. godine NLB Tuzlanska banka je obavijestila sud o smetnjama za sprovođenje izvršenja-tražena je informacija o valuti.

22. Dopisom od 31. oktobra 2011. godine NLB Tuzlanska banka je obavijestila sud da je rješenje o izvršenju primila i zavela ga u „blokadu na računu izvršenika“ za iznos ukupnog zaduženja izražen u domicilnoj valuti (65.432,97 KM preračunato po kursu na dan 24. oktobar 2011. godine) uz napomenu da u iznos specificirane obaveze nisu uračunati troškovi izvršnog postupka, jer nisu naznačeni na pečatu suda.

23. Opštinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 0046292 08 I od 12. decembra 2011. godine odbio prigovor izvršenika kao neosnovan i Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-08-5507 od 18. januara 2010. godine u cijelosti održao na snazi.

24. Opštinski sud je dopisom od 12. decembra 2011. godine obavijestio NLB Tuzlanska banka da je rješenje o izvršenju od 18. januara 2010. godine postalo izvršno, te pozvao banku da postupi po njemu.

25. Dopisom od 23. decembra 2011. godine NLB Tuzlanska banka je obavijestila sud da je izvršeno rješenje o izvršenju prenosom zaplijenjenih sredstava sa računa izvršenika na račun apelantkinje, i to iznos od 33.455,35 evra.

26. Apelantkinja je podnescima od 25. decembra 2011. godine i 20. marta 2012. godine tražila da se postupak izvršenja nastavi, jer „banka nije izvršila pravilan obračun kamata“ i nisu obračunati troškovi postupka u iznosu od 7.861,00 KM.

27. Opštinski sud je 17. aprila 2012. godine u prisutnosti apelantkinje i zakonskog zastupnika izvršenika održao i zaključio ročište povodom predloga apelantkinje za nastavak postupka, te ostavio rok od osam dana izvršeniku da se izjasni na predlog apelantkinje uz naznaku da će nakon tog roka odlučiti o predlogu apelantkinje za nastavak postupka.

28. Izvršenik je 23. aprila 2012. godine dostavio izjašnjenje, predloživši da se predlog apelantkinje za nastavak postupka odbije kao neosnovan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelantkinja je navela da joj je zbog pasivnosti i neefikasnog postupanja suda povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je opširno navela hronologiju postupanja Opštinskog suda po njenom predlogu za izvršenje, ističući da je sud rješenje o izvršenju dostavio banci koja je 8. februara 2010. godine uputila dopis sudu tražeći objašnjenje od suda u kojoj valuti se traži izvršenje. Apelantkinja je, dalje, istakla da je sud tek nakon što je u više navrata usmeno i pismeno intervenisala, dostavio pojašnjenje banci 28. juna 2011. godine. Apelantkinja smatra da je sud ovako postupao, jer „neće da sprovede u djelo presudu iz Republike Srbije koju je priznao Kantonalni sud u Tuzli“. Takođe, navodi da „takvo ponašanje sprovodi NLB banka koja tvrdi da ne zna kako rješenje da sprovede i izvrši isplatu“. Apelantkinja je, takođe, istakla da je u više navrata urgirala uzimanje predmeta u rad, da se obraćala predsjedniku suda, Ministarstvu pravde BiH, Visokom predstavniku, Vrhovnom sudu i Kantonalnom sudu.

b) Odgovor na apelaciju

30. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je dostavio podatke o „najznačajnijim radnjama koje su preduzete u navedenom predmetu“, te istakao da podnesak apelantkinje od 25. decembra 2011. godine smatra predlogom za odlučivanje o troškovima izvršnog postupka.

V. Relevantni propisi

31. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 16.

Troškovi postupka […] (6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka.

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje na prijedlog stranke izvršenje radi njihovog ostvarivanja Član 21.

Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

32. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

33. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

34. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da izvršni postupak po njegovom predlogu za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne presude nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju zbog pasivnosti i neefikasnog postupanja suda izvršni postupak nije okončan u razumnom roku u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

36. Apelantkinja je navela da je, zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

37. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

38. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a) Relevantni principi

39. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

40. Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

41. Konačno, Evropski sud je ukazao da država ima obavezu organizovati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran kako na nivou prava, tako i u praksi, te obezbijediti njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005. godine, br. 71186/01, stav 84) te je, takođe, istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. S.A. protiv Portugalije [GC], br. 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

a.b) Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak počeo 14. jula 2008. godine, kada je apelantkinja na osnovu pravosnažne Presude Opštinskog suda u Loznici broj P.1287/06 od 11. aprila 2007. godine (priznata Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-V-08-000110 od 10. aprila 2008. godine) podnijela predlog za dozvolu izvršenja radi naplate novčanog potraživanja, i to pljenidbom novčanih sredstava izvršenika sa transakcijskih računa izvršenika kod banaka i prenosom na njen račun. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud dozvolio predloženo izvršenje svojim Rješenjem broj 032-0-I-08-5507 od 18. januara 2010. godine, da je apelantkinji na ime glavnog duga i kamata 23. decembra 2011. godine uplaćen iznos od 33.455,35 evra, ali da predmetni izvršni postupak još uvijek nije dovršen u smislu člana 64 Zakona o izvršnom postupku s obzirom da izvršenik nije isplatio troškove izvršnog postupka apelantkinji. Prema tome, predmetni izvršni postupak traje već četiri godine i deset mjeseci i još uvijek nije okončan. a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

43. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantkinja pokrenula radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata novčanog potraživanja, i to pljenidbom novčanih sredstava izvršenika sa transakcijskih računa izvršenika kod banaka i prenosom tih sredstava na račun apelantkinje), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati osobito složenim.

44. Posmatrajući ponašanje apelantkinje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja više puta urgirala hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 19. aprila, 25. maja i 22. juna 2010. godine, te 25. decembra 2011. godine i 20. marta 2012. godine). Apelantkinja se, takođe, zbog nepostupanja u navedenom predmetu, obraćala predsjedniku Opštinskog suda, Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, Visokom predstavniku, Vrhovnom sudu. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini predmetnog postupka.

45. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud tek nakon jedne godine i šest mjeseci od podnošenja predloga za dozvolu izvršenja odredio predloženo izvršenje (18. januara 2010. godine) iako su članom 15 Zakona o izvršnom postupku propisani precizni rokovi za postupanje suda po podnesenom predlogu, te je u konkretnom slučaju sud bio u obavezi da o predlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se Opštinski sud nije pridržavao rokova propisanih zakonom i prilikom odlučivanja o prigovoru izvršenika na rješenje o dozvoli izvršenja već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Naime, u konkretnom slučaju Opštinski sud je o prigovoru izvršenika odlučio nakon jedne godine i deset mjeseci iako sud o prigovoru rješava u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči (član 15 Zakona o izvršnom postupku). Takođe, Ustavni sud zapaža da je 23. decembra 2011. godine na račun apelantkinje izvršena uplata glavnog duga i pripadajućih kamata, ali da predmetni izvršni postupak ni nakon četiri godine i deset mjeseci od pokretanja nije dovršen. Naime, postupak je još uvijek u toku pred Opštinskim sudom, jer apelantkinji nisu isplaćeni troškovi izvršnog postupka koje je potraživala kako predlogom za dozvolu izvršenja, tako i podnescima od 25. decembra 2011. godine i 20. marta 2012. godine kojima je tražila da se postupak nastavi i da se obračunaju troškovi postupka u iznosu od 7.861,00 KM. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 ZIP-a. Ustavni sud primjećuje da Opštinski sud u odgovoru na apelaciju nije ni pokušao dati opravdanje za ovako dugo trajanje postupka po apelantkinjinom predlogu za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne presude. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je javna vlast obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6 Evropske konvencije, (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, kao i principe izražene u tač. 40 i 41 ove odluke, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Opštinski sud nije ni nakon četiri godine i deset mjeseci okončao predmetni izvršni postupak. (vidi, Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37).

46. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Opštinskog suda, te imajući u vidu da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje četiri godine i deset mjeseci i neizvjesno je kada će se okončati, može u cijelosti pripisati Opštinskom sudu.

47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantkinjino pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije Ostali navodi

48. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantkinje u odnosu na član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada predmetni izvršni postupak traje četiri godine i deset mjeseci i kada je neizvjesno kada će se okončati premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

50. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2545/10 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio