Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3313/11 (Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3313/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3313/11, rješavajući apelaciju Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 07 58 I 016879 02 I (stari broj I- 865/02).

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 07 58 I 016879 02 I (stari broj I-865/02), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Sarajevu, kojeg zastupa Meris Dolić, diplomirani pravnik - apelantov uposlenik, podnio je 16. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 07 58 I 016879 02 I (stari broj I- 865/02).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 19. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 9. maja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 17. maja 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 28. marta 2003. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv Aksela Taslamana, Mirsada Elezija, Mileve Taslaman i Angijada Bajrovića kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenici) na osnovu vjerodostojne isprave (Ugovora o uvjetima za dobijanje i korištenje kreditne kartice i izjave žiranata). U prijedlogu za izvršenje apelant je, između ostalog, naveo da je sa izvršenikom Akselom Taslamanom 20. marta 2001. godine zaključio ugovor o izdavanju "VISA" i "MASTERCARD" kreditnih kartica, te da se izvršenik, koristeći dobijene kartice, zadužio na računu kod apelanta, s tim da nije poštovao obaveze preuzete navedenim ugovorom koje se odnose na otplatu duga. Dalje je navedeno da su se izjavama žiranata, koje su u svrhu stavljanja administrativne zabrane ovjerili Narodno pozorište Mostar, T.R. "KANGRA" Mostar i Caffe bar "GEM" Mostar, izvršenici Mirsad Elezi, Mileva Taslaman i Angijad Bajrović obavezali da kao jamci izvršenika Aksela Taslamana solidarno odgovaraju za njegova dugovanja prema apelantu po osnovu navedenog ugovora. Kako izvršenici nisu ispoštovali svoje obaveze prema Ugovoru o uvjetima za dobijanje i korištenje kreditne kartice, apelant je poslao administrativne zabrane jamcima izvršenika, njihovim poslodavcima. Međutim, kako ni poslodavci nisu izvršili administrativne zabrane kako su se obavezali, apelant je predložio da sud donese rješenje na osnovu ovjerenih izvoda iz apelantovih poslovnih knjiga, kao izvršnih isprava, te da se naloži izvršenicima da mu izmire dug u iznosu od 1.532,71 KM, uvećan za zatezne kamate obračunate od momenta podnošenja prijedloga pa do konačne isplate duga i troškove izvršenog postupka. Apelant je predložio da se izvršenje provede zabranom raspolaganja novčanim sredstvima u iznosu od 1/3 plaće mjesečno svakom od izvršenika do potpunog namirenja duga. U slučaju nemogućnosti namirenja na naprijed navedeni način, apelant je predložio da sud donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje na pokretnim stvarima svakog izvršenika.

7. Općinski sud je Rješenjem broj I-346/02 od 8. aprila 2002. godine odbacio prijedlog za dozvolu izvršenja kao nedopušten. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da naprijed citirana isprava nije isprava koja se ima smatrati vjerodostojnom u smislu člana 21. Zakona o izvršnom postupku, kao i člana 437. Zakona o parničnom postupku.

8. Apelant je 24. aprila 2002. godine izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 8. aprila 2002. godine.

9. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž.390/02 od 24. oktobra 2002. godine uvažena je apelantova žalba, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio Rješenje broj I-865/02 od 25. marta 2003. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, zabranom raspolaganja novčanim sredstvima u iznosu od 1/3 plaće svakom od izvršenika, odnosno na pokretnim stvarima svakog od izvršenika u slučaju nemogućnosti namirenja apelantovih potraživanja na prvopredloženi način.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetno rješenje od 25. marta 2003. godine dostavljeno Narodnom pozorištu Mostar, T.R. "KANGRA" Mostar i Caffe bar "GEM" Mostar, s nalogom da oni izvrše redovnu mjesečnu administrativnu zabranu plaće.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud podneskom od 1. februara 2007. godine tražio očitovanje od Narodnog pozorišta Mostar, T.R. "KANGRA" Mostar i Caffe bar "GEM" Mostar o provođenju izvršenja po rješenju o izvršenju od 25. marta 2003. godine.

13. Zatim, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio zaključak od 17. januara 2008. godine kojim je pozvao apelanta da dostavi tačnu adresu izvršenikovog prebivališta, a u obrazloženju kojeg stoji da poslodavci iz prijedloga "uglavnom više ne postoje ili ne obavljaju djelatnost".

14. Apelant je podnescima od 19. i 29. februara 2008. godine dostavio tražene adrese.

15. Apelant je podnescima od 16. juna, 29. augusta i 6. oktobra 2008. godine urgirao postupanje u konkretnom izvršnom predmetu. Apelant je u predmetnim podnescima kao izvršenike označio Aksela Taslamana, Angijada Bajrovića, Mirsada Elezija i Milenu Zimonjić.

16. Općinski sud je podneskom od 15. oktobra 2008. godine obavijestio apelanta da se nakon više pokušaja rješenje o izvršenju nije moglo dostaviti izvšeniku Akselu Taslamanu, zbog čega se ne može nastaviti postupak, pa je pozvao apelanta da u roku od osam dana predloži dalji tok postupka.

17. Apelant je podneskom od 29. oktobra 2008. godine predložio da sud objavi rješenje o izvršenju u dnevnim novinama i na oglasnoj ploči suda.

18. Općinski sud je u izvršnoj pravnoj stvari tražitelja izvršenja – apelanta, protiv izvršenika – Milene Zimonjić, radi prinudne naplate novčane tražbine donio Zaključak broj 07 58 I 016879 02 I od 8. decembra 2008. godine o popisu pokretnih stvari u izvršenikovom posjedu koji će se izvršiti 15. januara 2009. godine.

19. Apelant je podneskom od 26. marta 2009. godine urgirao postupanje u konkretnom izvršnom predmetu. Apelant je u predmetnom podnesku naveo da je nakon donošenja predmetnog zaključka izvršenik Milena Zimonjić uplatila dio apelantovog potraživanja u iznosu od 1.723,21 KM, a preostali dug u iznosu od 1.258,87 KM, što predstavlja iznos zakonske zatezne kamate, nikad nije izmiren.

20. Nakon toga, Općinski sud je donio Zaključak broj 07 58 I 016879 02 I od 29. aprila 2009. godine kojim je odredio da će se izvršiti popis pokretnih stvari izvršenika 4. juna 2009. godine.

21. Sudski izvršitelj je u službenoj zabilješci sačinjenoj 4. juna 2009. godine naveo da izvršenici u zakazano vrijeme nisu zatečeni na licu mjesta.

22. Apelant je podneskom od 14. augusta 2009. godine tražio od Općinskog suda da ga obavijesti da li je izvršen popis izvšenikovih pokretnih stvari, te ako jeste da mu ga dostavi kako bi se na njega izjasnio.

23. Apelant je podneskom od 29. decembra 2009. godine predložio nastavak izvršnog postupka.

24. Apelant je podnescima od 2. aprila i 24. septembra 2010. godine urgirao hitno postupanje u konkretnom izvršnom predmetu.

25. Općinski sud je 30. marta 2011. godine donio zaključak kojim je odredio da će se popis pokretnih stvari radi prinudne naplate izvršiti 18. aprila 2011. godine.

26. Iz stanja spisa proizlazi da je sudski izvršitelj 18. aprila 2011. godine izišao na lice mjesta gdje je popisao pokretne stvari izvršenika Aksela Taslamana.

27. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 18. aprila 2013. godine donio zaključak o prodaji zaplijenjenih i popisanih pokretnih stvari, te da je u njemu navedeno da su zaplijenjene i popisane stvari 18. aprila 2011. godine.

28. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko opisao hronologiju predmetnog postupka, te istaknuo da je navedeni predmet prilično jednostavnog činjeničnog i pravnog supstrata u kojem su poznate sve činjenice, u kojem ništa nije sporno, pa se razlog neprovođenja izvršenja može staviti isključivo na teret suda. Apelant je naveo da pristup sudu mora biti suštinski, a ne samo formalni. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja odluči o prijedlogu za nastavak izvršenja od 29. decembra 2009. godine ili naloži Općinskom sudu da hitno provede izvršenje u predmetu broj 07 58 I 016879 02 I. Osim toga, apelant potražuje iznos od 300,00 KM na ime naknade štete zbog neprovođenja pravosnažnog rješenja o izvršenju, za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

30. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da se do 6. maja 2013. godine spis fizički nalazio kod sudskih izvršitelja i isti nije vraćan u pisarnu suda.

V.Relevantni propisi

31. Zakon o izvršnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 20/78, 6/82, 74/87, 20/90, 35/91, 63/91, te „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 21.

Vjerodostojna isprava Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja između organizacija udruženog rada koje vrše privrednu djelatnost određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

Vjerodostojna je isprava, u smislu ovog zakona, faktura, mjenica i ček.

Kada se iz vjerodostojne isprave ne vidi dospjelost potraživanja, izvršenje se određuje ako je povjerilac podnio pismenu izjavu da je potraživanje dospjelo i označio dan dospjelosti.

32. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

33. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

35. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

36. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave (Ugovora o uvjetima za dobijanje i korištenje kreditne kartice i izjave žiranata), u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo, odnosno da u njegovom slučaju, izvršni postupak nije okončan u razumnom roku.

37. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

38. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

41. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njegovog prijedloga za nastavak izvršenja od 29. decembra 2009. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud zapaža da je apelant 28. marta 2002. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od 11 godina i jedan mjesec.

Analiza dužine trajanja postupka

43. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave (Ugovora o uvjetima za dobijanje i korištenje kreditne kartice i izjave žiranata). S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (prinudna naplata novčanog potraživanja zabranom raspolaganja novčanim sredstvima u iznosu od 1/3 plaće svakom od izvršenika, odnosno na pokretnim stvarima svakog od izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim.

44. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 16. juna, 29. augusta i 6. oktobra 2008. godine, 26. marta 2009. godine i 2. aprila i 24. septembra 2010. godine). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.

45. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio rješenje 8. aprila 2002. godine kojim je odbacio apelantov prijedlog za izvršenje kao nedopušten, koje je u žalbenom postupku Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Općinski sud odredio predloženo izvršenje (25. marta 2003. godine), ali da predmetni izvršni postupak ni nakon 11 godina i jedan mjesec od pokretanja nije dovršen. Naime, prinudna naplata novčanog potraživanja je još uvijek u toku pred Općinskim sudom. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu 9. maja 2013. godine dostavio Općinski sud, proizlazi da se do 6. maja 2013. godine spis fizički nalazio kod sudskih izvršitelja i isti nije vraćan u pisarnu suda. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ukazao zbog čega taj izvršni postupak nije okončan ni nakon 11 godina i jedan mjesec. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon 11 godina i jedan mjesec okončao taj izvršni postupak (vidi, Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37).

46. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. stav 1. ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

47. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje na to da ovaj izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje 11 godina i jedan mjesec. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina ovog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da Općinski sud, osim što je iznio hronologiju slučaja, nije iznio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje 11 godina i jedan mjesec, i pored postojanja izvjesnih procesnih smetnji koje su u manjoj mjeri uticale na dužinu izvršnog postupka, može skoro u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

48. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

49. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

50. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog Općinskom sudu da se bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave (Ugovora o uvjetima za dobijanje i korištenje kreditne kartice i izjave žiranata) traje duže od 11 godina i još uvijek nije okončan iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.

52. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3313/11 (Turkish Ziraat Bank Bosnia d.d… | Sudska praksa | Aktio