Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1084/11 (D. R. i A. R. iz Zvornika i R. R. iz Vogošće)
Odluka donesena 12. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ništavost
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-1084/11
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1084/11, rješavajući apelaciju Dražena Rajića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dražena Rajića, Aleksandra Rajića i Rajka Rajića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Sarajevu broj 065 0 P 102005 98 P od 3. oktobra 2011. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 065 0 P 102005 12 Gz, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dražen Rajić i Aleksandar Rajić iz Zvornika i Rajko Rajić iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 7. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 065 0 P 102005 98 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 29. marta i 15. aprila 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Općinski sud je 8. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud svoj odgovor dostavio 25. aprila 2013. godine.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je opunomoćeniku apelanata 9. maja 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. S. R., prvoapelant i drugoapelant su 22. decembra 1998. godine podnijeli Općinskom sudu tužbu protiv Ž. R., G. R. i H. M. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja ugovora o prodaji i predaje u posjed, koja je zavedena pod brojem P-1703/98. Nakon toga isti tužitelji su 19. oktobra 1999. godine podnijeli tužbu koja je zavedena pod brojem P-1412/99 u kojoj su, pored tuženih (Ž. R., G. R. i H. M.), kao tuženog naveli i A. H., te je sud na prijedlog tužitelja spojio ove dvije parnice radi vođenja jedinstvenog postupka. Također, trećeapelant je 21. januara 2002. godine podnio tužbu protiv Ž. R. i A. H. radi utvrđenja ništavosti istog kupoprodajnog ugovora, pa je sud i ovaj predmet (broj P-85/02) na prijedlog trećeapelanta spojio radi vođenja jedinstvenog postupka. S. R. i apelanti su posredstvom opunomoćenika konačno uredili tužbu 13. septembra 2004. godine.
6. Presudom Općinskog suda broj P-1703/98-A od 11. oktobra 2006. godine je utvrđeno da je punomoć za zastupanje koja je data prvotuženom ovjerena u Osnovnom sudu u Rogatici 10. aprila 1998. godine, te kupoprodajni ugovor zaključen 5. maja 1998. godine između G. R. i A. H. ništavi, pa je naloženo da se izvrši brisanje upisa u zk.ul.broj 5371 k.o. Donja Vogošća i pravo posjeda, te da se uspostavi ranije zk. stanje u zk.ul.br. 1178, 3733 i 165 k.o. Donja Vogošća, što su tuženi dužni priznati i trpjeti uz naknadu troškova postupka. Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva S. R. i apelanata kojim su tražili vraćanje u posjed predmetnog zemljišta u stanje kakvo je bilo prije 5. maja 1998. godine i zahtjev za naknadu štete sa zateznom kamatom, dok je odbijen protivtužbeni zahtjev tuženog A. H. i primljeno na znanje povlačenje tužbe u odnosu na Ž. R. i H. M.
7. Općinski sud je rješenjem od 6. decembra 2006. godine ispravio prvostepenu presudu u dijelu izreke i obrazloženja presude koji se odnosi na visinu troškova koje su prvotuženi i drugotuženi dužni naknaditi tužiteljima.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000196 od 7. jula 2008. godine usvojene su žalbe S. R. i apelanata i tuženih (G. R. i A. H.), ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz razloga što je izreka presude nerazumljiva i neizvršiva.
9. Odlučujući u ponovnom postupku u pravnoj stvari S. R. i apelanata (tužitelja-protivtuženih) protiv prvotuženog G. R. i drugotuženog-protivtužitelja A. H. radi poništenja ugovora o kupoprodaji i predaji u posjed, v.s.p. 30.000,00 KM, radi utvrđivanja ništavosti kupoprodajnog ugovora, brisanja upisa i vraćanja nekretnine, v.s.p. 50.000,00 KM, Općinski sud je donio Presudu broj 065 0 P 102005 98 P od 3. oktobra 2011. godine. Navedenom presudom sud je utvrdio da su ništavi punomoć za zastupanje data tuženom G. R. i kupoprodajni ugovor zaključen 5. maja 1998. godine, bliže opisani u prvom stavu navedene presude. Stavovima II, III i IV navedene presude naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda i Općini Vogošća da brišu pravo vlasništva i posjeda tuženog A. H. na nekretninama i k.č. bliže navedenim u st. II i III presude, te uspostave zemljišnoknjižno stanje i katastarsko stanje kakvo je bilo prije 4. maja 1998. godine uz obavezu tuženih da S. R. i apelantima naknade troškove postupka. Stavovima V i VI presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva S. R. i apelanata, kao i protivtužbeni zahtjev tuženog A. H., bliže označeni u st. V i VI dispozitiva presude.
10. Protiv navedene presude S. R. i apelanti su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu, koji prema stanju spisa još nije odlučio o podnesenoj žalbi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli hronologiju parničnog postupka koji je pokrenut tužbom 22. decembra 1998. godine, istaknuvši da on traje nerazumno dugo, te da je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku ponovni postupak pred prvostepenim sudom. Apelanti su istakli da su slabog imovnog stanja, te da zbog dužine trajanja predmetnog postupka, trpe materijalnu i nematerijalnu štetu, jer ne mogu raspolagati svojom imovinom. Dalje, apelanti smatraju da su dokazali osnovanost svog tužbenog zahtjeva brojnim materijalnim dokazima, te predlažu da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju i obaveže Općinski sud da hitno postupi u predmetnom postupku. Također, u apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
12. Dopisom od 27. oktobra 2011. godine apelanti su obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud donio odluku u ponovnom postupku 3. oktobra 2011. godine protiv koje su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu. U dopisu su istakli da je Općinski sud i u ovoj odluci ponovio greške kao u odluci od 11. oktobra 2006. godine, odnosno da nije pravilno primijenio odredbe Zakona o advokaturi, Zakona o vlasničkopravnim odnosima i Zakona o obligacionim odnosima. Apelanti su ponovili da je povrijeđeno njihovo pravo na «fer i suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu, a naročito što je održano 58 ročišta i radnji, a dosuđeno samo 2.628,00 KM na vrijednost spora od 63.900,00 KM».
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u ponovnom postupku 3. oktobra 2011. godine donio presudu, te da se spis nalazi kod Kantonalnog suda na odlučivanju o žalbi apelanata. S obzirom na navedeno, Općinski sud je naveo da se ne može izjasniti na navode apelanata.
14. Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da je predmetni spis zaprimio 19. januara 2012. godine, te da, zbog bolesti predmetnog sudije, predmet još nije uzet u rad. Sud je naglasio da je predmet stavljen na listu predmeta koje treba prioritetno rješavati, te da će po povratku postupajućeg sudije sa bolovanja predmet uzeti u rad.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
16. Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelanti navode da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmetni parnični postupak pokrenut 22. decembra 1998. godine koji, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog parničnog postupka jeste 14 godina i pet mjeseci.
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi poništenja ugovora o kupoprodaji i predaje u posjed, odnosno radi utvrđivanja ništavosti kupoprodajnog ugovora, brisanja upisa i vraćanja nekretnine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
27. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u predmetnom postupku donio presudu tek nakon sedam godina i devet mjeseci. Međutim, rješenjem Kantonalnog suda, nakon godinu dana i devet mjeseci, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje zbog povrede odredaba parničnog postupka (izreka presude nerazumljiva i neizvršiva). Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovnom postupku nakon tri godine i nešto više od dva mjeseca donio odluku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je donio odluku u ponovnom postupku protiv koje je podnesena žalba, te da se spis nalazi kod Kantonalnog suda na rješavanju po žalbi. Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da je predmetni spis zaprimio 19. januara 2012. godine i da je predmet stavljen na listu predmeta koje treba prioritetno rješavati. S druge strane, Ustavni sud smatra da su i apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini parničnog postupka, imajući u vidu da su tužbe u predmetnom postupku podnesene 1998, 1999. i 2002. godine, te da je predmetna tužba konačno uređena 13. septembra 2004. godine. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u konkretnom slučaju donio presudu koja je ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak, što znači da Općinski sud nije postupao djelotvorno u predmetnom postupku. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da su apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije, kao efektivnog pravnog lijeka, bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, a posebno činjenicu da je u ponovnom postupku donesena odluka kojom je usvojen veći dio tužbenog zahtjeva apelanata i obavezani tuženi da apelantima naknade troškove postupka, kao i činjenicu da su apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelante odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o podnesenoj žalbi S. R. i apelanata.
Ostali navodi iz apelacije
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni 14 godina i pet mjeseci nakon podnošenja tužbe, pri čemu su i apelanti svojim ponašanjem u određenoj mjeri utjecali na dužinu postupka, a Općinski sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić