Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-740/11 ("17. septembar" d.d. iz Bosanske Krupe)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-740/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 740/11, rješavajući apelaciju "17. septembar" d.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija "17. septembar" d.d.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću pod brojem Ip-502/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj Ip-502/05 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. "17. septembar" d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 16. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj Ip-502/05. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 24. aprila 2013. godine zatraženo da dostavi spis broj Ip-502/05.

3. Općinski sud je 4. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju. Općinski sud je 30. aprila 2013. godine dostavio fotokopiju traženog spisa.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 20. maja 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda broj Ps: 54/03 od 27. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj PŽ-9/04 od 12. maja 2005. godine, tužena Agencija za privatizaciju USK Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) je obavezana da apelantu plati iznos od 285.477,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 21. decembra 2000. godine do isplate, u roku od osam dana od dana dostavljanja presude. Istom presudom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za iznos od 20.000,00 KM, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženi Unsko-sanski kanton odbijen.

7. Apelant je 8. juna 2005. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj Ps: 54/03 od 27. oktobra 2003. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika radi naplate iznosa od 285.477,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 21. decembra 2000. godine do isplate, kao i naknade troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 18.328,00 KM i troškova izvršnog postupka, i to pljenidbom novčanih sredstava izvršenika koja se vode na transakcijskim računima, bliže preciziranim u prijedlogu.

8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj Ip-502/05 od 6. septembra 2005. godine odredio predloženo izvršenje.

9. Izvršenik je 11. oktobra 2005. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju na koji je apelant 6. marta 2006. godine dostavio odgovor Općinskom sudu.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 20. juna 2006. godine održao ročište za raspravljanje o prigovoru.

11. Apelant je podnescima od 17. oktobra i 24. decembra 2007. godine urgirao kod Općinskog suda uzimanje predmeta u rad i donošenje rješenja o prigovoru.

12. Rješenjem Općinskog suda broj Ip-502/05-II od 28. decembra 2007. godine uvažen je prigovor izvršenika u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice duga u iznosu od 285,477,00 KM i naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 18.328,00 KM, pa je u tom dijelu rješenje o izvršenju tog suda od 6. septembra 2005. godine obustavljeno, dok su u ostalom dijelu prigovori izvršenika odbijeni kao neosnovani.

13. Izvršenik je 21. februara 2008. godine izjavio žalbu protiv rješenja donesenog po prigovoru od 28. decembra 2007. godine.

14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Pž-08-000214 od 19. novembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršenika i prvostepeno rješenje potvrđeno. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetno rješenje uručeno apelantu 26. novembra 2008. godine, a izvršeniku 28. novembra 2008. godine.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju dostavljeno UniCredit banci na provođenje, te da je UniCredit banka dopisom 20. marta 2009. godine obavijestila Općinski sud da na računima izvšenika nema sredstava, da je blokirala račun izvšenika i predmetno rješenje svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate, te da je proslijedila rješenje o izvršenju Una banci d.d. Bihać, budući da je ona navedena kao sljedeća banka kod koje izvršenik vodi svoja sredstva.

16. Una banka d.d. Bihać je dopisom od 7. aprila 2009. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti po navedenom rješenju o izvršenju zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika, kao i da je navedeno rješenje zavedeno u posebnu evidenciju i redoslijed prioriteta.

17. Apelant je podneskom od 19. januara 2010. godine predložio da sud, u skladu sa članom 8. Zakona o izvršnom postupku, odredi drugo sredstvo izvršenja, odnosno druge transakcijske račune izvršenika, jer izvršenje u predmetnoj stvari traje duže, pa je vjerovatno da na ranije određenom računu nema sredstava.

18. Apelant je podnescima od 31. maja, 30. septembra, 20. decembra 2010. godine i 4. jula 2011. godine urgirao kod Općinskog suda uzimanje predmeta u rad.

19. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantov opunomoćenik, advokat Hamdija Veladžić, podneskom od 4. juna 2012. godine otkazao punomoć za zastupanje apelanta u predmetu broj Ip- 502/05.

20. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj Ip-502/05 od 12. novembra 2012. godine odredio predloženo izvršenje.

21. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka, te istaknuo da je ovakvo postupanje Općinskog suda suprotno pozitivno-pravnim propisima i načelima izvršnog postupka. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i provede tražene radnje.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da je apelant 19. januara 2010. godine podnio novi prijedlog za izvršenje, a sud je o istom odlučio svojim rješenjem od 12. novembra 2012. godine, koje još nije pravosnažno.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

30. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

33. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana

32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je apelant 8. juna 2005. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i 11 mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (prinudna naplata novčanog potraživanja), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim.

36. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 17. oktobra i 24. decembra 2007. godine, 31. maja, 30. septembra, 20. decembra 2010. godine i 4. jula 2011. godine). Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.

37. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon skoro tri mjeseca odredio predloženo izvršenje (6. septembra 2005. godine), te da predmetni izvršni postupak ni nakon sedam godina i 11 mjeseci od pokretanja nije dovršen. Naime, prinudna naplata novčanog potraživanja je još uvijek u toku pred Općinskim sudom. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu 4. aprila 2013. godine dostavio Općinski sud proizlazi da je apelant 19. januara 2010. godine podnio novi prijedlog za izvršenje, a sud je o istom odlučio svojim rješenjem od 12. novembra 2012. godine, koje još nije pravosnažno. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ukazao zbog čega predmetni izvršni postupak nije okonačan ni nakon sedam godina i 11 mjeseci. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon sedam godina i 11 mjeseci okončao predmetni izvršni postupak (vidi, Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37).

38. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. stav 1. ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

39. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje sedam godina i 11 mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da Općinski sud, osim što je iznio hronologiju predmetnog slučaja, nije iznio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje sedam godina i 11 mjeseci, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

40. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje duže od sedam godina i još uvijek nije okončan iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.

42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-740/11 ("17. septembar" d.d. iz Bosanske Krupe) | Sudska praksa | Aktio