Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-872/10 („KONZUM“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršaj
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-872/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. lipnja 2013. godine, u predmetu broj AP-872/10, rješavajući apelaciju „KONZUM“-a d.o.o. Sarajevo na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „KONZUM“-a d.o.o.
Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pžp-09-000568 od 26. siječnja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 043-0-Pr-09-000503-24 od 26. kolovoza 2009. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. „KONZUM“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. ožujka 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Pžp-09-000568 od 26. siječnja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 043-0-Pr-09-000503-24 od 26. kolovoza 2009. godine. Apelant je u razdoblju od 18. listopada 2010. godine do 11. svibnja 2012. godine u više navrata dopunjavao apelaciju.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 043-0-Pr-09-000503-24 od 26. kolovoza 2009.
godine apelant je oglašen krivim, zato što je prilikom kontrole 24. veljače 2009. godine utvrđeno da nije postupano po rješenju Kantonalnog tržnog inspektora od 21. siječnja 2009. godine, kojim je naloženo da osim prodajne cijene istaknute na prodajnom mjestu proizvoda, prodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere istakne i na proizvodima odnosno omotu proizvoda jasno, vidljivo, čitko i jednoznačno, sukladno članku 11. stavak 6. Zakona o zaštiti potrošača, čime je počinjen prekršaj iz članka 130. Zakona o organizaciji organa uprave u F BiH. Istim rješenjem, apelantu je izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 KM, a u odnosu na odgovornu osobu prekršajni nalog Kantonalne uprave za inspekcijske poslove od 27. veljače 2009. godine postao je konačan i izvršan. Također, istim rješenjem apelant i odgovorna osoba apelanta obvezana su na naknadu troškova postupka. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je u postupku nesporno utvrđeno da je apelant zaprimio rješenje o otklanjanju nedostataka Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Zenica 21. siječnja 2009. godine i to u kontroliranom prodajnom objektu u Zenici 22. siječnja 2009. godine od strane poslovođe. Ovu činjenicu je na usmenom pretresu potvrdio i zastupnik apelanta. S tim u svezi apelant je urednim prijemom rješenja na pouzdan način obaviješten o utvrđenim nedostacima. Zbog toga nisu utemeljeni navodi apelanta da rješenje o uklanjanju nedostataka nije glasilo na okrivljenu pravnu osobu, jer je rješenje zaprimljeno u podružnici okrivljene pravne osobe na kojem se nalazi prijemni pečat sa naznakom d.o.o. „Konzum“ Sarajevo, Podružnica Zenica sa datumom prijema 21. siječnja 2009. godine, te da iz rješenja o uklanjanju nedostataka slijedi da se nalaže odgovornoj osobi u pravnoj osobi d.o.o. „Konzum“ Sarajevo, uklanjanje nedostataka. Osim toga, Općinski sud je naveo da nije mogao uzeti u obzir niti činjenicu koju je zastupnik apelanta iznio tj. da iz objektivnih razloga nisu mogli u ostavljenom roku otkloniti nedostatke budući da se nije dokazalo o kakvim okolnostima i činjenicama se radilo u konkretnom slučaju.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi i žalbi odgovorne osobe apelanta, Kantonalni sud donio je Rješenje broj 004-0-Pžp-09-000 568 od 26. siječnja 2010. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su žalbeni navodi da rješenjem o uklanjanju nedostataka, apelantu nije naložena nikakva obveza, tako da ne postoji odgovornost apelanta, neutemeljeni, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pravilan zaključak o prekršajnoj odgovornosti, kako apelanta tako i odgovorne osobe apelanta zbog prekršaja iz članka 130. Zakona o organizaciji organa uprave F BiH.
4. Apelant smatra da mu je pobijanom rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je rješenjem inspektora naložena upravna mjera samo odgovornoj osobi u apelantu, a ne apelantu, te da je izvršena pogrešna dostava, jer je dostavljeno samo poslovođi, a ne osobi na koju se odnosi, čime su povrijeđene odredbe koje se tiču dostave. Osim toga, prilikom kontrole nije bio prisutan zakonski zastupnik apelanta, odnosno nije bio obaviješten, čime je inspekcijski organ povrijedio odredbe članka 52. stavak 3. Zakona o upravnom postupku i odredbe članka 14. stavak 2. Zakona o tržišnoj inspekciji.
5. U dopunama apelacije apelant je dostavljao rješenja kojim su uvažavane njegove žalbe, i kojim su obustavljani postupci u drugim predmetima iz raznih razloga (između ostalog, pozivi za usmeni pretres dostavljani u podružnice, djelatnica apelanta odbila potpisati zapisnik o kontroli, odluka prvostupanjskog suda temeljena na dostavnici o uručenju rješenja, apelantu nije dostavljen zapisnik i zahtjev za izjašnjenje na zapisnik o kontroli).
6. U odgovoru na apelaciju Kantonalna uprava za inspekcijske poslove je istakla da je poslovođa kao odgovorna osoba za navedeni objekat potpisala zapisnik bez primjedbi i inspektor je takvu osobu smatrao kao ovlaštenu zamjenu u skladu sa Zakonom o tržišnoj inspekciji. U odnosu na dostavu rješenja o uklanjanju nedostataka, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove je istakla da je rješenje zaprimljeno od strane poslovođe, a prijem je ovjeren pečatom, što dodatno potvrđuje da je poslovođa ovlaštena osoba. Nadalje, istina je da rješenje o uklanjanju nedostataka se ne odnosu na apelanta, međutim radi se samo o grešci u kucanju, koja nema utjecaja na postupak, nema odgovornosti pravne osobe bez odgovornosti odgovorne osobe, a rješenje o uklanjanju nedostataka nije naslovljeno na I.B. kao fizičku osobu nego na I.B. kao odgovornu osobu u kontroliranoj pravnoj osobi. Osim toga, na rješenje o uklanjanju nedostataka nije uložena žalba nadležnom drugostupanjskom organu. Također, činjenica je da je odgovorna osoba u apelantu već prihvatila odgovornost za navedeni prekršaj i žalbom se ne osporava odgovornost odgovorne osobe, tako da postoji i odgovornost pravne osobe.
7. U Zakonu o organizaciji organa uprave u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH, broj 35/05), relevantne odredbe glase :
Članak 130.
Inspektor je dužan poduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju sprječavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u provedbi zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire i u tom cilju ima pravo upozoriti fizičke i pravne osobe na obveze iz propisa, ukazati na štetne posljedice koje mogu nastati i predložiti mjere za otklanjanje njihovih uzroka i druge mjere za koje cijeni da su potrebne, a fizičke i pravne osobe su dužne postupiti po datim preventivnim mjerama inspektora.
Preventivne mjere iz stavka 1. ovog članka naređuju se rješenjem.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o «kaznenoj» optužbi protiv apelanta u smislu članka 6. Europske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «kaznena» u smislu značenja iz članka
6. Europske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «kaznenoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «kaznenoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju članak 6. Europske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. siječnja 2007. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/07, tač. 21. i 22).
10. Nadalje, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. Vezano za apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05). U konkretnom slučaju nesporno je da su prilikom kontrole u prodajnom objektu apelanta, uočeni određeni nedostaci, te da je rješenjem o uklanjanju nedostataka naloženo odgovornoj osobi apelanta da ukloni nedostatke. Kako navedeno nije izvršeno, redoviti sudovi su izrekli kaznu i apelantu i odgovornoj osobi apelanta. Odredbe članka 130. Zakona o organizaciji organa uprave F BiH nesporno propisuju da su fizičke i pravne osobe dužne postupati po datim uputama inspektora. Iz obrazloženja pobijanih rješenja slijedi da je rješenje zaprimljeno u podružnici okrivljene pravne osobe na kojem se nalazi prijemni pečat sa naznakom d.o.o. „Konzum“ Sarajevo, Podružnica Zenica, te da iz rješenja o uklanjanju nedostataka slijedi da se nalaže odgovornoj osobi u pravnoj osobi d.o.o. „Konzum“ Sarajevo, uklanjanje nedostataka. Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u obrazloženju rješenja redovitih sudova. Osim toga, Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant ne nudi argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka.
Nadalje, Ustavni sud primjećuje da iz osporenih odluka, odnosno iz žalbe na prvostupanjsko rješenje nije vidljivo da je apelant navode o dostavi rješenja o uklanjanju nedostataka, te navode da prilikom kontrole nije bio prisutan zakonski zastupnik, isticao u tijeku postupka. S tim u svezi Ustavni sud ukazuje da ne može razmatrati ove apelantove navode, koje apelant, kako to proizlazi iz navedenog, prvi put ističe u predmetnoj apelaciji (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 150/06 od 27. veljače 2008. godine, točka 8, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U svezi sa rješenjima koja je apelant dostavljao u dopunama apelacija, Ustavni sud nalazi da za Ustavni sud nije relevantan način odlučenja u drugim predmetima od strane redovitih sudova, budući da Ustavni sud ispituje da li povrijeđena ustavna prava u odnosu na svaki pojedinačni predmet.
12. Prema tome, imajući u vidu apelantove navode kao i stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.
13. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić