Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2799/12 (G. G., G. G., mldb. N. G. i mldb. D. G.)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Državljanstvo
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2799/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 2799/12, rješavajući apelaciju Gentiana Gjibegji i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gentiana Gjibegji, Gjyhere Gjibegji, mldb. Nervuz Gjibegji i mldb. Diana Gjibegji podnesena protiv presude Kantonalnog suda u sarajevu broj 09 0 U 005076 09 U od 19. juna 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Gentiana Gjibegji, Gjyhere Gjibegji, mldb. Nervuz Gjibegji i mldb. Diana Gjibegji ( u daljnjem tekstu: apelanti), zastupani po ocu zakonskom zastupniku Jahiru Gjibegji, a svi zastupani po Hajrudinu Heliću advokatu iz Gračanice, podnijeli su 26. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u sarajevu broj 09 0 U 005076 09 U od 19. juna 2012. godine.
2. Rješavajući u ponovnom postupku, po zahtjevu Mervete Gjibegji koji je podnijela u svoje ime i u ime apelanta, kao zakonski zastupnik svoje tada malodobne djece, Federalno ministrstvo unutrašnjih poslova Sarajevo (u daljnjem tekstu: F MUP Sarajevo) je donijelo rješenje broj 01 -03-
03/2-13-4-159/08 od 12. novembra 2009. godine, kojim je primljena u državljanstvo Merveta Gjibegji i odobren joj upis u matične knjige rođenih sa konstatacijom činjenice državljanstva Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine koje se vodi za područje općine Gračanica. Istim rješenjem odbijen je zahtjev za prijem u državljanstvo tada malodobnih apelanata.
3. Protiv navedenog rješenja apelantica Gentiana Gjibegji i Merveta Gjibegji kao zakonska zastupnica ostalih apelanta su tužbom pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je presudom broj 09 0 U 005076 09 U od 19. juna 2012. godine, odbio tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da odredbama čl. 4. i 12. Zakona o državljanstvu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 43/01), predviđeno je da se državljanstvo Federacije može steći i putem međunarodnog sporazuma između Bosne i Herecgovine i druge države koji je odobrila Partamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Ugovorom o dvojnom državljanstvu između Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije iz 2002. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine-Medunarodni ugovori" broj 4/03), predviđena je mogućnost sticanja dvojnog državljanstva za državljane Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije, te su predviđeni uslovi pod kojima državljanstvo jedne države ugovornice može steći državljanin druge države ugovornice. Odredbom člana 4. tog ugovora predviđa se da dijete mlađe od 18 godina života može steći državljanstvo druge države ugovornice na zahtjev roditelja koji stiče dvojno državljanstvo po ovom ugovoru, ako s tim roditeljem boravi na teritoriji države ugovrnice čije državljanstvo stiče ili u inostranstvu. Imajući u vidu sve navedeno, a uvidom u dokaze provedene tokom upravnog postupka, Kantonalni sud je utvrdio da je tuženi pravilno cijenio svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u njihovoj vezi, te da je na osnovu toga izveo pravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, utvrdivši da apelanti nisu boravili na teritoriji Bosne i Hercegovine sa svojim roditeljima u vrijeme podnošenja zahtjeva za prijem u državljanstvo. Uslov za sticanje državljanstva Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, prema citiranoj odredbi Ugovora o dvojnom državljanstvu, naime, nije samo prisustvo u Bosni i Hercegovini na sam dan podnošenja zahtjeva, već boravak sa roditeljem koji stiče državljanstvo, u periodu koji je prethodio podnošenju zahtjeva. Obzirom da kako nema dokaza koji bi ukazivali na okolnost boravka apelanat u Bosni i Hercegovini s njihovim roditeljima, te kako je, naprotiv, sam otac apelanata izjavio da apelanti nisu pohađali školu u Bosni i Hercegovini, to je Kantonalni sud, kao i tuženi, našao da nisu ispunjeni uslovi za sticanje državljanstva Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine za apelante.
4. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokla broj 4 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud podsjeća da odlučivanje o davanju državljanstva spada u djelokrug javnopravnih ovlaštenja određene države koji je isključen iz djelokruga člana 6. Evropske konvencije. Ovo pitanje u Bosni i Hercegovine regulirano je Zakonom o državljanstvu. Praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu izričitog je stanovišta da uopće pravo na ulazak, boravak ili pravo da se ne bude protjeran iz određene zemlje, ili njenog određenog dijela, nije pravo koje je garantirano odredbama Evropske konvencije, čak niti za građane te zemlje. Takva prava su određena javnim pravom putem akata javne uprave iz čega slijedi da pojam «građanska prava» u članu 6. stav 1. Evropske konvencije ne uključuje niti jedno takvo pravo i prema tome niti odluka kojom se dozvoljava ili odbija ulazak, kao ni postupak u kome je ta odluka donesena, nisu supsumirani odredbama člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi predstavka broj 3325/67 X, Y, Z, V and W protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zbirka 25 [1968]).
7. Isto tako, u Odluci Evropskog suda za ljudska prava P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva stoji da: «Komisija smatra da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione, administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije». Komisija, dalje, utvrđuje da zahtjevi za odobrenje boravka spadaju u kategoriju postupaka kojim se ne utvrđuju građanska prava i obaveze prema članu 6. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev kao ratione materiae inkompatibilan sa odredbama Konvencije (vidi presudu P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2).
8. Prema tome, pravo stranca da se primi u državljanstvo, odnosno da mu se oduzme državljanstvo u određenoj zemlji, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja oduzela pravo na državljanstvo stranoj osobi iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javnopravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Prema tome, mada takva odluka može imati određen uticaj na apelantova građanska prava i obaveze, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje, niti druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28).
9. Iz navedenog proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da je Ustavni sud utvrdio da predmeti postupak spada u javnopravni domen koji je isključen iz djelokruga člana 6. Evropske konvencije, to su i navodi apelanta o povredi prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić