Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-493/11 (Ž. B.)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-493/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 493/11, rješavajući apelaciju Žarka Bulajića, na osnovu člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka Bulajića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Žarko Bulajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Petrovaca, kojeg zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 31. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
2. Boško Bulajić, otac apelanta (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 24. januara 2007. godine prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-623/05 od 21. decembra 2006. godine, kojim je utvrđeno da je tuženi Milanko Bulajić (u daljnjem tekstu: izvršenik) smetao posjed tražioca izvršenja.
3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 017-0-I-07-000266 od 7. marta 2007. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-I-07-000266-II od 4. oktobra 2007. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika podnesen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 017-0-I-07-000266 od 7. marta 2007. godine.
5. Prema informaciji Općinskog suda od 18. marta 2013. godine, kompletan spis je dostavljen izvršnom organu na daljnji postupak, kao i da je na zapisniku sa lica mjesta od 7. decembra 2007. godine sudski izvršitelj konstatovao da je izvršenje sprovedeno u cjelosti. Dalje je navedeno da je potom tražilac izvršenja naknadno specifirao troškove postupka, te je sud 5. marta 20009. godine na licu mjesta u porodičnoj kući izvršenika sačinio zapisnik da isti nema stvari za popis i procjenu, pa je tražilac izvršenja sa novim prijedlogom za izvršenje u smislu člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku zatražio promjenu sredstava izvršenja. Međutim, tražilac izvršenja je 9. novembra 2010. godine umro, a zastupnik apelanta kao punomoćnik tražioca izvršenja je 7. oktobra 2011. godine otkazao punomoć za zatupanje. Predmet je 13. marta 2013. godine upućen Kantonalnom sudu u Bihaću po žalbi izvršenika protiv rješenja Općinskog suda broj 017-0-I-07-000266-II od 4. oktobra 2007. godine, te je postupak u toku.
6. Apelant smatra da mu je ovakvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno pravo na vođenje postupka i odlučivanje u razumnom roku čime je došlo do povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Herecgovine i iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je tražio da mu se isplati naknada nematerijalne štete radi bezrazložnog odugovlačenja izvršnog postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
8. Ustavni sud zapaža da je apelant sin Boška Bulajića, tražioca izvršenja u predmetnom postupku, koji je umro 9. novembra 2010. godine, te da je podnio u svoje ime apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S obzirom da apelant nije bio učesnik u postupku pred sudovima, proizlazi da apelant nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, jer ju je podnijelo neovlašteno lice, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić