Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1088/10 (I.K.)

Odluka donesena 25. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Kamata
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Nematerijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1088/10

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 1088/10, rješavajući apelaciju I.K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 25. lipnja 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija I.K.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose na ime nematerijalne štete.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008- 0-Gž-09-000 080 od 15. siječnja 2010. godine u dijelu u kojem je odbijen priziv I.K. u odnosu na početak tijeka zateznih kamata na dosuđene iznose na ime nematerijalne štete.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu, koji je dužan da po žurnom postupku donese novu odluku sukladno članku 6.

stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. I.K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Davor Kovač, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 25. ožujka 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-09-000 080 od 15. siječnja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-18/98 od 2. srpnja 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od „Dječijeg vrtića“ Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) kao sudionika u postupku, zatraženo je 2. prosinca 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 16. prosinca, Općinski sud 17. prosinca, a tuženi 21. prosinca 2010. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 9. veljače 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda broj P-18/98 od 2. srpnja 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-09-000 080 od 15. siječnja 2010. godine, obvezan je tuženi da, između ostalog, isplati apelantici kao prvotužiteljici u konkretnom postupku iznose bliže navedene u dispozitivu prvostupanjske presude na ime naknade nematerijalne štete sa zateznom kamatom počev od 17. ožujka 2009. godine. U obrazloženju odluke o početku tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose na ime naknade nematerijalne štete Općinski sud je naveo da je kao početak tijeka uzet navedeni nadnevak zato što je tog dana, na pripremnom ročištu, apelantica „konačno opredijelila tužbeni zahtjev koji je bio izražen u jugoslavenskim dinarima, u sada važeću valutu KM, pa se taj nadnevak ima uzeti kao nadnevak podnošenja tužbe i od kojeg, sukladno pozitivnoj sudskoj praksi, imaju teći zatezne kamate, a sve sukladno članku 277. ZOO i stajalištu Vrhovnog suda FBiH, jer se stajalište Vrhovnog suda FBiH koje je doneseno 9.4.2003. godine može primjenjivati od donošenja pa ubuduće, a isto nema retroaktivno djejstvo“.

7. Kantonalni sud je obrazložio da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o tome da zatezne kamate na dosuđenu nematerijalnu štetu teku „od dana preciziranja tužbenog zahtjeva u važećoj KM valuti“.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, apelantica se poziva i na pravo na nediskriminaciju. Apelantica smatra da su osporenim odlukama u pogledu početka tijeka zatezne kamate na nematerijalnu štetu prekršena prava na koja se pozvala, zato što su sudovi smatrali da je tužba podnesena tek preciziranjem tužbenog zahtjeva, a „posebno je nepravilno tumačenje da citirani zaključak VSFBiH od 9.4.2003. nema retroaktivno djejstvo“, te da je takav stav u osporenim odlukama u suprotnosti sa „mnogobrojnim presudama kako VSFBiH [...], tako i odlukama Ustavnog suda BiH“. Apelantica navodi da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena još 1985. godine, da je prvostupanjska presuda bila donesena 1989. godine, ali je ukinuta rješenjem drugostupanjskog suda iz 1997. godine i vraćena na ponovni postupak, te da je postupak okončan osporenim presudama. Apelantica, također, smatra da je diskriminirana, jer je „nedvojbeno dokazano da VSFBiH svoje pravno stajalište izraženo u zaključku od 9.4.2003. godine primjenjuje retroaktivno“, dok je osporenim presudama odlučeno drugačije.

9. Apelantica je u apelaciji navela da se žali i na kršenje prava na pravičan postupak u razumnom roku, ali je podneskom od 16. veljače 2011. godine obavijestila Ustavni sud da „povlači dio apelacije koji se odnosi na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, dok u ostalom dijelu apelacija ostaje neizmijenjena“.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovorima na apelaciju tuženi, Kantonalni i Općinski sud su osporili navode iz apelacije kao neutemeljene.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 42/11) relevantne odredbe glase:

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 277. stav 1.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj [...] zakonom.

12. Zakon o Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 2/95, 4/95, 9/96, 14/97, 22/01):

Član 21.

Sjednica sudskog odjeljenja saziva se i kad se utvrdi da o pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih vijeća, ili kad jedno vijeće odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja.

Kad u određenom slučaju vijeće donese odluku koja nije u skladu s pravnim shvaćanjem kojeg drugog vijeća, predsjednik sudskog odjeljenja ili predsjednik Vrhovnog suda može odrediti da se zastane sa slanjem prijepisa odluke i da se razlike u pravnim shvatanjima rasprave na sjednici sudskog odjeljenja. Ako u tom slučaju sjednica odjeljenja zauzme shvaćanje suprotno donesenoj odluci vijeća, vijeće koje je donijelo odluku dužno je o predmetu ponovo odlučivati.

Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjeljenja obavezno je za sva vijeća u sastavu sudskog odjeljenja.

13. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH» broj 38/05):

Član 35. st. 5. i 6.

Vrhovni sud Federacije ima proširenu opću sjednicu na kojoj se zauzimaju načelni stavovi o pitanjima koja su od interesa za primjenjivanje federalnih zakona.

Proširenu opću sjednicu sačinjavaju predsjednik suda i sudije Vrhovnog suda Federacije i određen broj sudija kao delegati kantonalnih sudova.

VI. Dopustivost

14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda 008-0- Gž-09-000 080 od 15. siječnja 2010. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelantica je primila 27. siječnja 2010. godine, a apelaciju je podnijela 25. ožujka 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelantica pobija navedene presude, tvrdeći da joj je njima povrijeđeno pravo iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

19. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivični postupak.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

k) pravo na imovinu.

Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

21. Apelantica se žali na kršenje navedenih prava navodeći da su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo zato što su joj zatezne kamate na dosuđene iznose nematerijalne štete dosudili od dana preciziranja tužbenog zahtjeva, a ne od dana podnošenja tužbe, kako je to utvrđeno sudskom praksom i načelnim stavom Vrhovnog suda od 9. travnja 2003. godine. Ustavni sud ukazuje da je o pitanju početka tijeka zatezne kamate na dosuđenu nematerijalnu štetu već odlučio u svojoj Odluci broj AP 2141/05 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 20. listopada 2006. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda http://www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je, u navedenoj odluci naveo, između ostalog, da je ustanovljena praksa i zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda od 9. travnja 2003. godine u svezi sa ovim pitanjem „objavljen u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda i time postao izvor prava“. Međutim, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da je Vrhovni sud odstupio od takve prakse, bez razložnog i jasnog obrazloženja, čime je „negirao pravno obavezujući zaključak vlastitog odjela, a da pri tome nije imao diskreciono pravo da o pitanju početka tijeka zakonskih zateznih kamata na nematerijalnu štetu odstupi od zaključka Građanskog odjela tog suda i zauzme drukčiji stav“, čime je apelantica dovedena „u pravno nesiguran položaj“ (idem., točka 36).

22. Obzirom na to da se i u konkretnom slučaju apelacija odnosi na početak tijeka zateznih kamata na dosuđenu nematerijalnu štetu, te da nedostaje razložno i jasno obrazloženje na temelju čega su sudovi izveli zaključak da se „preciziranje tužbenog zahtjeva smatra podnošenjem tužbe“, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati proizvoljnost u kontekstu prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženje i razloge dane u navedenoj Odluci AP 2141/05, budući da se razlozi navedeni u toj odluci mogu primijeniti i na ovu odluku. Također, Ustavni sud naglašava da je proizvoljan i stav sudova u konkretnom slučaju – da se zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda ne može primijeniti zato što bi to predstavljalo „retroaktivnu primjenu tog zaključka“. Naime, Ustavni sud ukazuje da je tužba u konkretnom slučaju podnesena još 1985. godine, a o toj tužbi je pravomoćno odlučeno 2010. godine, dakle, sedam godina nakon što je navedeni zaključak donesen, pa nije jasno o kakvoj bi se „retroaktivnosti“ moglo raditi.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su, u konkretnom slučaju, odluke sudova u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose nematerijalne štete rezultat proizvoljnog tumačenja prava i arbitrarnog odbijanja da se primijeni obavezno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda, zbog čega te odluke ne zadovoljavaju standarde članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Također, zbog istih razloga, osporene odluke ne zadovoljavaju ni standard zakonitog miješanja u apelantičino pravo na imovinu. Stoga, na temelju svega navedenog, Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

24. Obzirom na ovakav zaključak u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno razmatrati apelantičine navode o kršenju prava na nediskriminaciju.

VIII. Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da u je konkretnom slučaju, zbog odluke sudova da apelantici na dosuđene iznose naknade nematerijalne štete ne pripada zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, prekršeno njezino ustavno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da su sudovi proizvoljno odstupili od ustanovljene prakse i zaključka Građanskog odjela Vrhovnog suda od 9. travnja 2003. godine o čemu nisu dali razložno i jasno obrazloženje.

26. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1088/10 (I.K.) | Sudska praksa | Aktio