Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2403/11 («EURO-BENZ» d.o.o. Velika Kladuša)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2403/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2403/11, rješavajući apelaciju «EURO-BENZ» d.o.o. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija «EURO-BENZ» d.o.o. Velika Kladuša.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši pod brojem 23 0 P 000308 08 P.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 23 0 P 000308 08 P, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. «EURO-BENZ» d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Alen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnio je 9. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 23 0 P 000308 08 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 15. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 16. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantovom punomoćniku 26. aprila 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 17. decembra 2008. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv Š.I. i A.I. (u daljnjem tekstu: tuženi), koja je zavedena pod brojem 23 0 P 000308 08 P, radi povrata nekretnina.
6. Apelant je podnescima od 18. aprila i 17. maja 2011. godine urgirao kod Općinskog suda da što hitnije uzme u rad predmet broj 23 0 P 000308 08 P, dok je podneskom od 31. oktobra 2011. godine tražio izuzeće postupajućeg sudije.
7. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je usvojen apelantov zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije i da je predmet dodijeljen drugom sudiji, koji je 22. novembra 2011. godine uzeo predmet u rad. Nakon toga su protivne stranke (tuženi) podnijele zahtjev za izuzeće sudije koji je odbijen, a potom zahtjev za delegaciju Općinskog suda i delegaciju Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), nakon čega je spis dostavljen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na odlučivanje.
8. Ustavni sud, na temelju stanja u spisu, zapaža da je Vrhovni sud u januaru 2013. godine odbio zahtjev tuženih za delegaciju Općinskog i Kantonalnog suda, te da Općinski sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončao postupak u konkretnom predmetu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je parnični postupak pokrenut tužbom 17. decembra 2008. godine, te da redovni sud do dana podnošenja apelacije nije zakazao ni pripremno ročište. Apelant je naveo da je tužbu podnio zbog toga što su tuženi samovlasno zauzeli njegov objekat (benzinsku pumpu), te da je u dva navrata urgirao da se postupa u predmetu. Nakon toga apelant je tražio i izuzeće postupajućeg sudije jer je on prije imenovanja obavljao advokatsku djelatnost i zastupao apelanta (direktora) u postupku protiv osoba koje su u konkretnoj parnici tuženi. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Općinskom sudu da «bez daljnjeg odlaganja provede zakonom propisani postupak po apelantovoj tužbi i donese odluku u ovom predmetu». Također, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku apelant je zatražio da mu se isplati naknada nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, te je naglasio da se predmet nalazi kod Vrhovnog suda na odlučivanju po zahtjevu tuženih za delegaciju suda. Općinski sud je istakao da je apelacija neosnovana, i da je ponašanjem samih stranaka došlo do odugovlačenja postupka, te je predložio da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
11. Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
14. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
17. Apelant navodi da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
19. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je ovaj postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu tog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju parnični postupak pokrenut 17. decembra 2008. godine koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog parničnog postupka je period od četiri godine i šest mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi povrata nekretnina. Ustavni sud smatra da ovaj slučaj nije posebno složen, niti u vezi s činjeničnim stanjem, niti u vezi s primjenom propisa.
22. U vezi s ponašanjem redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u ovom postupku nije bio aktivan sve do novembra 2011. godine kada je odlučio o apelantovom zahtjevu za izuzeće postupajućeg sudije. Dakle, Općinski sud u ovom postupku od podnošenja tužbe do naprijed navedenog datuma (dvije godine i devet mjeseci) nije poduzeo niti jednu procesnu radnju, dok je s druge strane apelant u dva navrata (18. aprila i 17. maja 2011. godine) urgirao kod Općinskog suda da uzme u rad njegov predmet. Nakon toga, Općinski sud je odbio zahtjev tuženih za izuzeće sudije i spis proslijedio Kantonalnom sudu na odlučivanje po zahtjevu tuženih za delegaciju Općinskog suda, nakon čega je spis proslijeđen Vrhovnom sudu na odlučivanje po zahtjevu tuženih za delegaciju Općinskog i Kantonalnog suda. Prema stanju spisa, Vrhovni sud je u januaru 2013. godine odlučio po zahtjevu tuženih za delegaciju Općinskog i Kantonalnog suda. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je osporio navode iz apelacije i naveo da su parnične stranke svojim ponašanjem doprinijele odugovlačenju konkretnog postupka. Ustavni sud prihvata da su parnične stranke svojim zahtjevima za izuzeće sudije, odnosno delegaciju Općinskog i Kantonalnog suda u izvjesnoj mjeri uticale na dužinu konkretnog postupka. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije u odlučujućoj mjeri doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije u odlučujućoj mjeri doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje četiri godine i šest mjeseci i još uvijek nije okončan, može u najvećem dijelu pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
23. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku, te nalog Općinskom sudu da u što kraćem roku okonča predmetni parnični postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni nakon četiri godine i šest mjeseci od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Općinski sud, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić