Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3237/11 (M. H. i D. H. iz Tuzle)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-3237/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3237/11, rješavajući apelaciju Munevere Hrustić i Džemala Hrustića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Munevere Hrustić i Džemala Hrustića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 043881 13 Gž od 26. februara 2013. godine vraćen Općinskom sudu u Tuzli na ponovno suđenje.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 32 0 P 043881 13 P 2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 74. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Munevera Hrustić i Džemal Hrustić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Ramiz Aljić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 12. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 P 043881 02 P. Apelanti su 15. juna 2012. godine dopunili apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 19. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 29. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen punomoćniku apelanata 14. maja 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. I.H. (prednik apelanata) putem punomoćnice (prvoapelantice) je 13. maja 2002. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv B.H. i drugih (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja ugovora i očitovanja, te brisanja upisa, koja je zavedena pod brojem P. 1098/02. Podnescima od 6. i 16. maja 2003. godine I.H. je ispravio greške u tužbi, dok je podneskom od 4. juna 2004. godine I.H. izvršio ispravku i dopunu tužbe po rješenju suda od 24. maja 2004. godine. Nakon toga, podneskom od 19. novembra 2004. godine I.H. je proširio tužbu, nakon čega je Općinski sud 28. jula 2004. godine dostavio tužbu na odgovor tuženim.
6. Općinski sud je rješenjem od 17. januara 2005. godine vratio I.H. tužbu na ispravku i dopunu. I.H. je podnescima od 21. januara i 14. februara 2005. godine postupio po nalogu suda, dok je podneskom od 17. februara 2005. godine konačno precizirao tužbeni zahtjev i predložio sudu da donese presudu zbog propuštanja.
7. Apelanti su nakon smrti svog prednika (I.H.), a na osnovu pravosnažnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda broj O-715/05 od 26. augusta 2005. godine, kao zakonski nasljednici (u svojstvu tužitelja) preuzeli predmetni parnični postupak koji je pokrenuo njihov prednik i koji je u međuvremenu zaveden pod brojem 32 0 P 043881 02 P.
8. Apelanti su podneskom od 8. aprila 2009. godine povukli precizirani tužbeni zahtjev od 17. februara 2005. godine i naveli da ostaju kod ranijeg tužbenog zahtjeva, nakon čega je sud rješenjem od 19. aprila 2009. godine zakazao pripremno ročište za 20. august 2010. godine. Pripremno ročište je na prijedlog prvotuženog odloženo za 2. novembar 2010. godine, kako bi apelanti u međuvremenu ispravili i dopunili tužbu, što je i urađeno 23. septembra 2010. godine.
9. U periodu od 2. novembra 2010. godine do 7. marta 2012. godine sud je više puta zakazivao pripremno ročište (5. januar, 23. mart, 13. juni, 5. septembar i 1. novembar 2011. godine, te 24. januar 2012. godine) koje je odgađao zbog nedostatka procesnih pretpostavki za njegovo održavanje. Apelanti su u navedenom periodu dostavili sudu podnesak 2. augusta 2011. godine kojim su ovlastili advokata Ramiza Aljića da ih zastupa u ovoj pravnoj stvari i ujedno tražili brže rješavanje postupka, dok su podneskom od 31. oktobra 2011. godine uredili tužbu.
10. Na pripremnom ročištu održanom 7. marta 2012. godine punomoćnik prvotuženog je predao u spis kopiju pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-2638/90 od 11. jula 2002. godine i naveo da je u ovoj pravnoj stvari već donesena presuda. Na istom ročištu punomoćnik apelanata je izjavio da mu je punomoćnik prvotuženog iznio prijedlog za moguće mirno rješenje spora, zbog čega je sud odgodio pripremno ročište za 20. april 2012. godine.
11. Na pripremnom ročištu održanom 20. aprila 2012. godine punomoćnik apelanata je izjavio da ostaje u cijelosti kod svih navoda iz tužbe, istakao je prigovor na Presudu broj P-2638/90 od 11. jula 2002. godine i predložio da se tužba sa podneskom od 31. oktobra 2011. godine dostavi tuženim na odgovor.
12. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 043881 02 P od 13. augusta 2012. godine odbačena je predmetna tužba kao pravosnažno presuđena stvar. Nezadovoljni navedenim rješenjem, apelanti su 21. augusta 2012. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
13. Odlučujući o žalbi apelanata Kantonalni sud je donio Rješenje broj 32 0 P 043881 13 Gž od 26. februara 2013. godine kojim je djelimično uvažio žalbu i ukinuo pobijano rješenje u jednom dijelu, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
14. Prema stanju spisa, Općinski sud nije donio odluku u ponovnom postupku, odnosno, nije okončao postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su iznijeli hronologiju parničnog postupka koji je pokrenuo tužbom 13. maja 2002. godine njihov prednik I.H., istaknuvši da on traje nerazumno dugo, te da Općinski sud do podnošenja apelacije «nije otišao dalje od prethodnog ispitivanja tužbe apelanata». Također, apelanti su tražili i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je iscrpno naveo hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, te je istakao da je blagovremeno preduzimao radnje u tom postupku. Sud je u odgovoru predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu zbog toga što su apelanti u većem dijelu doprinijeli trajanju konkretnog postupka.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
24. Apelanti navode da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je, prema stanju spisa u konkretnom slučaju, parnični postupak pokrenut 13. maja 2002. godine i još nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog parničnog postupka je period od 11 godina i jednog mjeseca.
28. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je prednik apelanata pokrenuo parnični postupak radi poništenja ugovora i očitovanja, te brisanja upisa. Ustavni sud smatra da ovaj slučaj nije posebno složen, niti u vezi s činjeničnim stanjem, niti u vezi s primjenom propisa.
29. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u predmetnom postupku donio odluku tek nakon deset godina i tri mjeseca. Međutim, rješenjem Kantonalnog suda, nakon šest mjeseci, ukinuto je prvostepeno rješenje u jednom dijelu i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je ponovni postupak pred Općinskim sudom u toku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u tom postupku blagovremeno poduzimao radnje, te da se doprinos trajanju postupka može u većem dijelu staviti na teret apelantima. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da su i apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini parničnog postupka imajući u vidu da su podnijeli neurednu tužbu, te da su više puta vršili ispravke i dopune tužbe, te da su predmetni tužbeni zahtjev konačno precizirali 17. februara 2005. godine odnosno 23. septembra 2010. godine. Također, Ustavni sud zapaža da su procesne smetnje objektivno uticale na dužinu postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u konkretnom slučaju donio presudu koja je ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak, što znači, imajući u vidu i vremenski period koji je protekao od podnošenja tužbe do donošenja presude, da Općinski sud nije postupao djelotvorno u predmetnom postupku. Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, a posebno činjenicu da su apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelante odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni parnični postupak.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni 11 godina i jedan mjesec nakon podnošenja tužbe, pri čemu su i apelanti svojim ponašanjem u određenoj mjeri uticali na dužinu postupka, a Općinski sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić