Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4480/11 (Đ. B., A. B. i A. B. iz Mostara)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4480/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4480/11, rješavajući apelaciju Đulse Bebanić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Đulse Bebanić, Aide Bebanić i Aldine Bebanić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 022380 07 P od 4. februara 2013. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da po hitnom postupku donese odluku povodom podnesene žalbe protiv presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 022380 07 P od 4. februara 2013. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Đulsa Bebanić, Aida Bebanić i Aldina Bebanić iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijele su 18. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 07 58 P 022380 07 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 29. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 6. maja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen punomoćniku apelantica 20. maja 2013. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. H.B., D.B. i apelantice su 20. februara 2007. godine podnijeli Općinskom sudu tužbu protiv S.K., HEPOK D.D. Mostar i Holding «HEPOK» Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, VSP 245.000,00 KM, koja je zavedena pod brojem 07 58 P 022380 07 P.
6. Prema stanju u spisu prvotuženi i drugotuženi su dali odgovore na tužbu, dok je trećetuženom tužba uručena tako što je tužba objavljena na oglasnoj ploči suda i u dnevnim novinama («Dnevni avaz» 16. decembra 2007. godine). Nakon toga predmet je presigniran drugom sudiji koji je ponovo pokušavao dostaviti trećetuženom tužbu na odgovor.
7. Apelantice su svojim dopisima od 4. juna 2010. godine i 17. marta 2011. godine ukazivale sudu da je trećetuženom dostavljena tužba na odgovor, te ujedno dopisom iz 2011. godine obavijestile sud da je tužitelj H.B. u međuvremenu umro.
8. Prema stanju spisa Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 07 58 P 022380 07 P od 4. februara 2013. godine.
9. Protiv navedene presude parnične stranke su podnijele žalbe Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji prema stanju spisa nije odlučio o podnesenim žalbama.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantice smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice su navele hronologiju parničnog postupka koji je pokrenut tužbom 20. februara 2007. godine, istaknuvši da on traje nerazumno dugo što direktno dovodi do nanošenja ogromne štete po imovinu apelantica «dovodeći ih u situaciju da gube prava na novčanu naknadu koja je imao njihov prednik». Apelantice navode da je u toku postupka njihov prednik (tužlac H.B.) preminuo, tako da su apelantice morale da odustanu od većeg dijela tužbenog zahtjeva. Apelantice su predložile da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da zakaže pripremno ročište, provede postupak i donese presudu u najkraćem roku. Također, u apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je naveo da je u predmetnom postupku nakon provedenog dokaznog postupka 4. februara 2013. godine donio presudu protiv koje je podnesena žalba, te da se spis od 27. marta 2013. godine nalazi kod Kantonalnog suda na odlučivanju o žalbama parničnih stranaka. Općinski sud je naveo da su neosnovani navodi apelantica, te je naveo da je po predmetnoj tužbi postupao kontinuirano bez obzira što je došlo do izmjene postupajućeg sudije u predmetu. Dalje se navodi da je sud tokom čitavog postupka pazio na stranačku sposobnost zbog čega je ponovno izvršena dostava tužbe za trećetuženog i provjera statusa trećetuženog u Registru Općinskog suda, radi provjere njegove stranačke legitimacije. Na kraju, Općinski sud navodi da se apelantice pozivaju na krivo tumačenje odredaba Zakona o parničnom postupku koje mogu iznositi samo u žalbenom postupku, te da je evidentno iz prvostepene presude da je tužiteljima dosuđena nematerijalna šteta.
V. Relevantni propisi
12. Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelantice navode da je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da li je u međuvremenu predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantica i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, parnični postupak pokrenut 20. februara 2007. godine, te da prema stanju spisa nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine parničnog postupka je period od šest godina i tri mjeseca.
22. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su H.B., D.B. i apelantice pokrenuli parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
23. U vezi s ponašanjem suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio presudu nakon pet godina i 11 mjeseci. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je osporio navode apelantica i naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka 4. februara 2013. godine donio presudu. Također, Ustavni sud primjećuje da su parnične stranke protiv prvostepene presude podnijele žalbe Kantonalnom sudu, koji prema stanju spisan još uvijek nije odlučio o žalbama. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantice nisu doprinijele dužini postupka u konkretnom slučaju. Ustavni sud zapaža da su određene procesne smetnje koje se tiču dostave tužbe na odgovor trećetuženom, kao i provjera postojanja stranačke legitimacije trećetuženog u izvjesnoj mjeri objektivno uticale na dužinu ovog postupka. Međutim, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u cjelini, te imajući u vidu da apelantice svojim ponašanjem nisu doprinijele dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka pred prvostepenim sudom (pet godina i 11 mjeseci), odnosno ukupna dužina postupka koji traje šest godina i tri mjeseca i koji još uvijek nije okončan, može u najvećem dijelu pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit, AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka, bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelantice su zatražile naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Kantonalnom sudu da hitno odluči o žalbama podnesenim protiv Presude Općinskog suda broj 07 58 P 022380 07 P od 4. februara 2013. godine, odgovarajuća satisfakcija za apelantice. Ostali navodi iz apelacije
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelantica o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni šest godina i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe, a Općinski sud nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić