Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2018/10 (Z. V.)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Nematerijalna šteta
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2018/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2018/10, rješavajući apelaciju Zdravka Vukovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1, 2 i 3 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Zdravka Vukovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 048524 10 Rev od 7. septembra 2010. godine U skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Zdravku Vukoviću, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Zdravka Vukovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048524 10 Gz od 26. februara 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048524 08 P od 9. novembra 2009.
godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zdravko Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Gordana M. Popović, advokat iz Beograda podnio je 25. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 048524 10 Gz od 26. februara 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 048524 08 P od 9. novembra 2009. godine. Apelant je 20. oktobra 2010. godine dopunio apelaciju kojom je dostavio Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 048524 10 Rev od 7. septembra 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske - sjedište zamjenika Banja Luka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) zatraženo je 6. aprila 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i Pravobranilaštvo 11, 29. i 21. aprila 2011. godine dostavili su odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 18. maja 2011. godine.
5. Ustavni sud 23. aprila 2013. godine zatražio je od Osnovnog suda kopiju spisa, koji je postupio po traženom 30. aprila 2013. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 17. juna 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tužene Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete.
8. Zaključkom Pravobranilaštva broj Un-72/07 od 28. novembra 2007. godine obustavljen je postupak vansudskog poravnanja sa apelantom, a povodom apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-P-08-000503 od 13. marta 2008. godine vraćena je tužba apelantu na ispravku i dopunu, koji je postupio po traženom nakon čega je tužba dostavljena tuženoj na odgovor. Osnovni sud održao je ročišta 9. jula, 2. septembra i 9. oktobra 2009. godine.
10. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 048524 08 P od 9. novembra 2009. godine (vrijednost spora 22.000,00 KM) obavezana je tužena da apelantu naknadi nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 16.000,00 KM (u izreci presude precizirani vidovi i iznosi nematerijalne štete) i troškove postupka dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa odbijen apelantov tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka. Obrazlažući presudu, Osnovni sud je naveo da je apelantu naknade na ime pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i pretrpljene duševne bolove, zbog umanjenja životnih aktivnosti, dosudio naknadu u smislu člana 200 ZOO.
11. Odlučujući o apelantovoj žalbi i žalbi tužene, Okružni sud donio je Presudu broj 71 0 P 048524 10 Gz od 26. februara 2010. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Istom presudom Okružni sud je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da je dosuđeni iznos prenisko odmjeren imajući u vidu subjektivne i objektivne okolnosti koje utiču na visinu dosuđene naknade, i to starosnu dob apelanta, trenutnu radnu angažovanost, te druga primanja koja ostvaruje po osnovu ranjavanja. S tim u vezi pravilno je primijenjena odredba člana 200. stav 2. ZOO.
12. Odlučujući o revizije tužene, Vrhovni sud donio je Presudu broj 71 0 P 048524 10 Rev od 7. septembra 2010. godine kojom je reviziju odbio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant navodi da mu je pobijanim presudama (Osnovnog i Okružnog suda) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je dosuđeni iznos nedovoljan, odnosno da mu ne predstavlja dovoljnu satisfakciju. Apelant navodi da su u drugim predmetima Osnovni i Okružni sud dosuđivali naknade u većim iznosima, zbog čega je doveden u neravnopravni položaj. Tužba nije procesuirana blagovremeno što je izazvalo štetne posljedice, odnosno da je predmet odmah bio uzet u rad, on bi mogao štetu naplatiti u novcu prije nego što je tužena nezakonito obustavila isplatu ratnih šteta i proglasila ih javnim dugom. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
14. Okružni sud je istakao da je apelacija neosnovana.
15. Osnovni sud je naveo da nisu povrijeđena prava koja apelant navodi u apelaciji.
16. Pravobranilaštvo je istaklo da je apelacija nedopuštena, jer je tužena 13. aprila 2010. godine podnijela reviziju, što je mogao učiniti i apelant. Pravobranilaštvo je istaklo da nisu osnovani apelantovi navodi.
V. Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku..
19. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05) relevantne odredbe glase: Član 4.
Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.
20. U Zakonu o obveznim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89, te «Službeni glasnik RS» br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne odredbe glase: Novčana naknada Član 200.
(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.
(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048524 10 Gz od 26. februara 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. maja 2010. godine, a apelacija je podnesena 25. maja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupcima.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
28. U konkretnom slučaju apelant je 17. juna 1999. godine podnio tužbu radi naknade štete, a postupak je okončan presudom Vrhovnog suda 7. septembra 2010. godine. Dakle, postupak je trajao jedanaest godina i dva mjeseca.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
29. Ustavni sud ne može naći da je u postupku bilo složenih pravnih i činjeničnih pitanja koja je trebalo riješiti, tako da se konstatuje da se nije radilo o složenom postupku, tj. da složenost predmeta nema uticaja na njegovu dužinu. Osim toga, Ustavni sud nalazi da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka, jer iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu nije vidljivo da je apelant koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka.
30. U odnosu na doprinos redovnih sudova, odnosno Pravobranilaštva, Ustavni sud ukazuje da se u dostavljenom spisu nalazi tužba, a da nema dokaza da je bilo postupanja Osnovnog suda po tužbi. U spisu se ne nalazi dokumenat kojim je Osnovni sud proslijedio predmet Pravobranilaštvu. Međutim, imajući u vidu objektivnu činjenicu da je Zakon o ostvarivanju prava i naknade materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine stupio na snagu tokom 2005. godine (u smislu ovog zakona predmeti su ustupani Pravobranilaštvu) proizlazi da nije bilo postupanja Osnovnog suda više od pet godina do ustupanja predmeta Pravobranilaštvu. Zaključkom Pravobranilaštva od 28. novembra 2007. godine obustavljen je postupak vansudskog poravnanja sa apelantom. Osnovni sud je tokom 2008. godine preduzimao radnje u predmetu, a 9. novembra 2009. godine donio presudu. Redovni sudovi i Pravobranilaštvo nisu se posebno očitovali u vezi sa dužinom trajanja postupka. Imajući u vidu da je postupak naknade štete trajao jedanaest godina i dva mjeseca, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku tim prije što se nije radilo o složenom postupku, da nisu navedeni razlozi za dugo trajanje postupka, te da apelant nije doprinio predmetnoj dužini postupka.
31. Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
32. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
33. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka naknade štete. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu da je postupak trajao jedanaest godina i dva mjeseca, apelantu se određuje naknada u visini od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi o kršenju prava na pravično suđenje
34. U odnosu na ostale aspekata prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05). Ustavni sud ocjenjuje obrazloženja presuda redovnih sudova argumentovanim. Naime, iz obrazloženja presuda slijedi da je apelantu dosuđen predmetni iznos, pri čemu su uzete u obzir subjektivne i objektivne okolnosti koje utiču na visinu naknade i to starosnu dob apelanta, trenutnu radnu angažovanost, te druga primanja koja ostvaruje po osnovu ranjavanja. Navedeno u smislu člana 200 stav 2 ZOO. U odnosu na apelantove navode da je sud u drugim postupcima dosuđivao veće iznose nematerijalne štete, zbog čega je doveden u neravnopravni položaj, Ustavni sud ocjenjuje i ove apelantove navode neosnovanim, jer navedeno ni na koji način ne pokreće pitanje kršenja načela ravnopravnosti strana u postupku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud nalazi da u smislu člana 200 ZOO sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade vodi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, odnosno da se procjenjuju subjektivne i objektivne okolnosti u svakom konkretnom slučaju koje utiču na visinu štete.
35. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
Pravo na imovinu
36. Apelant ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu. Budući da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje koji su već razmotreni u okviru ostalih aspekata prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je postupak radi naknade štete trajao jedanaest godina i dva mjeseca, a kada nisu navedeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
38. Međutim, nema kršenja prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
39. Na osnovu člana 61 st. 1, 2 i 3 člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić