Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3315/11 (D.D. "MAJEVICA" Srebrenik u stečaju)

Odluka donesena 25. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3315/11

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3315/11, rješavajući apelaciju D.D. "MAJEVICA" Srebrenik u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija D.D. "MAJEVICA" Srebrenik u stečaju.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ip 090462 03 Ip (stari broj IP-5734/03).

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 65 0 Ip 090462 03 Ip (stari broj IP- 5734/03), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. D.D. "MAJEVICA" Srebrenik u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 090462 03 Ip (stari broj IP-5734/03).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 22. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 30. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 13. maja 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je, kao tražilac izvršenja, 21. oktobra 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvšenje protiv izvršenika Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj PS-5734/03 od 12. septembra 2000. godine, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 1.534.351,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po Zakonu o visini stope zatezne kamate od 20. decembra 1999. godine pa do isplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 13.850,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. septembra 2000. godine pa do isplate i troškova predmetnog izvršnog postupka. Iz stanja spisa proizlazi da su apelantova potraživanja prema izvršeniku, nastala u periodu od 3. juna 1992. godine do 11. decembra 1995. godine.

7. Rješenjem Općinskog suda broj IP-5734/03 od 27. oktobra 2004. godine određeno je predloženo izvršenje. Tim rješenjem je određeno izvršenje prema izvršeniku na način, u visini i u obimu, kako je to pobliže opisano u samom rješenju, i istovremeno odloženo provođenje izvršenja do donošenja Zakona, kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka, shodno članu 3. Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja, na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta FBiH i članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja, na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta FBiH.

8. Apelant je 23. novembra 2004. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, u kojem je istakao da je pravilna odluka suda kojom je dozvoljeno predloženo izvršenje, ali istovremeno da nije pravilna u dijelu koji se odnosi na odloženo provođenje izvršenja.

9. Rješavajući apelatov prigovor, Općinski sud je donio Rješenje broj IP-5734/03 od 9. februara 2005. godine kojim se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari, pa je Rješenje o izvršenju broj IP-5734/03 od 27. oktobra 2004. godine u cijelosti stavio van snage. Istim rješenjem je odbačen kao nedopušten apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja od 21. oktobra 2004. godine.

10. Rješavajući po apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 9. februara 2005. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj PŽ-168/05 od 22. maja 2006. godine kojim je žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

11. Rješavajući u ponovnom postupku Općinski sud je po apelantovom prijedlogu od 14. marta 2007. godine odredio izvršenje Rješenjem broj IP-5734/03 od 5. jula 2007. godine.

12. Izvršenik je 27. augusta 2007. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, na koji je apelant 2. oktobra 2007. godine dostavio odgovor Općinskom sudu.

13. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je donio Rješenje broj IP-5734/03 od 27. novembra 2007. godine kojim je prigovor odbijen kao neosnovan, pa je Rješenje o izvršenju broj IP-5734/03 od 5. jula 2007. godine u cijelosti održano na snazi. Istim rješenjem je određeno da je izvršenik dužan namiriti apelatnu kao tražiocu izvršenja troškove izvršnog postupka u iznosu od 749,80 KM.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je podneskom od 29. jula 2008. godine UPI banka d.d. Sarajevo, koja je bila označena kao poslovna banka izvršenika, vratila rješenje o izvršenju zbog toga što izvršenik više ne posluje preko te banke. Općinski sud je 18. augusta 2008. godine o naprijed navedenom obavijestio apelanta s nalogom da dostavi tačan broj izvršenika i naziv poslovne banke.

15. Po apelantovom prijedlogu od 23. septembra 2008. godine, Općinski sud je rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci kao poslovnoj banci izvršenika, s nalogom da rješenje o izvršenju uvrsti u evidenciju redoslijeda, da ga provede, te da o eventualnim smetnjama obavijesti sud.

16. UniCredit banka je 3. decembra 2008. godine dostavila Općinskom sudu podnesak kojim ga je obavijestila da je postupila po navedenom rješenju, tako što je predmetno rješenje o izvršenju zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika. Također, UniCredit banka je obavijestila sud da je kopiju rješenja o izvršenju proslijedila Ministarstvu finansija FBiH, s obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, odnosno u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku.

17. Apelant je podnescima od 25. februara, 23. marta i 20. oktobra 2009. godine urgirao kod Općinskog suda da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se izvršenje počelo provoditi i kako bi ono bilo provedeno, odnosno da naloži banci, odnosno bankama da blokiraju sredstva izvršenika na transakcijskim računima i izvrše prenos sredstava na apelantov račun.

18. UniCredit banka je 16. juna 2009. godine dostavila Općinskom sudu podnesak kojim ga je obavijestila da su apelantu prenesena sredstva u ukupnom iznosu od 40.034,49 KM, a što se odnosi na troškove parničnog postupka s kamatama i troškove izvršnog postupka, a da za preostali dio namirenja određenog potraživanja nisu osigurana sredstva na računu izvršenika.

19. Općinski sud je dopisom od 16. novembra 2009. godine podnesak UniCredit banke od 16. juna 2009. godine dostavio apelantu radi informiranja, s napomenom da je preduzeo sve izvršne radnje u konkretnom predmetu, te da sud u skladu s članom 141. Zakona o izvršnom postupku nema ovlaštenje da preduzme mjere protiv poslovnih banaka izvršenika, nego da se samo po prijedlogu tražioca izvršenja može utvrditi eventualna odgovornost banke u drugom postupku.

20. Apelant je podneskom od 10. decembra 2009. godine urgirao kod Općinskog suda da preduzme odgovarajuće mjere prema banci odnosno bankama, jer izvršenik ima otvorene račune kod svih banaka, kako bi se izvršenje provelo, a to znači da naloži banci odnosno bankama da blokiraju sredstva izvršenika na transakcijskim računima i izvrše prenos sredstava na apelantov račun.

21. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio zaključak od 21. januara 2010. godine kojim je naložio UniCredit banci da se u roku od osam dana izjasni na apelantove navode iz podneska od 10. decembra 2009. godine.

22. UniCredit banka je 9. februara 2010. godine dostavila Općinskom sudu podnesak kojim se izjasnila na apelantove navode, te ponovo navela da je kod postupanja po sudskim rješenjima o izvršenju, banka obavezna postupati u skladu s odredbama člana 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku. Općinski sud je predmetni podnesak 3. marta 2010. godine dostavio apelantu radi informiranja

23. Apelant je podneskom od 17. septembra 2010. godine ponovo urgirao kod Općinskog suda tražeći da sud preduzme izvršne radnje s ciljem namirenja utvrđenog potraživanja.

24. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 Ip 090462 03 Ip od 19. oktobra 2010. godine obavijestio apelanta da je preduzeo sve izvršne radnje u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da je banka odgovorna shodno članu 175. navedenog zakona ako ne postupi u skladu s rješenjem o izvršenju.

25. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud dopisom od 10. septembra 2012. godine obavijestio apelanta da je naložio UniCredit banci da se izjasni na navode iz apelantovog podneska od 18. jula 2012. godine (nije u spisu predmeta).

26. Također, iz stanja spisa proizlazi da je UniCredit banka 10. oktobra 2012. godine Općinskom sudu dostavila podnesak kojim ga je obavijestila o postupku u predmetnoj pravnoj stvari i iznosima koji su uplaćeni apelantu kao tražiocu izvršenja, a koji je dostavljen apelantu uz zaključak suda od 20. novembra 2012. godine.

27. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelant smatra da mu je u tom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da se bezbroj puta obraćao nadležnom Općinskom sudu i banci kod koje se vode računi izvršenika (Ministarstva finasija FBiH) ali od izvršenja nema ništa. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu, bankama kod kojih se vode računi izvršenika, te Vladi Federacije BiH i Federalnom ministarstvu finansija BiH, da navedeno izvršenje što prije provedu, kao i da mu naknade štetu u iznosu od 15.000,00 KM prozrokovanu navedenim ponašanjem, zbog čega je apelant imao stalne troškove na opominjanju i urgencijama upućenim sudu i drugim organizacijama a radi izvršenja navedenog rješenja.

b) Odgovor na apelaciju

29. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da je blagovremeno preduzimao sve izvršne radnje s ciljem namirenja određenog novčanog potraživanja, te da je na svaki podnesak apelanta sud preduzimao izvršnu radnju i o tome obavještavao apelanta. Shodno navedenom, Općinski sud je istaknuo da nije u svojim radnjama povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer je u skladu sa zakonom preduzimao izvršne radnje, a za neprovođenje izvršne odluke je odgovorna poslovna banka izvršenika.

V.Relevantni propisi

30. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 , 74/11 i 35/12) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

Ograničenje izvršenja [...] (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom izvršavanja budžeta.

[...] Član 167.

Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete. VI.Dopustivost

31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

33. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

34. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo, odnosno da u njegovom slučaju izvršni postupak nije okončan u razumnom roku.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

36. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na suđenje u razumnom roku

37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

39. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao izvršni postupak u preostalom dijelu. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir

40. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. oktobra 2004. godine pokrenuo ovaj izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od osam godina i sedam mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

41. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka.

42. Pitanje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, koje se odnose na utvrđena ratna potraživanja kao i na razne vidove materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud je razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenom predmetu istakao: «Po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjerioci, koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda a koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja koja su, po shvatanju Ustavnog suda, imajući u vidu način i vrijeme njihovog nastanka, od izuzetnog značaja za povjerioce. Na ovakav način se, po mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku».

43. Ustavni sud, dalje, imajući u vidu da je izvršni postupak koji je pokrenuo apelant na osnovu pravosnažne presude Kantonalnog suda u Tuzli broj PS-5734/03 od 12. septembra 2000. godine, kojom je izvršenik obavezan da mu isplati novčani iznos od 13.850,00 KM, izuzetno važan za apelanta, i da on traje osam godina i sedam mjeseci, te stoga, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i traži globalnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni u okolnostima konkretnog predmeta nije prepoznao niti ih je Općinski sud predočio.

44. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 21. oktobra 2004. godine, donio Rješenje o izvršenju broj IP-5734/03 od 27. oktobra 2004. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje i istovremeno odložio provođenje izvršenja do donošenja Zakona, kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka na osnovu odluka na teret budžeta FBiH. Nakon toga, Općinski sud je rješavajući po apelantovom prigovoru donio rješenje od 9. februara 2005. godine kojim se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari, pa je rješenje od 27. oktobra 2004. godine u cijelosti stavio van snage i odbacio kao nedopušten apelantov prijedlog za izvršenje od 21. oktobra 2004. godine. Rješavajući po apelantovoj žalbi, Kantonlani sud je donio rješenje od 22. maja 2006. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje od 9. februara 2005. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Rješavajući u ponovnom postupku, Općinski sud je donio rješenje od 5. jula 2007. godine kojim je odredio izvršenje po apelantovom prijedlogu. Dalje, Ustavni sud ističe da iz spisa predmeta Općinskog suda i odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je UniCredit banka 16. juna 2009. godine obavijestila Općinski sud da je po predmetnom rješenju o izvršenju izvršena djelimična isplata i prenos sredstava, i to na ime troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka u ukupnom iznosu od 40.034,49 KM. Nakon toga, UniCredit banka je u više navrata, na traženje Općinskog suda, obavještavala sud o postupku u pravnoj stvari.

45. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje u cijelosti dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće u cijelosti provesti odobreno izvršenje, u dijelu koji se odnosi na glavni dug. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupak niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja da li je izvršenik zaista i izvršio svoju obavezu i, dosljedno tome, da li su se stekli uvjeti za okončanje predmetnog izvršnog postupka ili ne.

46. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer izvršni postupak koji je apelant pokrenuo 21. oktobra 2004. godine radi izvršenja pravomoćne presude koja je donesena u njegovu korist nije okončan ni na jedan od načina propisanih članom 64. Zakona o izvršnom postupku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

47. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

48. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava apelanta i nalog Općinskom sudu da se bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

Ostali navodi

49. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada postupak, koji je hitne prirode, pred Općinskim sudom traje osam godina i sedam mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

51. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3315/11 (D.D. "MAJEVICA" Srebrenik u stečaju) | Sudska praksa | Aktio