Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1507/11 (S. B.)

Odluka donesena 25. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1507/11

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1507/11, rješavajući apelaciju Sulje Burejića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Sulje Burejića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 071-0-I-07-00 5610.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 071-0-I-07-00 5610, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Suljo Burejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Slobodan Bilić, advokat iz Dervente, podnio je 29. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 071-0-I-07-00 5610.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 8. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 16. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantovom opunomoćeniku 26. aprila 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda u Derventi broj 13 84 Mal 00674 05 Mal od 11. juna 2006. godine obavezana je Republika Srpska-Vlada Republike Srpske-Ministarstvo finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 358,45 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.463,60 KM.

6. Apelant je posredstvom opunomoćenika 16. oktobra 2007. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj 13 84 Mal 00674 05 Mal od 11. juna 2006. godine, tako što će se izvršiti pljenidba novčanih sredstava sa računa izvršenika kod Razvojne banke a.d. Banja Luka navedenih u prijedlogu.

7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-07-00 5610 od 20. novembra 2007. godine odredio predloženo izvršenje.

8. Prema stanju spisa, Osnovni sud rješenje o izvršenju nije dostavio nadležnoj banci kod koje se vodi račun izvršenika, nego ga je 22. novembra 2007. godine dostavio na provođenje izvršeniku-Ministarstvu finansija - Sektor trezor.

9. Apelant je posredstvom opunomoćenika dopisima od 10. decembra 2007. godine, 25. januara, 1. februara, 2, 11. i 28. jula 2008. godine, te 2. februara 2009. godine zahtijevao od Ministarstva finansija dozvolu isplate na osnovu predmetnog rješenja o izvršenju, odnosno informaciju da li je Ministarstvu finansija dostavljeno rješenje o izvršenju. Ministarstvo finansija je svojim dopisima od 1. februara i 11. jula 2008. godine i 9. februara 2009. godine obavijestilo apelanta da još uvijek nisu zaprimili predmetno rješenje o izvršenju.

10. Također, apelant se posredstvom opunomoćenika više puta podnescima obraćao Osnovnom sudu (dopisi od 12. februara, 5. maja, 9. juna i 28. jula 2008. godine, 23. februara 2009. godine) i tražio da mu se dostavi podatak da li je predmetno rješenje dostavljeno Ministarstvu finansija na realizaciju, te tražio od suda da okonča predmetni izvršni postupak. Osnovni sud je u dva navrata (25. juna 2008. godine i 21. maja 2009. godine) obavijestio apelanta da je predmetno rješenje o izvršenju 22. novembra 2007. godine dostavio Ministarstvu finansija - Sektor trezor.

11. Nakon toga, apelant je 18. juna 2009. godine podnio Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine predstavku zbog neažurnog rada Osnovnog suda.

12. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je u toku, te istakao da predmetno rješenje o izvršenju do dana podnošenja apelacije nije realizovano iako se više puta obraćao Osnovnom sudu i Ministarstvu finansija. Apelant smatra da je «evidentan pristup da se spor vodi na način koji definiše nesporan stav i zaključak o povredi prava apelanta na fer i pravičan sudski postupak i na suđenje u razumnom roku». Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku, kao i da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da mu isplati troškove izrade apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je kratko izložio tok predmetnog izvršnog postupka, istaknuvši da je rješenje o izvršenju 22. novembra 2007. godine dostavio Ministarstvu finansija- Sektor trezor. Sud navodi da je u dva navrata obavijestio apelantovog opunomoćenika da je predmetno rješenje dostavljeno Ministarstvu finansija, te da je kao dokaz dostavio kopiranu dostavnicu o uručenju predmetnog rješenja. Također, sud navodi da tokom postupka Ministarstvo finansija nije obavijestilo sud da nije dobilo predmetno rješenje o izvršenju, niti je dostavilo obavijest o razlozima neprovođenja rješenja. Osnovni sud smatra da je dostavom predmetnog rješenja izvršeniku prenos potraživanja proveden (član 148. stav 1. ZIP-a), nakon čega je spis arhivirao 22. maja 2009. godine. Na kraju Osnovni sud navodi da je radi realizacije predmetnog rješenja o izvršenju 15. aprila 2013. godine «uputio dopis Ministarstvu finansija radi obavještenja o datom predmetu».

V. Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je apelant 16. oktobra 2007. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste pet godina i osam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanta pljenidbom novčanih sredstava sa računa izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.

26. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud ni nakon pet godina i osam mjeseci nije okončao predmetni izvršni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.

27. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon više od mjesec dana od prijema prijedloga za izvršenje, odredio predloženo izvršenje, ali ga nije dostavio banci kod koje se nalazi račun izvršenika, nego ga je dostavio izvršeniku Ministarstvu finansija - Sektor trezor. Nakon toga, apelant se više puta obraćao Ministarstvu finansija i Osnovnom sudu zahtjevima za izvršenje predmetnog rješenja. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud predmetno rješenje dostavio Ministarstvu finansija 22. novembra 2007. godine, ali da, prema stanju u spisu, predmetno rješenje nije dostavljeno banci kod koje se vodi račun izvršenika, niti je još uvijek realizovano. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je rješenje o izvršenju odmah nakon donošenja dostavio Ministarstvu finansija, te da smatra da je na taj način prenos apelantovog potraživanja proveden. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu sa članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Osnovni sud nisu rezultirale «provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava» u smislu člana 64. ZIP-a, te da nakon donošenja rješenja o izvršenju od 20. novembra 2007. godine, odnosno dostavljanja rješenja o izvršenju izvršeniku Ministarstvu finansija Osnovni sud nije predmetno rješenje dostavio banci kod koje se nalazi račun izvršenika, niti je preduzeo bilo koju radnju s ciljem da okonča postupak u smislu odredaba člana 64. ZIP-a za što nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant svojim dopisima Ministarstvu finansija i Osnovnom sudu pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.

28. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Osnovni sud, i uz činjenicu da predmetni izvršni postupak traje pet godina i osam mjeseci, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pritom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.

Ostali navodi iz apelacije

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja. Ustavni sud konstatira da, u pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova apelacije, Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivo na teret apelanta.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon pet godina i osam mjeseci premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1507/11 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio